Vojislav Lubarda
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Vojislav Lubarda | |
| Rođenje | 17. juni 1930. Rogatica, Kraljevina Jugoslavija |
|---|---|
| Zanimanje | književnik |
Vojislav Lubarda (Rogatica, 17. juni 1930.) — je srpski i bosanskohercegovački književnik, romansijer, član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i član Senata Republike Srpske.
Biografija [uredi]
Rodio se u Rogatici, BiH). U Sarajevu je završio Srednju šumarsku školu i Filozofski fakultet, odsjek književnost. Tamo je radio kao novinar, profesor, urednik lista za kulturu, i kao urednik redakcije za umjetnost i kulturu na Televiziji Sarajevo. Njegova književna djela, u kojima se bavio stradanjima Srba u Podrinju za vrijeme Drugog svjetskog rata, su ga dovela u nemilost vlasti tadašnje SR BiH i donijela mu reputaciju srpskog nacionalista. Njegov roman Ljuljaška iz 1963. je zabranjen, a nakon što je u časopisu Student objavio tekst "Poslanica Maku Dizdaru" u kojoj napada Maka Dizdara, ostao je bez posla urednika kulture na TVSA. Godine 1975. se iz Sarajeva preselio u Beograd. Godine 1989. je za roman Vaznesenje dobio NIN-ovu nagradu.
Član je Senata Republike Srpske od 1996. godine. Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske je postao 27. juna 1997, a redovni 21. juna 2004.
Bibliografija [uredi]
- Bližnji svoj, (1962)
- Ljuljaška, (1963)
- Gordo posrtanje, (1970)
- Preobraženje, (1979) (1980) (1982) (1990)
- Pokajanje, (1987)
- Vaznesenje, (1989)
- Svileni gajtan,
- Anatema (+ 5 naslova),
- Tamni vilajet, (1994)
- Srpska bespuća: Književnopolitički ogledi