Združena braća

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Združena braća
Izvorni naslovBand of Brothers
GlumciDamian Lewis
Ron Livingston
Matthew Settle
Donnie Wahlberg
Scott Grimes
Peter Youngblood Hills
Shane Taylor
Rick Gomez
Michael Cudlitz
Nicholas Aaron
James Madio i dr.
Porijeklo Sjedinjene Američke Države
Originalni jeziciEngleski
Njemački
Francuski
Nizozemski
Španski
Italijanski
Br. epizoda10
Produkcija
Izvršni producentiSteven Spielberg
Tom Hanks
ProducentiPreston Smith
Erik Jendresen
Stephen E. Ambrose
Trajanje50-72 minute
Emitiranje
Originalna mrežaHBO i BBC
Emitiranje9. 9. 2001 – 4. 11. 2001.
Vanjski linkovi
Veb-sajt
Profil na IMDb-ju

Združena braća (engleski: Band of Brothers) jest 10-dijelna mini serija iz 2001. o Drugom svjetskom ratu, zasnovana na istoimenoj knjizi koju je napisao historičar i biograf Stephen E. Ambrose. Izvršni filmski producenti su Steven Spielberg i Tom Hanks, koji su ranije sarađivali u filmu slične tematike Spašavanje vojnika Ryana (1998).[1] Epizode su prvo prikazane na HBO-u, a još uvijek se često prikazuju na TV-mrežama širom svijeta.[2]

Radnja serije prati iskustva "Lahke čete" 2. bataljona 506. padobranske pješadijske regimente dodijeljene 101. zračno-desantnoj diviziji Armije SAD-a. Serija pokriva četinu osnovnu obuku u kampu Toccoa (Georgia), američki padobranski desant u Normandiji, Operaciju "Market Garden", bitku za Bastogne te dalje prema kraju rata, uključujući i zauzimanje "Orlovog gnijezda".[1]

Prikazani događaji zasnovani su na Ambroseovim istraživanjima i zabilježenim intervjuima s veteranima Lahke čete. U epizodama je korišteno dosta umjetničke slobode, uz nekoliko razlika između zabilježene historije i filmske verzije.[3][4][5] Svi likovi zasnovani su na stvarnim članovima Lahke čete; neki od njih mogu se vidjeti u snimljenim intervjuima u uvodu svake epizode (međutim, njihova imena otkrivaju se tek na samom kraju čitave serije).

Naziv knjige i serije dolazi iz čuvenog Govora za dan sv. Krispina, koji drži Henrik V prije bitke kod Azincourta u istoimenoj Shakespeareovoj drami (4. čin, 3. scena). Odlomak iz ovog govora citiran je na prvoj stranici knjige, a također ga citira Carwood Lipton u posljednjoj epizodi serije.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Za razvoj serije najviše zasluga imaju Tom Hanks i Erik Jendresen. Oni su mjesecima radili na detaljima radnje i pojedinačnim epizodama.[6] Spielbergova uloga najvećim se dijelom sastojala u završnom pregledu serije te korištenju Spašavanja vojnika Ryana (u kojem su on i Hanks prethodno sarađivali) kao podloge za seriju.[7] Izjave veterana Lahke čete, poput Donalda Malarkeya, kasnije su korištene u produkciji kako bi se dodalo što je više moguće detalja.[7]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Združena braća detaljno prati (ponekad preuveličano, a ponekad sažeto) stvarne pothvate Lahke čete tokom Drugog svjetskog rata kroz 10 epizoda, počevši od padobranske obuke u kampu Toccoa pa sve do kapitulacije Njemačke. U prvom su planu iskustva majora Richarda Wintersa kroz koja prolazi dok pokušava svoju četu održati sigurnom i na okupu. Iako u seriji glumi veoma brojna glumačka postava, svaka od 10 epizoda uglavnom se fokusira na jednog člana čete i na njihove akcije tokom određenih operacija (npr., u bitki za Bastogne ili Operaciji "Market Garden").

Pošto je serija zasnovana na stvarnim događajima, sudbina likova jednaka je sudbini stvarnih članova Lahke čete. Brojni likovi ili poginu ili budu ranjeni, zbog čega neki budu poslani kući, a neki napuste bolnicu kako bi se ponovo pridružili saborcima na frontu. Sva ova iskustva i moralne, psihičke i fizičke prepreke koje vojnici moraju savladati ključni su za seriju.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Budžet i promocija[uredi | uredi izvor]

Promotivni poster za Združenu braću

U vrijeme kad se pojavila Združena braća bila je najskuplja mini serija ikad snimljena od strane HBO-a ili bilo koje druge TV-mreže[8][9], ali njena sestrinska serija Pacifik (2010) pretekla ju je i postala najskuplja TV-serija ikad snimljena u historiji.[10][11][12]

Budžet za Združenu braću iznosio je oko 125 miliona dolara ili u prosjeku 12,5 miliona po epizodi.[7] Dodatnih 15 miliona izdvojeno je za promotivnu kampanju, koja je, između ostalog, uključivala i prikazivanja serije veteranima Drugog svjetskog rata.[8]

Jedno od tih prikazivanja bilo je na plaži Utah u Normandiji. 7. juna 2001. Četrdeset sedam veterana Lahke čete prevezeno je avionom do Pariza, a zatim vozom do plaže, gdje je održana premijera serije.[13][14] Sponzor serije bila je i automobilska kompanija Chrysler, čiji su džipovi uveliko korišteni u seriji (ukupan broj vozila kreće se između 600 i 1.000).[15] Chrysler je potrošio između 5 i 15 miliona dolara na svoju reklamnu kampanju zasnovanu na Združenoj braći, uz korištenje snimaka iz serije.[15] Svaki pojedini reklamni spot pregledali su i odobrili Spielberg i Hanks.[15]

BBC je platio sedam miliona funti (10,1 milion dolara) kao koprodukcijski partner, najviše što je ikad platio za ovakav program, ali je seriju prikazivao na manjem kanalu BBC Two. Pregovore je nadzirao tadašnji britanski premijer Tony Blair, koji je lično razgovarao sa Spielbergom.[16] Jerome O'Connor, producent komedije Smiješni rat u Belfastu, u svojoj tužbi iz 2001. protiv DreamWorksa (Spielbergovog filmskog studija) naveo je da je Blair također posudio vojnu opremu i 2.000 vojnika, a da je Spielberg Blairovom sinu Euanu dao posao u produkciji.[17] Prema O'Connorovim riječima, njegov je film bio "sabotiran" jer se DreamWorks bojao da će taj film imati utjecaja na dodjeljivanje britanske titule viteza Spielbergu, koju je dobio 2001.[17]

Lokacije[uredi | uredi izvor]

Serija je snimana 10-ak mjeseci na aerodromu Hatfield u Hertfordshireu (Engleska), gdje su bili sagrađeni različiti setovi, uključujući i replike nekih evropskih gradova.[14] Ista lokacija korištena je i za snimanje Spašavanja vojnika Ryana.[7][9] Na velikom otvorenom polju izgrađeno je 12 različitih gradova, uključujući Bastogne (Belgija), Eindhoven (Holandija) i Carentan (Francuska).[18]

Selo Hambleden u Buckinghamshireu mnogo je korišteno u prvim epizodama za prikazivanje mjesta obuke Lahke čete u Engleskoj, kao i za neke scene kasnije u seriji.

Scene smještene u Njemačkoj i Austriji snimane su u Švicarskoj, tačnije, u selu Brienz i njegovoj okolini te u obližnjem hotelu Giessbach.

Historijska tačnost[uredi | uredi izvor]

Kako bi se očuvala historijska tačnost, razni pisci uradili su dodatna istraživanja. Jedan od izvora bili su memoari člana Lahke čete, Davida Kenyona Webstera, pod nazivom Parachute Infantry: An American Paratrooper's Memoir of D-Day and the Fall of the Third Reich (Padobranska pješadija: Memoari američkog padobranca o Danu D i padu Trećeg rajha). Objavljeni su 1994. nakon Websterove smrti u nesreći sa čamcem. Ambroseova knjiga navodi citate iz tada još neobjavljenih Websterovih memoara. Websterovo izvježbano oko, iskrenost i spisateljsko umijeće pomogli su da knjiga i serija dobiju ton koji nije bio prisutan u dnevnicima drugih vojnika jer je detaljno opisan svakodnevni život jednog pješadinca dok sa saborcima prolazi razne peripetije širom Evrope.

Dale Dye, penzionirani kapetan američkih marinaca i konsultant u Spašavanju vojnika Ryana, te većina preživjelih veterana Lahke čete, kao što su Richard Winters, Bill Guarnere, Frank Perconte, Ed Heffron i Amos Taylor, također su zamoljeni da doprinesu seriji svojim prisjećanjima.[7][19] Dye, koji je još tumačio ulogu Roberta Sinka, podvrgao je glumce 10-odnevnoj obuci.[19] Velika pažnja posvećena je i oružju i uniformama. Simon Atherton, stručnjak za oružje, dopisivao se s veteranima kako bi uskladio oružje s prikazanim događajima, a pomoćnik kostimografa Joe Hobbs u velikoj se mjeri koristio fotografijama i prisjećanjima veterana.[7]

Također, većina glumaca imala je kontakt (najčešće telefonom) s ljudima koje su trebali glumiti, a nekoliko veterana došlo je na mjesto produkcije.[7] Ipak, Hanks je priznao da nisu mogli postići potpunu tačnost: "Uspjeli smo učiniti da historija stane u ekran. Morali smo značajno smanjiti broj likova, uklopiti iskustva ostalih ljudi u 10-15 likova, a neke riječi ili postupke jednih ljudi 'pripisati' drugima. Neki su skidali svoje šljemove kako bi ih mogli identificirati, iako to u borbi nikad ne bi uradili. Ali još uvijek mislim da je serija 3 ili 4 puta tačnija od većine sličnih filmova."[14]

Kao posljednji ispit tačnosti, neki veterani pogledali su pregled serije i odobrili epizode prije no što su bile emitirane.[20]

Ipak, neke su netačnosti završile u seriji, kao što je slučaj Alberta Blithea, koji je bio u fokusu 3. epizode, u kojoj se netačno navodi da je umro 1948. Ustvari, Blithe je živio do 1967, a smrt ga je zatekla u aktivnoj vojnoj službi.[21]

Glumci i likovi[uredi | uredi izvor]

Pošto se serija u potpunosti fokusira na Lahku četu, u njoj učestvuje brojna glumačka ekipa, a likovi su zasnovani na stvarnim članovima Lahke čete. Glavni lik je major Richard Winters (Damian Lewis), koji je u prvom planu u većini epizoda, a naročito u "Day of Days", "Crossroads" i posljednjoj epizodi, "Points". Hanks je objasnio da je seriji bio potreban jedan centralni lik koji bi povezao čitavu priču i osjetio je da je Lewis najbolje rješenje za tu ulogu.[22]

Ron Livingston tumači kapetana Lewisa Nixona, Wintersovog najboljeg prijatelja i osobu kojoj se Winters najčešće povjerava tokom serije. Epizoda "Why We Fight" velikim je dijelom fokusirana na njega, naročito na njegovu borbu protiv (vlastitog) alkoholizma. Kapetan Ronald Speirs (Matthew Settle) predvodi četu na terenu u drugoj polovini serije i predmet je glasina između drugih vojnika, počevši od 3. epizode ("Carentan").

Uz Wintersa i Nixona, u svih 10 epizoda pojavljuju se još i Carwood Lipton (Donnie Wahlberg), Donald Malarkey (Scott Grimes), Darrell "Shifty" Powers (Peter Youngblood Hills), Eugene "Doc" Roe (Shane Taylor), iako posljednja dvojica nisu bila potpisana u početnoj špici. Radnja epizode "The Breaking Point" najviše se vrti oko Liptona i njegovog značaja za moral čete, dok se "Bastogne" fokusira na Docova iskustva kao liječnika tokom bitke za Bastogne.

U 9 epizoda pojavljuju se George Luz (Rick Gomez, Denver "Bull" Randleman (Michael Cudlitz), Robert "Popeye" Wynn (Nicholas Aaron) i Frank Perconte (James Madio). Randleman je bio predmet epizode "Replacements", u kojoj je prikazan njegov bijeg iz holandskog sela koje su okupirali Nijemci. Wayne A. "Skinny" Sisk (Philip Barrantini) nije potpisan u početnoj špici, ali se također pojavljuje u 9 epizoda.

Lynn "Buck" Compton (Neal McDonough), John "Pee Wee" Martin (Dexter Fletcher) i Joseph Liebgott (Ross McCall) pojavljuju se u 8 epizoda. Iako nisu potpisani u početnoj špici, i James "Moe" Alley Jr. (George Calil), Charles E. Grant (Nolan Hemmings), Harry Welsh (Rick Warden) i Edward "Babe" Heffron (Robin Laing) također se pojavljuju u 8 epizoda. Ben Loyd-Holmes pojavljuje se kao vojnik McIntosh u nepoznatom broju epizoda.

Potpisani u početnoj špici u 7 epizoda ili manje bili su:

Prijem[uredi | uredi izvor]

Reakcije kritike[uredi | uredi izvor]

Serija je velikim dijelom dobila pozitivne kritike. Caryn James iz The New York Timesa nazvala je Združenu braću "izvanrednom 10-odijelnom serijom koja savladava svoj najveći izazov: drži ravnotežu između ideala heroizma i nasilja i užasa rata, reflektirajući i ono što je civilizirano i ono što je divljačko u vezi s ratom". Ipak, u tom je članku upućena i kritika zbog generacijskog razmaka između likova i gledalaca, za što je autorica smatrala da predstavlja značajnu prepreku. TV Guide svrstao je seriju na 54. mjesto svoje liste 100 najboljih TV-serija.[23]

Robert Bianco iz USA Todaya rekao je da je serija "značajno manjkava, ali opet apsolutno izvanredna - baš kao i ljudi koje prikazuje", dodijelivši joj 4 od 4 moguće zvjezdice. Primijetio je da je bilo teško pratiti pojedinačne likove i saosjećati s njima tokom scena borbe.[24]

Tom Shales iz The Washington Posta nije bio toliko pozitivan u kritikama, navevši da serija, iako je "ponekad zapanjujuća", pati od "dezorganizacije, zbrkanog razmišljanja i osjećaja suvišnosti". Primijetio je da se "malo likova jasno izdvaja u odnosu na ratnu pozadinu. Zapravo, čitava je serija vezana za pozadinu i nema ničega što je u prvom planu. Kad je gledate 2 sata i još niste baš sigurni ko su glavni likovi, nešto nije u redu."[25]

Gledanost[uredi | uredi izvor]

Premijera serije 9. 9. 2001. privukla je 10 miliona gledalaca.[26] Međutim, dva dana kasnije desio se napad 11. septembra i HBO je odmah prekinuo marketinšku kampanju.[26] I pored toga, 2. epizodu gledalo je 7,2 miliona ljudi.[26]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Serija je nominirana za 19 Emmyja, a osvojila ih je 6, uključujući i one za "najbolju mini seriju", "najbolji kasting za mini seriju, film ili specijal", te "najbolju režiju u mini seriji, filmu ili dramskom specijalu". Također je osvojila i Zlatni globus za "najbolju mini seriju ili TV-film", zatim nagradu Američkog filmskog instituta, a odabrana je i za nagradu Peabody zbog "...oslanjanja i na historiju i na sjećanje kako bi se odala još jedna počast onima koji su se borili za slobodu". Dobila je još i nagradu Udruženja američkih scenarista 2003. za 6. epizodu ("Bastogne").

DVD-izdanja[uredi | uredi izvor]

Svih 10 dijelova (epizoda) izdano je u DVD-kompletu 5. novembra 2002. Set se sastoji od 5 diskova sa svim epizodama, te bonus diska, na kojem se nalazi dokumentarac We Stand Alone Together: The Men of Easy Company o snimanju serije, te videodnevnik Rona Livingstona (koji glumi Lewisa Nixona). Izdan je i poseban kolekcionarski set, koji se od "običnog" razlikuje samo po tome što diskovi dođu u limenom oklopu. DVD-komplet Združene braće jedan je od najprodavanijih TV DVD-kompleta svih vremena[27] s oko 250 miliona prodanih primjeraka.[28]

Serija je izdana kao ekskluzivna HD DVD TV-serija u Japanu 2007. Povlačenjem tog formata obustavljena je i produkcija ovih DVD-ova.

Blu-ray verzija izdana je 11. 11. 2008. i postala je najprodavaniji Blu-ray[29], iako mnogi videoentuzijasti tvrde da HD DVD verzija ima bolji vizuelni kvalitet zbog prisustva digitalne redukcije šumova na Blu-ray izdanju.[30][31]

Bilješke[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Band of Brothers", BBC.co.uk.
  2. ^ Elizabeth Snead, "Tom Hanks Jumps on Bandwagon" Arhivirano 27. 3. 2009. na Wayback Machine, TV Guide, 22. 6. 2001.
  3. ^ Biggest Brother: The Life of Dick Winters.
  4. ^ Parachute Infantry, autobiografija Davida Kenyona Webstera
  5. ^ Detaljna diskusija Marka Bandoa o historijskoj tačnosti serije
  6. ^ Lawrie Mifflin, "TV Notes; World War II, The Mini-Series", The New York Times, 7. 6. 2001.
  7. ^ a b c d e f g Kristin Hohenadel, "Television/Radio; Learning How the Private Ryans Felt and Fought", New York Times, 17. 12. 2000.
  8. ^ a b Bill Carter, "On Television; HBO Bets Pentagon-Style Budget on a World War II Saga", New York Times, 3. 9. 2001.
  9. ^ a b Gary Levin, "'Brothers' invades fall lineup HBO's WWII miniseries battles network premieres", USA Today, 9. 1. 2001.
  10. ^ Jo Piazza, "How HBO Made the Most Expensive Mini-Series of All Time", popeater.com, 27. 8. 2010.
  11. ^ Crispina Martinez-Belen, "The Pacific, a $200 million HBO mini-series" (posljednji pasus), Manilla Bulletin, 7. 3. 2010.
  12. ^ "The Pacific: 5 Things You Didn’t Know", askmen.com.
  13. ^ Gary Levin, "HBO Cable network sets itself apart with daring fare", USA Today, 18. 4. 2001.
  14. ^ a b c Alan Riding, "Arts Abroad; A Normandy Landing, This One for a Film", New York Times, 7. 6. 2001.
  15. ^ a b c Stuart Elliott, "The Media Business: Advertising; Jeep's manufacturer seeks to capitalize on the vehicle's featured role in Band of Brothers", New York Times, 10. 9. 2001.
  16. ^ Nicholas Hellen, "BBC pays Pounds 15m for new Spielberg war epic", The Sunday Times, 8. 4. 2001.
  17. ^ a b George Rush i Joanna Molloy (s Lolom Oggunnaike i Kasijom Anderson), "No 'piece', no justice, says suit", The Independent, 1. 12. 1999.
  18. ^ Clare Garner, "Hatfield prepares for invasion of Spielberg brigade", The Independent, 1. 12. 1999.
  19. ^ a b Richard Huff, "Actors & Vets Bond In Band Of Brothers", Daily News (New York City), 9. 9. 2001.
  20. ^ Sandy MacDonald, "Miniseries put actors through boot camp", The Daily News (Halifax), 15. 9. 2002.
  21. ^ "Web-stranica 506. pješadijskog padobranskog puka: Albert Blithe (25. 6. 1923-17. 12. 1967)". Arhivirano s originala, 11. 2. 2009. Pristupljeno 17. 12. 2011.
  22. ^ David Kronke, "Battle ready; World War II Miniseries by Hanks, Spielberg Coming To HBO", Los Angeles Daily News, 2. 9. 2001.
  23. ^ Caryn James, "TV Weekend; An Intricate Tapestry Of a Heroic Age", New York Times, 7. 9. 2001.
  24. ^ Robert Bianco, "Band masterfully depicts horror, complexity of war", USA Today, 7. 9. 2001.
  25. ^ Shales, "Band of Brothers: Ragged WWII Saga Off to a Slow March", The Washington Post, 7. 8. 2001.
  26. ^ a b c Rick Lyman, "Fewer Soldiers March Onscreen; After Attacks, Filmmakers Weigh Wisdom of Military Stories", The New York Times, 16. 10. 2001.
  27. ^ Laurence Lerman, "2008 VIDEO HALL OF FAME PROFILE: Henry McGee", 12/8/2008.
  28. ^ Joe Flint, "Over 3 million viewers sign up for HBO's The Pacific", Los Angeles Times, 16. 3. 2010.
  29. ^ DVD-shop Združena braća Arhivirano 19. 2. 2012. na Wayback Machine - Warner Bros..
  30. ^ Kenneth Brown, "Blu-ray Review: Band of Brothers, bluray.highdefdigest.com, 6. 1. 2009.
  31. ^ Forum o Združenoj braći (en)

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Objavljene su razne knjige, prije ili nakon HBO-ove serije, koje pružaju više detalja o Lahkoj četi, jedinici poznatoj kao originalna Združena braća.

Među te knjige spadaju:

  • A Company of Heroes: Personal Memories about the Real Band of Brothers and the Legacy They Left Us (2010), Marcus Brotherton, Penguin (profili preminulih članova Lahke čete, prema sjećanjima članova njihovih porodica)
  • Band of Brothers: Easy Company, 506th Regiment, 101st Airborne from Normandy to Hitler's Eagle's Nest, Stephen Ambrose (originalno objavljena 1992)
  • Beyond Band of Brothers: The War Memoirs of Major Dick Winters (2006), major Richard Winters i puk. Cole Kingseed (prvi Wintersovi memoari)
  • Biggest Brother: The Life of Major Dick Winters, The Man Who Led the Band of Brothers (2005), Larry Alexander (drugi Wintersovi memoari)
  • Brothers in Battle, Best of Friends, William Guarnere, Edward Heffron i Robyn Post (knjiga je uzdrmala Listu bestselera New York Timesa)
  • Call of Duty, Lynn Compton i Marcus Brotherton (sjećanja o tome kako je Buck Compton ostvario karijeru kao tužilac i krivično gonio Sirhana Sirhana za ubistvo Roberta F. Kennedyja)
  • Easy Company, Genesis Publications (ovo je ograničeno izdanje, u velikom formatu, tvrdih korica).
  • Easy Company Soldier, Donald Malarkey i Bob Welch
  • From Toccoa to the Eagle's Nest: Discoveries in the Bootsteps of the Band of Brothers, Dalton Einhorn (putopis u vlastitom izdanju, objavljen 2009)
  • In the Footsteps of the Band of Brothers: A Return to Easy Company's Battlefields with Sgt. Forrest Guth (2010), Larry Alexander (dijelom putopis, dijelom historijska perspektiva)
  • Parachute Infantry, David Kenyon Webster (izdana posthumno 1994; Webster je umro 1961. u nesreći prilikom lova na morske pse)
  • Shifty's War: The Authorized Biography of Sergeant Darrell Powers, the Legendary Sharpshooter from the Band of Brothers, (2011), Marcus Brotherton
  • The Way We Were, Forrest Guth i Michael de Trez (zbirka Guthovih ratnih fotografija koju je izdala jedna evropska kompanija)
  • We Who Are Alive and Remain, Marcus Brotherton (knjiga objavljena 2009. s usmenim iskazima 20-erice od preživjelih članova Lahke čete)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]