Čajničko evanđelje
Čajničko evanđelje je srednjevjekovna rukopisna knjiga u bosanskoj redakciji starocrkvenoslavenskog jezika i u vlasništvu je Srpske pravoslavne crkve. Čuva se u Muzeju Crkve Uspenja Bogorodice i Crkve Vaznesenja Hristovog u Čajniču. Proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]
Nastalo je početkom XV vijeka, na dvoru feudalca Pavla Radenovića, ili je samo bilo u njegovom vlasništvu. Prema osobinama jezika izvjesno je da je nastalo na tlu istočne Bosne – na ijekavskom tlu. Pisano je brzopisno, poluustavom bosanskog tipa. U pisanju se smjenjivalo pet glavnih pisara, koji su kontinuirano ispisivali tekst. Kodeks je prepisan sa tri različita predloška.
Čajničko evanđelje je četvoroevanđelje od kojeg su se sačuvali samo dijelovi Evanđelja po Mateju, Evanđelja po Marku, te najveći dio Evanđelja po Luki. Evanđelje po Jovanu, početak i kraj rukopisa, te izvjestan broj stranica u sredini su u cjelosti izgubljeni. Danas rukopis broji 167 listova. Rukopis je naknadno ukoričen drvenim koricama presvučenim kožom (vjerovatno XVIII vijek).
Rukopis karakterišu zapisi na marginama koji su pisani poluustavom i novijom ćirilicom. Među ovim kasnijim zapisima posebno je i zapis glagoljicom (slova su deformirsana i miješaju se sa ćiriličnim te je u pitanju neka vrsta kriptografija za osobu koja se inače služila ćirilicom.
Opis dobra
[uredi | uredi izvor]Jevanđelje sa dimenzijama listova 19,5 x 15 cm, a pisano je na tankom pergamentu koji je značajno oštećen te je tekst negdje teže čitljiv. Veličina teksta je 14x10 cm, broj pisanih redova kreće se između 18 i 23 reda. Iluminacije su skromne, svode se na ukrašavanje inicijala i odaju nevještu ruku. Jedan crtež u knjizi, koji predstavlja figuru Kraljevića Marka, ne pripada koncepciji rukopisa i iscrtan je naknadno izrazito nespretno preko cijele jedne stranice.
Rukopis je posebno ukrašen u Jevanđelju po Mateju. Inicijali su različitog oblika, vrlo arhaični, često u dvojnim prepletima, sa palmetama, polupalmetama i volutama. Inicijali i ukrasi su izvedeni cinoberom, a pojedini su ispunjeni plavom ili crvenom bojom.
Najzanimljiviji inicijal se nalazi na listu 35a u Jevanđelju po Mateju. Ovdje je prikazana ljudska figura izvedena crnom i crvenom bojom koja predstavlja ćiriličko slovo I. Figura u rukama drži predmet, sličan većoj i manjoj posudi. Glava figure je iscrtana primitivno i grubo. Niz glavu i leđa figure se spušta kosa iscrtana kao vlasulja. Odijelo i donji dio figure su gotovo geometrijski stilizovani i neobično kolorisani kontrastima crvene i crnosmeđe boje. Desna polovina odjeće obojena je djelimično crvenom bojom i ukrašena polukružnim crvenim šarama na bijelom polju, a lijeva polovina crvenosmeđom bojom. Oko struka figure je pojas kakav je nošen u srednjem vijeku. Na nogama figure su iscrtane šiljate čizme, kakve su nošene XIV i XV vijeka na Zapadu, ali i Balkanu. Desna čizma obojana je crnom, a lijeva crvenom bojom. Figura, svojim oblikom, odjećom i stilizacijom, najviše podsjeća na ljudske predstave na stećcima.
Rukopis pisalo 5 različitih ruku s tri prijedloška. Treći prijedložak je sa odlikama bosanske škole, jer u njemu nije bilo ligaturnih slova ja i je.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vera Jerković, Paleografska i jezička ispitivanja o Čajničkom jevanđelju, Novi Sad: Matica srpska, 1975, 6.
- Hrvatska enciklopedija
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Čajničko jevanđelje" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano s originala (PDF), 1. 10. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2017.