Zapadna Sahara
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
Država je 97% pješćana pustinja. Male nadmorske visine, najviši vrh 825 m.
Sadržaj |
[uredi] Historija
Feničanska naselja, koja su se nekada tu nalazila, gotovo da nisu ostavila traga, a područje je postalo poznato tek kao karavanski put. Nakon prodora Islama formirale su se grupe na području Zapadne Sahare koje su kasnije kao Almoravidi vladali većim dijelom Sjeverne Afrike i južne Španije .
Španci su 1884. godine proglasili protektorat nad područjem od Cap Bojadora do Cap Blanc . Ranije odvojeni distrikti Saguia el Hamra i Rio de Oro su 1958. spojeni i proglašeni prekomorskom Španskom Saharom. Nakon pojave fronte POLISARIO i smrti Francisca Franka, Španci su napustili to područje. Godine 1975. je oko 300.000 ljudi ušlo u takozvanom zelenom maršu iz čitavog Maroka u tu nekadašnju koloniju.
POLISARIO je 27. februara 1976. proglasio Demokratsku Arapsku Republiku Sahara koju Maroko nije priznao.
Maroko je te iste godine anektirao dvije trećine područja Zapadne Sahare, a ostatak teritorije 1979. kada se Mauritanija povukla sa tog područja. U jednom napadu marokanske vojske početkom 1976. je od fosfornih i napalm bombi poginulo oko 25.000 Saharijanaca.
Konačni status područja je još uvijek nejasan, jer se odluka o tome odgađa iz godine u godinu. Demokratska Arapska Republika Sahara i dalje postoji kao Oslobodilački pokret Polisario vođena od vlade u izbjeglištvu . Republiku su priznale 33 države svijeta (stanje 2001.).
1992. je sklopljen mirovni ugovor između Maroka i Polisaria, ali još uvijek oko 100.000 ljudi živi u izbjegličkom logoru u alžirskoj Sahari.
Još i danas Marokanska strana blokira predviđeno održavanje referenduma o nezavisnosti tog područja.
[uredi] Vlada
[uredi] Političke podjele
[uredi] Geografija
Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Afrike, izlazi na Atlanski okean. Površina Zapadne Sahare iznosi 266.000 km², te oko 280.000 stanovnika. Glavni grad Zapadne Sahare je Al Ajun. Država se nalazi u teškoj situaciji zbog unutrašnjih nemira, sjeverni dio je pod kontrolom Maroka, a manji pod mauritanijskim gerilcima.
[uredi] Privreda
Privreda je slabo razvijena, bez uvjeta za razvoj zemljoradnje. Uzgaja se ječam, kukuruz, datula, kikiriki i proso, a od ruda se mogu naći fosfati, mangan, nafta, gas i bakar. Stočarstvo je nešto razvijenije.
[uredi] Stanovništvo
Po podacima iz 2005. godine, Zapadna Sahara ima oko 370,000 stanovnika. Veliku većinu stanovništva čine Arapi i Berberi. Prvobitni stanovnici Zapadne Sahare, Saharauis, su nomadi arapskog porijekla, koji danas jednim dijelom žive kao izbjeglice u Alžiru. Većina stanovnika (skoro 100% muslimani) govori marokanski dijalekt ili hassaniju, regionalnu verziju arapskog jezika.
[uredi] Kultura
[uredi] Relevantni članci
[uredi] Vanjski linkovi
Alžir • Angola • Benin • Bocvana • Burkina Faso • Burundi • Centralna Afrička Republika • Čad • Džibuti • Egipat1) • Ekvatorijalna Gvineja • Eritreja • Etiopija • Gabon • Gambija • Gana • Gvineja • Gvineja Bisau • Jemen1) • Južnoafrička Republika • Kamerun • Kenija • Komori • Demokratska Republika Kongo • Republika Kongo • Lesoto • Liberija • Libija • Madagaskar • Malavi • Mali • Mauricijus • Mauritanija • Maroko • Mozambik • Namibija • Niger • Nigerija • Obala Slonovače • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sijera Leone • Somalija • Sudan • Svazi • Sao Tome i Principe • Tanzanija • Togo • Tunis • Uganda • Zambija • Zelenortska Ostrva • Zimbabve
Teritorije i nepriznate države:
Ceuta (Španija) • Južni Sudan • Kanarska ostrva (Španija) • Madeira ostrva (Portugal) • Mayotte (Francuska) • Melilla (Španija) • Reunion (Francuska) • Somaliland • Sveta Helena (Velika Britanija) • Zapadna Sahara • Zanzibar (Tanzanija)
1)Smatrani i dijelom Azije.

