Zoran Vuković

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zoran Vuković (sin Milojice, rođen je 6. septembra 1955. u Brusni, selu u općini Foča, Bosna i Hercegovina), ratni zločinac iz Foče osuđen na 12 godina od strane Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije, za zločine protiv čovječnosti (silovanja i mučenja) počinjene protiv civilnog bošnjačkog stanovništva u općini Foča tokom rata u BiH. Bio je pripadnik srpske jedinice poznate pod imenom jedinica "Dragan Nikolić".

Zoran Vuković je optužen zajedno sa Dragoljubom Kunarcem, Radomirom Kovačem, Draganom Zelenovićem, Gojkom Jankovićem, Jankom Janjićem, Radovanom Stankovićem i Draganom Gagovićem za zločine protiv čovječnosti uključujući sistematska silovanja djevojčica i žena.

Uvod[1][2][uredi | uredi izvor]

7. aprila 1992. godine, prvim vojnim akcijama u gradu je počelo političko i vojno preuzimanje općine Foča. Srpske snage, uz podršku artiljerije i teškog naoružanja, počele su zauzimati dio po dio Foče. Zauzimanje Foče završeno je 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela su bila pod opsadom do sredine jula 1992.

Etničko čišćenje[uredi | uredi izvor]

Od početka aprila do sredine jula 1992. srpske snage su sprovodile opširan napad usmjeren protiv bošnjačkih civila u području općina Foča, Gacko i Kalinovik. Prije samog napada, bošnjački civili su izbačeni sa posla, plate su im uskraćene, a potom im je uskraćena mogućnost slobodnog kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih snaga: vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka, primjenjivan je uvijek isti šablon: Kuće Bošnjaka su sistematski pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani su hapšeni ili sakupljani na jednom mjestu, a ponekad tokom samog procesa, premlaćivani ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke centre, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvođene u privatne apartmane i kuće gdje su silovane, a morale su također kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji su bili srpski vojnici. Tokom pomenutog napada na bošnjačke civile, ogroman broj žena i djevojčica je silovan. Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka je zbrisano iz područja zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.

Sistematska silovanja[uredi | uredi izvor]

U januaru 1994. godine, srpske vlasti su "okrunile" etničko čišćenje Foče preimenujući Foču u "Srbinje" (grad Srba). Gotovo svi preostali muslimani Bošnjaci, muškarci i žene iz sve tri općine su uhapšeni, sakupljeni na jednom mjestu, potom razdvojeni i zatvoreni u nekoliko sabirnih zatvoreničkih centara - logora: Buk Bijela, Srednja škola u Kalinoviku, Partizan, Srednja škola u Foči, KP dom u Foči po ustaljenom šablonu. Neki su odmah ubijeni, silovani ili surovo pretučeni. Jedini razlog za ovakvo postupanje prema njima je bila njihova etnička pripadnost.

Kazneno-popravni dom u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni pritvorski objekat za muškarce. Muslimanske žene, djeca i starci pritvarani su po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duži ili kraći pritvor kao što su pomenuta Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan".

Sportska dvorana "Partizan" služila je kao centar za pritvor žena, djece i staraca od 13. jula 1992. ili ranije, pa najmanje do 13. augusta 1992. U to vrijeme je u "Partizanu" bilo najmanje 72 zatočenika. Svi zatvorenici su bili civili, muslimanske žene, djeca i nekoliko starijih ljudi iz sela u općini Foča. Životni uslovi u "Partizanu" bili su okrutni. Pritvor je pratilo neljudsko postupanje, nehigijenski smještaj, prenatrpanost, izgladnjivanje, fizičko i psihološko mučenje, uključujući i seksualno zlostavljanje. Odmah pošto su žene prebačene u Partizan, uspostavljen je režim seksualnog zlostavljanja. U "Partizan" su, obično uveče, ulazili naoružani vojnici, uglavnom u grupama od po tri do pet i izvodili žene. Kad bi se žene opirale ili sakrivale, vojnici su ih tukli ili im prijetili da bi ih primorali na poslušnost. Vojnici su žene iz "Partizana" odvodili u kuće, stanove ili hotele, da bi ih tamo seksualno zlostavljali i silovali.

Od sredine maja bila je počelo etničko čišćenje općine Kalinovik. Dok je muško nesrpsko stanovništvo zatočeno u vojnom skladištu Barotni, žene i djeca su zatočeni u Osnovnoj školi u Kalinoviku, koja se nalazi u centru Kalinovika, u blizini stanice milicije. Krajem juna i početkom jula, u Osnovnoj školi su bili zatočeni i stanovnici općine Gacko uhapšeni dok su prolazili kroz općinu Kalinovik bježeći u srednju Bosnu. Žene i djevojčice, od kojih su neke imale samo 12 godina, su bile podvrgnute silovanjima za vrijeme njihovog zatočeništva u Osnovnoj školi u Kalinoviku. Pored gore navedenih centara za pritvor, više žena je bilo zatvoreno u kućama i stanovima koji su korišteni kao javne kuće kojima su upravljale grupe srpskih vojnika.

Presuda[uredi | uredi izvor]

Optužnica je teretila Zorana Vukovića za mučenje, porobljavanje i silovanje žena i djevojčica nesrpske nacionalnosti u zatočeničom objektu "Partizan" u Foči, kao i za pljačku imovine. U optužnici se navodi da je Zoran Vuković bio jedan od zamjenika komandira vojne policije i vođa paravojnih jedinica u Foči.

U presudi je utvrđeno da je Zoran Vuković učestvovao u napadu srpskih snaga na civilno bošnjačko stanovništvo. Vuković se nalazio u Buk Bijeloj, 3. jula 1992, kada su u ovo naselje dovedeni seljani iz tog kraja, mahom žene i djeca, koji su premlaćivani i silovani. Istog dana je u Buk Bijeloj i sam silovao jednu ženu. Zoran Vuković je također silovao djevojke i žene koje su bile zatočene u sportskoj dvorani "Partizan", a jedna od silovanih djevojaka je bila maloljetna.

Zoran Vuković je uhapšen 23. decembra 1999. u Bosni od strane SFOR-a. Dana 12. juna 2002. Zoran Vuković je konačnom presudom osuđen na 12 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti (silovanja i mučenja), te kršenja zakona i običaja ratovanja. Dana 28. novembra 2002, Zoran Vuković je prebačen u Norvešku na izdržavanje kazne.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]