Blaž Kraljević

Datoteka:Blaž 92.JPG

Blaž Kraljević pred komandom HOS-a u Ljubuškom 1992.

Blaž Nikola Kraljević (Lisice kraj Ljubuškog, 17. septembar 1947. - Kruševo kraj Mostara, 9. august 1992.), komandant HOS-a Hercegovine, general major Armije RBiH.

Biografija

Mladost i emigracija

Blaž Kraljević je rođen 17. septembra 1947. u mjestu Lisice kraj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku, ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran u Melbourneu te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatskom revolucionarnom bratstvu (HRB-u), kojoj je cilj bio srušiti Jugoslaviju i obnoviti nezavisnu hrvatsku državu. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome ga je bila spriječila australska tajna policija ASIO, koja ga je uhitila dan prije polaska na mjesto sastanka grupe u Europu.

Nakon neuspjeha Bugojanske grupe, Kraljević se preselio u Canberru. Kada je 1976. godine osnovan ogranak Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) Rakovica u Cannberi, Kraljević je izabran za njegova predsjednika. Početkom 1977. godine, Blaž Kraljević se učlanio u Hrvatsku republikansku stranku (HRS) i postao predsjednik njezina ogranka 'Zemun' u Canberri. Krajem novembra 1977. godine u Canberri je pokrenuto 'Hrvatsko poslanstvo' koje je djelovalo do kraja listopada 1979. godine, a Blaž Kraljević imenovan njegovim prvim rizničarom. Uskoro je izabran za tajnika Hrvatskog međudruštvenog odbora u Canberri koji se sastojao od predstavnika većine tamošnjih hrvatskih organizacija, udruga i društava.

Zbog angažmana u hrvatskoj zajednici u Canberri, australske vlasti su odbijale Kraljeviću dodijeliti državljanstvo i putovnicu sve do kraja 1980-ih. 1988. godine Kraljević je osnovao Hrvatski informativni centar (HIC) u Canberri, koji je pokušavao informirati tamošnje medije i diplomatske predstavnike o hrvatskoj borbi za slobodu. 1990. u Zagrebu je obnovljena Hrvatska stranka prava (HSP), kojoj je za predsjednika izabran Dobroslav Paraga. Kraljević se tada odlučio priključiti HSP-u.

Povratak u Hrvatsku

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, Kraljević se vratio se je Hrvatsku i postao član HSP-a. Nakratko se je vratio u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se je vratio u Hrvatsku u ljeto 1990. godine. Došavši u Zagreb, predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga imenovao ga je pročelnikom HSP-ovog Ureda za promidžbu. Tom prilikom Kraljević je vodstvu HSP-a predao nekoliko stotina tisuća australskih dolara, donaciju australskih Hrvata, radi kupovine oružja za obranu Hrvatske.

Ratni put Blaža Kraljevića

Početak rata

U oktobru 1991. Kraljević upućuje prvu pošiljku oružja HSP-u u Ljubuški, čime započinje formiranje HOS-a u Hercegovini. Kraljević uskoro i sam odlazi u Ljubuški, te je 15. prosinca decembra 1991. imenovan komandantom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu. Uskoro je dobio čin pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Hercegovine. Odmah po dolasku u Ljubuški pokušao je organizirati zajedničku komandu sa lokalnim komandantima hrvatske Teritorijalne obrane, ali to su općinske vlasti odbile. Početkom aprila uputio je interventni vod HOS-a na Kupres, koji je bio pod napadom jugo-srpskih snaga. O svojoj ulozi u ratu u Hercegovini, Blaž Kraljević je rekao:

Tu sam da štitim ove ljude i to ću i činiti ili poginuti. Nismo katolička vojska jer u redovima HOS-a imate 30 ili 40 posto Muslimana. Mi smo vojska Bosne i Hercegovine. Osobno bih želio vidjeti Hrvatsku do Drine, ali o tome će odlučiti ovi ljudi ovdje, stanovništvo BiH, kada rat završi. Što se HSP-a i HOS-a tiče, svi koji nisu ekstremisti i nisu okrvavili ruke mogu ostati živjeti ovdje i mi ćemo ih štititi. Štitit ćemo i Srbe i Muslimane i Hrvate od svakog vanjskog neprijatelja, jer smo uz narod. Što se tiče tih vanjskih mišljenja o nama, pa i njihovim interesima, interesi Njemačke ili Velike Britanije za nas ovdje su podpuno nevažni, jer ja brinem samo za ovdašnje ljude.

Ratni uspjesi i odnosi sa HVO-om

Oznaka HOS-a koju je Blaž Kraljević nosio na desnom rukavu uniforme.

Početkom rata u Hercegovini, postrojbe HOS-a pod zapovjedništvom Blaža Kraljevića imale su određene uspjehe u borbi protiv jugo-srpskih snaga. U aprilu 1992. uz HOS nastaje još jedna vojna formacija za obranu Hrvata u BiH, Hrvatsko vijeće odbrane, pod kontrolom HDZ-a BiH, odnosno vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, političko teritorijalne cjeline na prostoru BiH koja je proglašena krajem 1991. Iako nominalno priznaje vlast Bosne i Hercegovine, vodstvo HZ HB proglašava sve vojne formacije osim HVO-a na području HZ Herceg-Bosne nelegalnima ili neprijateljskima. U to se uključivala i Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine (TO BiH), tadašnja službena vojska BiH.

Usprkos tome, postrojbe HOS-a od tada djeluju zajednički sa postrojbama HVO-a protiv jugo-srpskih snaga u Hercegovini, a kasnije i srednjoj Bosni. Sredinom svibnja Kraljević službeno prihvaća vrhovnu komandu Predsjedništva RBiH, iako jedinice pod njegovom komandom i dalje djeluju neovisno o lokalnim zapovjednicima TO-a BiH, odnosno kasnije Armije BiH. Do ljeta 1992., HOS u BiH je brojčano narastao na nekoliko tisuća dragovoljaca. HVO, koji je imao financijsku i materijalnu potporu vlasti RH, imao je nekoliko desetaka tisuća vojnika.

Uskoro dolazi i do prvih incidenata između vojnika HOS-a i HVO-a. Politika HOS-a i Hrvatske stranke prava bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. No glavni stožer HVO-a je smatrao da se HOS u Hercegovini, kao brojčano i materijalno slabiji, treba vojno podrediti HVO-u, kao što se HOS u Hrvatskoj uklopio u HV.

Blaž Kraljević je sve takve zamisli odbacivao. On je zagovarao uspostavljanje zajedničkog stožera HOS-a, HVO-a, i Armije BiH, bez da se jedna vojska uklapa u drugu. Održao je i nekoliko sastanaka sa visokim oficirima HVO-a i funkcionerima HZ Herceg-Bosne, poput Slobodana Praljka, Mate Šarlije, i Brune Stojića. U vojnom djelovanju prema jugo-srpskim snagama, imali su isto mišljenje, ali politika je bila kamen spoticanja u odnosima HOS-a i HVO-a. Blaž Kraljević nije vjerovao vodstvu HZ Herceg-Bosne, kojem je na čelu bio Mate Boban, prijeratni član Komunističke partije Jugoslavije. U nekoliko navrata, Kraljević je pozivao vojnike HVO-a da se priključe HOS-u. U julu 1992., u Ljubuškom je pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute ratna zastava HOS-a, hrvatska narodna zastava i tadašnja zastava Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima. Smotri su bili nazočni Kraljević i oficiri Armije BiH.

HOS Hercegovine pomogao je u oslobađanju Mostara i Stolca skupa s jedinicama HVO-a, zatim počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini. 6. augusta jedinice HOS-a zauzele su dijelove općine Trebinje. Nakon što je čuo za sastanak Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu, i njihov dogovor o primirju HVO-a i VRS-a te teritorijalnom razgraničenju HZ Herceg-Bosne i Republike Srpske, Kraljević je izdao javni proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Kraljević je uskoro imenovan general bojnikom Armije BiH a 2. augusta je postao član Glavnog štaba Armije BiH.

Smrt u zasjedi

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski. Vinko Martinović "Štela", jedan od komandanata mostarskog HOS-a, odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i Bruno Stojić, ministar obrane HZ Herceg-Bosne. Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi "balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa" što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih odbrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Kažnjeničke bojne, specijalne jedinice HVO-a. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih odbrambenih snaga bilo je likvidirano. Ubojice su pokušali tajno tijela odvesti do mora te ih baciti na pučini kako bi zataškali zločin ali je vozilo s tijelima pronašla Hrvatska policija.

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice 13. augusta 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim odbrambenim snagama.

Nakon toga HOS u BiH se raspao a krajem 1992. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994. Neki od Kraljevićevih ubojica su uhićeni ali im nikada nije suđeno zbog ubojstva Kraljevića.

Na nagovor Gojka Šuška, Franjo Tuđman je 3. decembra 1996. posmrtno odlikovao Blaža Kraljevića Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, odlikovanjem koje se dodjeljuje svakom borcu poginulom u obrani Hrvatske.

Privatni život

Kraljević je bio oženjen Džemilom Kraljević s kojom je imao dva sina. Njegova obitelj i dalje živi u Australiji.

Također pogledajte

• Bošnjačko-hrvatski sukob
• Rat u Bosni i Hercegovini
• Hrvatske odbrambene snage
• Ante Paradžik
• Josip Reihl-Kir
• Fuad Muhić
• Robert Šilić
• Stojan Vujnović

Literatura

• "Sarajevo, i poslije", Erich Rathfelder, München 1998.

Vanjski linkovi

• Opis Hrvatsko-bošnjačkog sukoba i uloga Blaža Kraljevića
• Vjesnikov članak o Kraljevićevom ubistvu i HOS-u

Video poveznice

• Govor Blaža Kraljevića u Livnu pred postrojbom HOS-a
• Govor Blaža Kraljevića pred vojnicima HOS-a prilikom polaganja prisege u Čapljini 19.07.1992.
• Govor Blaža Kraljevića na promiđbenom skupu Hrvatske stranke prava u Metkoviću 26.07.1992.
• Tko je i zašto ubio Blaža Kraljevića