Wilhelm Steinitz

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Wilhelm Steinitz
Wilhelm Steinitz2.jpg
Država Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-Ugarska, SAD
Datum rođenja 17. 5. 1836.
Mjesto rođenja Prag
Datum smrti 12. 8. 1900.
Mjesto smrti New York City
Titula velemajstor
Svjetski šampion 1886–1894.

Wilhelm Steinitz bio je austrijski i američki šahista i prvi zvanični svjetski prvak u šahu. Poznat je po svom originalnom doprinosu šahovskoj strategiji, kao što su njegove ideje o pozicijskoj igri, a njegove su teorije visoko cijenili tako različiti šahisti, kao što su bili Aron Nimzowitsch, Siegbert Tarrasch i Emanuel Lasker.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Pragu, Austro-Ugarska (sada Češka), 17. maja 1836. Smatran je najboljim igračem šaha na svijetu od pobjede nad Adolfom Anderssenom u meču održanom 1866. Njegovu pobjedu nad Zukertortom 1886. godine većina smatra prvom borbom za svjetsku titulu.

Steinitz je branio titulu od 1886. do 1894, u četiri meča protiv Zukertorta, Čigorina dva puta 1889. i 1892.[1] i Gunsberga. Izgubio je dva meča protiv Laskera, 1894. i 1896, koji je postao njegov nasljednik na svjetskom šahovskom tronu.

Steinitz je prihvatio naučni pristup u izučavanju šaha. On će formulirati svoje teorije naučnim izrazima i "zakonima".

23. 11. 1888. postao je američki državljanin, pošto je pet godina živio u New Yorku, a ime "Wilhelm" promijenio je u "William".

Poslije gubitka svjetske titule duševno je obolio i posljednje godine života proveo je u većem broju zdravstvenih institucija u New Yorku.

Šahovska karijera nije mu donijela finansijsku dobit, tačnije, nije znao dobro upravljati novcem i umro je 12. 8. 1900. kao siromah u New Yorku. Sahranjen je na groblju u Brooklynu.

Lasker, koji je preuzeo titulu od Steinitza, jednom je rekao: "Ja, koji sam pobijedio Steinitza, opravdat ću njegove teorije i ispraviti greške koje je on učinio." Steinitzova sudbina i Laskerov trud da izbjegne sličnu finansijsku propast navođeni su među razlozima zašto se Lasker toliko borio da sačuva svjetsku šampionsku titulu.

Doprinos šahu[uredi | uredi izvor]

Steinitz 1866.
Lasker u meču sa Steinitzom 1894.
Wilhelm Steinitz

Steinitz je počeo profesionalno igrati šah sa 26 godina u Engleskoj. Njegova igra u to vrijeme nije se razlikovala od ostalih igrača: oštra, agresivna i puna žrtvovanja. Godine 1873. njegova igra iznenada se promijenila. Počeo je posvećivati veliku pažnju onome što se danas naziva pozicijski elementi šaha: raspored pješaka, prostor, zaštita skakača i sl. Polahko je usavršavao svoj način igre, što mu je pomoglo da izraste u prvog svjetskog prvaka u šahu.

Ono što je Steinitz dao šahu može se uporediti s onim što je Newton dao fizici: pretvorio ga je u pravu nauku. Izdvajajući veći broj pozicija na šahovskoj tabli, Steinitz je shvatio da svi briljantni napadi proizlaze iz slabosti u protivnikovoj odbrani. Proučavajući i razvijajući pozicije, usavršio je novu vještinu odbrane, koja je brzo uzdigla tadašnji nivo igre. Štaviše, naglasio je ideju da se napad u šahu sastoji od onoga što se danas naziva "akumulaciona teorija", tj. zbir mnogo malih prednosti.

Iako to nije odmah bilo očevidno, Steinitz je šahovskom svijetu dao svoj najveći dar. Iako je taktika bila (i danas je) osnovni element čvrste igre, njegova nova šahovska teorija dala je mogućnost kako za odbranu, tako i korištenje briljantnih kombinacija, po čemu je njegova era bila poznata.

Kada se borio za svoju prvu titulu 1886. protv Zukertorta, postalo je jasno da Steinitz igra na drugom nivou. Iako je doživio seriju poraza na početku meča, to je postalo jasno onima koji bolje razumiju šah (npr.: u trećoj partiji bio je strateški superiorniji, ali nije uspio to realizirati). Vremenom se, međutim, nivo Steinitzove igre unapređivao i meč se završio njegovom uvjerljivom pobjedom (10:5).

Možda se ocjena Steinitzovog utjecaja na šah može najbolje iskazati riječima drugog majstora strategije, Tigrana Petrosjana: "Značaj Steinitzovog učenja je u tome što je on pokazao da šah u principu ima jasno definiranu logičku strukturu."

Izdvojene partije[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • World chess champions, urednik: Edward G. Winter, 1981. • ISBN 0080249041

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chess tile rd.svg Partije i rezultati turnira 5. Svjetsko prvenstvo u šahu 1892. na Chessgames.com (en)