Čečenski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Čečenski jezik
нохчийн мотт/noxçiyn mott
نَاخچیین موٓتت/ნახჩიე მუოთთ
Nokhchiin mott
Države govorenja
Regije govorenja Kavkaz
Broj govornika 1,4 miliona[1]
Rang nije u prvih 100
Jezička porodica

sjeveroistočnokavkaski

nahski
vajnahski
čečenski
Službeni status
Služben u

Rusija

Čečenija
Dagestan
Regulatori ---
Jezički kod
ISO 639-1 ce
ISO 639-2 che
ISO 639-3 che
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika

Čečenski jezik je jezik iz grupe sjeveroistočnokavkaskih jezika kojim govori oko 1,4 miliona govornika, uglavnom stanovnika Čečenije i čečenske dijaspore u Rusiji, Jordanu, Gruziji i nekim državama Srednje Azije (Kazahstan i Kirgistan).[1]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Čečenski jezik je dio sjeveroistočnokavkaske grupe jezika. Sa inguškim jezikom, sa kojim postoji veliki stepen međusobne razumljivosti i zajedničkog rječnika, formira vajnahski podogranak jezika.

Dijalekti[uredi | uredi izvor]

Postoji veliki broj dijalekata čečenskog jezika: Akiš, Čantiš, Čebarloiš, Malkiš i dr. Primjera radi, dijalekt koje koriste Kistanci, čečenska etnička zajednica koja naseljava istočni dio Gruzije, je u prvi mah nerazumljiv Čečenima koji žive na teritorijama sjeverno od ove. Razlika u izgovoru je u tome što Kisti aspirativni suglasnik zadržavaju aspirativnim u slučajevima kada je uduplan ili nakon samoglasnika s dok se u istim situacijama u drugim dijalektima čečenskog jezika ova aspirativnost gubi.

Dijalekti čečenskog jezika se klasificiraju na osnovu geografskog položaja unutar Čečenije. Dijalekti sjeverne nizije se često nazivaju Oharoy muott (doslovno jezici nizije) dok dijalekti koje koriste plemena na jugu, u planinskom dijelu, su poznati kao Laamaroy muott (jezici planine). Oharoy muott, odnosno jezici nizije čini veći dio osnove standardnog i književnog čečenskog jezika.

Geografski rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Prema podacima popisa iz 2010. godine, 1.350.000 stanovnika Rusije se izjasnilo da govori čečenski jezik.

Čečenski jezik je službeni jezik u Čečeniji.[2]

Čečeni koji žive u Jordanu su uspostavili dobre odnose sa tom Kraljevinom te su u mogućnosti da upražnjavaju i održavaju svoje kulturne osobenosti između ostalih i da koriste čečenski jezik. Čečenski jezik koristi čečenska zajednica u Jordanu i to je bilingualni jezik pored arapskog iako ima Čečena u ovoj državi koji koriste samo čečenski. Osim toga, ima i Jordanaca koji govore čečenski tako da pružaju tu vrstu usluga Čečenima koji posjećuju Jordan.[3]

Gramatika[uredi | uredi izvor]

Imenice[uredi | uredi izvor]

Čečenski jezik spada u grupu aglutinativnih jezika sa ergativno morfosintaktičkim poretkom. Imenice u čečenskom jeziku posjeduju rod kao i određeni prefiks s kojim se glagol ili prateći pridjev slaže.

U ovom jeziku postoji 8 padeža (nominativ, genitiv, dativ, ergativ, alativ, instrumental, lokativ i komparativ) kao i mnogo prepozicija kojima se određuje uloga imenice u rečenici.

Riječi u rečenici su doslovno lijevo orjentisane (poput japanskog ili turskog) tako da se pridjevi, pokazne zamjenice prethode imenicama koje modifikuju.

Imenice imaju 6 rodova. Morfološki gledano, rodovi imenice mogu biti indeksirane promjenama u prefiksu pratećeg glagola i, u mnogim slučajevima i pridjeva. Prva dva roda su za ljudska bića (muški i ženski rod) iako se u nekim slučajevima to navodi kao jedan rod dok su drugi rodovi leksički proizvoljni. Rodovi imenica u čečenskom jeziku se nazivaju prema prefiksu koji ih indeksira:

Rod Imenica Prefiks za jedninu Prefiks za množinu
1. V- rod k'ant (dječak) v- b- / d-
2. J- rod zuda (žena) y- b- / d-
3. J II - rod ph'āgal (zec) y- y-
4. D- rod naž (hrast) d- d-
5. B- rod mangal (kosa) b- b- / Ø-
6. B II- rod ˤaž (jabuka) b- d-

Glagoli[uredi | uredi izvor]

Glagoli se ne mijenjaju po glagolskim licima (izuzev specijalnog d-prefiksa za 1. i 2. lice množine) ali se mijenjaju po broju i rodu. Manji dio glagola pokazuje prefiksnu saglasnosti i slažu se sa bilo kojim subjektom (neprelazni glagoli) ili njegovim objektom (prelazni glagoli), sa važnom napomenom da glagoli u složenom sadašnjem vremenu imaju pomoćni glagol (-u, biti) i slažu se sa subjektom i glavnim glagolom u particip obliku koji se slaže sa predmetom, pri čemu subjekt ostaje u apsolutivu (bez oznake).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Čečenski jezik na Ethnologue". Pristupljeno 19. 7. 2018. 
  2. ^ Ustav Rusije, član 10.1
  3. ^ Moshe Maʻoz, Gabriel Sheffer (2002). Middle Eastern minorities and diasporas. Sussex Academic Press. str. 255. ISBN 1-902210-84-0. Pristupljeno 19. 7. 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]