Zarazni keratokonjuktivitis goveda

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Zarazni keratokonjuktivitis goveda (IBK) je infekcija oka kod goveda uzrokovana najčešće bakterijom Moraxella bovis. Bolest je veoma zarazna i pojavljuje se u cijelom svijetu. Najčešće se pojavljuje u uslovima aglomeriranog držanja i intenzivne proizvodnje mesa i mlijeka. Bolest napada pretežno mlade jedinke, a morbidnost iznosi 10-70%. Osim goveda mogu oboliti koze, ovce i neka divljač.

Uzročnik[uredi | uredi izvor]

Najčešći uzročnik ove bolesti je Moraxella bovis, a osim nje uzročnici mogu biti bakterije i rikecije iz rodova Mycoplasma i Neisseria.

Kod ovaca uzročnici ove bolesti su Chlamydophila pecorum, Colesiota conjuctivae, Mycoplasma spp., Neisseria ovis, a kod koza Mycoplasma agalactiae i Mycoplasma conjuctivae.

Bolest se prenosi direktnim putem ili indirektno pomoću muha.

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Bolest je pretežno akutnog toka i brzo se širi. Mogu biti zahvaćeni jedno ili oba oka. Najčešći simptomi koji se javljaju su fotofobija, blefarospazam i epifora, praćeni u početku seroznim, a kasnije mukopurulentnim konjuktivitisom. Bolest je praćena i karakterističnim keratitisom i pojavom centralno postavljenog ožiljka na sredini rožnjače oko koje se počinje razvijati panus. Mogu se javiti i blefaritis i depigmentacija limbusa.

Ostali simptomi koji mogu pratiti ovo oboljenje su poliartritis, infekcija vimena i materice, smanjen apetit, povećana tjelesna temperatura do 41°C, smanjenje lučenja mlijeka.

Predisponirajući faktori[uredi | uredi izvor]

Od predisponirajućih faktora za pojavu bolesti izdvajaju se pretjerano izlaganje suncu (UV zracima), povećana koncentracija prašine, suhe biljke i velika vegetacija koje mogu mehanički oštetiti oko, prisutnost neke infekcije kao što je infektivni rinotraheitis ili telazioza, nedostatak vitamina A.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se bazira na karakterističnim promjenama na oku i sistemskim poremećajima, nakon čega se izoluje uzročnik i vrši detekcija PCR metodom.

Diferencijalno dijagnostički treba isključiti infektivni rinotraheitis.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Terapija se vrši antibioticima, i to u zavisnosti od uzročnika mogu se koristiti tetraciklin, ampicilin, penicilin, gentamicin i kanamicin.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]