Koalicijska intervencija u Libiji

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Položaj Libije

Zona zabrane letenja nad Libijom (američko kodno ime operacije: Operation Odyssey Dawn; Britansko kodno ime: Operation Ellamy; francusko kodno ime: Opération Harmattan; kanadsko kodno ime: Operation MOBILE) je zona u kojoj je Savjet sigurnosti Ujedinjenih Nacija svojom odlukom zabranio letove, 17. marta 2011. Ova zona zabrane je predložena tokom ustanka u Libiji, 2011. godine, kako bi se snage lojalne vladi Muammar Gaddafi-ja spriječile da bombarduju pobunjenike.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Na dan 12. marta, Arapska liga je pozvala Savjet sigurnosti Ujedinjenih Nacija da uspostavi zonu zabrane letenja.

Snimak ispaljivanja rakete, 19. mart 2011. godine

17. marta 2011., Savjet sigurnosti Ujedinjenih Nacija je sa glasanjem 10-0-5 odobrio uspostavljanje zone zabrane Rezolucijom 1973. Bilo je pet suzdržanih, uključujući Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu, koje su bile protiv vojne intervencije protiv suverene zemlje, dok je Njemačka odbila da učestvuje u bilo kojoj vojnoj operaciji u Libiji.

Cjelovita lista država koje učestvuju, kao i njihove uloge u primjeni različitih mjera još nisu određene, iako su Francuska i Velika Britanija pri stavu hitnosti da se to odredi. Liban i SAD su jako podržale Rezoluciju.

18. marta libijski ministar vanjskih poslova Mussa Kussa je izjavio da je vatra prekinuta, u skladu sa rezolucijom UN, iako je artiljerijski napad na gradove Misurata i Ajdabiya nastavljen, i vladine snage se nastavljaju približavati gradu Benghazi.

Vladine trupe i tenkovi su ušle u Bengazi 19. marta. Artiljerija i minobacači su granatirali grad.

19. marta silom se uspostavlja zona zabrane letenja, i francuski avioni poduzimaju letove iznad Libije, a mornarica Velike Britanije uspostavlja pomorsku blokadu.

UN svojom rezolucijom dozvoljavaju udare po libijskim kopnenim snagama i ratnim brodovima koji su prijetnja civilima. Potvrđeni su napadi francuskih aviona na borna vozila, kao i udar sa 112 Tomahawk raketa po položajima libijske protivvazdušne odbrane.

Podrška SAD zoni zabrane letenja nad Libijom, izvještaj stanice VOA News

Lista zemalja koje učestvuju u akciji[uredi | uredi izvor]

Jordan, Saudijska Arabija, Švedska, Turska i Malta će najverovatnije aktivno podržati zabranu letenja. Albanija je izjavila da je spremna da pomogne koaliciji.

Argumenti protiv[uredi | uredi izvor]

Ruski ambasador pri NATO-u, Dmitry Rogozin je 1. marta izjavio da je zabrana letenja civilnih ili vojnih aviona iznad vlastite teritorije ozbiljno miješanje u unutrašnje poslove druge zemlje. affairs of another country".

John Rees, iz britanske organizacije Stop the War Coalition, je rekao da je zabrana letenja uvod u novi rat.

Predsjednik Odbora za vanjske poslove ruske Dume, Konstantin Kosachyov, je 18. marta izjavio da zračni udari na Libiju mogu biti iskra koja će zapaliti veliki sukob između tzv. Zapada i tzv. arapskog svijeta.

Detalji operacije[uredi | uredi izvor]

Operaciju vodi Afrička Komanda SAD, pod vođstvom generala Carter Ham-a. Taktička komanda se izvršava sa broda USS Mount Whitney, stacioniranog u Mediteranu, pod komandom admirala Sam Locklear-a.

20. marta 2011., nekoliko Storm Shadow raketa je ispaljeno sa britanskih aviona. U Tripoliju se ujutro oko 2:33 po libijskom vremenu čula protivavionska paljba. Tri bombardera B-2 su ispustila 40 bombi na glavni libijski aerodrom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: