Vilim II, car Njemačke
Vilim II (Berlin, 27. januara 1859 – Doorn, Holandija, 4. juna 1941) je bio njemački vladar iz dinastije Hohenzollern koji je u historiju ušao kao posljednji njemački car i pruski kralj.
Stupio je na prijestolje godine 1888. i odmah došao u sukob s kancelarom Ottom von Bismarckom oko pitanja treba li se Njemačka u svojoj vanjskoj politici oslanjati na diplomatiju ili vojnu silu. Wilhelm je odgovor na to vidio u uspjesima pruske vojske u ratovima 19. vijeka te Bismarcka prisilio na odstupanje. Nova agresivna politika odrazila se i u nagloj izgradnji njemačke ratne mornarice što je Drugi Reich dovelo u sukob s Britanskim Imperijem i uzrokovalo utrku u naoružanju te zbližavanje Britanije s Francuskom i Rusijom. Svi su ti događaji bitno doprinijeli izbijanju prvog svjetskog rata.
Nekoliko dana prije njemačke kapitulacije u novembru 1918. Wilhelm je abdicirao i otišao u izgnanstvo u Holandiju, a Njemačka je postala republikom. Jedna od odredbi Versajskog mirovnog ugovora zahtijevala je da mu se sudi kao ratnom zločincu, ali ga je holandska vlada odbila izručiti.
