Za one koji ne mogu da govore

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Za one koji ne mogu da govore
RežiserJasmila Žbanić
ProducentJasmila Žbanić
Cat Villiers
Joslyn Barnes
Damir Ibrahimović
Amira Lekić
Scenarist(i)Jasmila Žbanić
Kym Vercoe
Zoran Solomun
UlogeKym Vercoe
Leon Lučev
Pamela Rabe
Boris Isaković
Branko Cvejić
Simon McBourney
Žanrdrama
KinematografijaChristine A. Maier
MontažaYann Dedet
ProdukcijaDeblokada
The Doha Film Institute
The Post Republic
Premijera7. septembar 2013.
Trajanje72 minute
ZemljaBosna i Hercegovina
JezikBosanski

Za one koji ne mogu da govore je bosanskohercegovački dramski igrani film snimljen 2013. u režiji Jasmile Žbanić. Autori scenarija su Kym Vercoe, Jasmila Žbanić i Zoran Solomun, a direktorica fotografije je Christine Maier. Glavne uloge tumače Kym Vercoe, Boris Isaković, Jasna Đuričić, Simon McBourney, Leon Lučev i Branko Cvejić. Film je inspirisan stvarnom potresnom pričom australijske umjetnice Kym Vercoe, koja posjećuje Višegrad u potrazi za čuvenim mostom o kojem je čitala u knjizi Na Drini ćuprija Ive Andrića, ne znajući šta se u ovom gradu dešavalo tokom rata. Film je baziran na pozorišnom komadu Kym Vercoe Sedam kilometara sjeveroistočno.[1] Pod utjecajem filma Tim Clancy ispravlja svoj turistički vodič za Bosnu i Hercegovinu.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

U julu 2011. godine, pozorišna glumica Kym Vercoe putuje iz Sydneyja za Balkan na godišnji odmor, noseći sa sobom video kameru za snimanje dnevnih događaja kao i hrpu turističkih knjiga-vodiča. Nakon boravka u Sarajevu, ona odlučuje posjetiti čuveni most na rijeci Drini u istočnoj Bosni, inspirisana Andrićevim najpoznatijim romanom. Turistički vodič Tima Clancyja za Bosnu i Hercegovinu preporučuje hotel Vilina vlas u predgrađu Višegrada poznat po svom "ugodnom prirodnom ambijentu" i kao "savršeno mjesto za romantičnu veče". Kym odlučuje da iznajmi sobu.

Nakon povratka u Sydney ona otkriva da ne samo da je se u gradu desio strašan masakr, nego je hotel bio jedan od glavnih zatočeničkih objekata na području gdje su bošnjački civili bili premlaćivani, silovani, mučeni i ubijani. Oko 200 žena je bilo zarobljeno u hotelu; neke su se ubijale skačući s balkona da bi izbjegle daljnje seksualno zlostavljanje.

Opsjednuta sudbinom ovih žena i nedostatkom javne spomeni, Vercoe se vraća u Višegrad u decembru, ali nailazi na mještane koji neće priznaju da znaju išta o kampu za silovanja. Svi, počevši od sumnjičavog lokalnog šefa policije (Boris Isaković) do čovjeka kojeg upoznaje u baru (Leon Lučev), poriču da je se tako nešto dogodilo u hotelu, ili da je se desilo etničko čišćenje u gradu.[2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Premijere[uredi | uredi izvor]

Film je bio premijerno prikazan 7. septembra 2013. na 38. Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu u selekciji Specijalne prezentacije, a svoju evropsku premijeru je doživio na 61. Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu 26. septembra iste godine.[4] U bosanskohercegovačkim kinima počeo se prikazivati 3. oktobra 2013. - u sarajevskon multipleksu Cinema City, zeničkom Ekranu, mostarskom Cinestaru, tuzlanskom Kaleidoskopu, kao i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. Lokalni distributeri odbili su prikazivanje filma u Banjoj Luci.[1]

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Nakon što je pogledala DVD Kym Vercoe Sedam kilometara sjeveroistočno Jasmila Žbanić je bila zadivljena njenom pričom i izvedbom. Kym koja se nalazila u Australiji, pristaje na saradnju sa Jasmilom i na njen poziv stiže u Sarajevo. Zbog nedostatka novca za snimanje filma u to vrijeme, produkcijska kuća Deblokada ulaže svoje honorare zarađene na produkcijskim uslugama prilikom snimanja filma Twice Born koji je u Sarajevu snimao Sergio Castellito sa Penelope Cruz u glavnoj ulozi. Jasmila Žbanić dalje objašnjava:

U početku smo mislili da ćemo napraviti dokumentarni, eksperimentalni film, ali kada je Kym došla ovdje i kada smo započeli pisanje shvatili smo da film mora biti narativne prirode. Film je finansiran uglavnom od lica koja su željela da ostanu anonimna jer se film bavio ozbiljnim, realnim zločinima.

Filmska ekipa je uspjela da snimi samo eksterijer hotela pod izgovorom snimanja turističkog filma. Pošto je sve snimano iz perspektive Kym Vercoe dijalozi su se odvijali na engleskom jeziku.[5]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Alissa Simon iz magazina Variety ocjenjuje film kao "hrabru dramu koja se sjeća žrtava zločina u Bosni i Hercegovini tokom 1990-ih, i ostavlja snažan dojam uprkos kratkoći trajanja filma".[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]