Čeona kost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Čeona kost
(Os frontale)
Frontal bone lateral3.png
Položaj čeone kosti (zelena)
Zglobljavanja sa 12 kostiju: klinasta, sitasta, dvije tjemene, dvije nosne, dvije gornjevilične, dvije suzne, i dvije jagodične
Skull sword trauma.jpg
Lobanja iz 19. stoljeća sa čeonom kosti koja je oštećena sječivom mača
Detalji
Latinski Os frontale
Ustrojstvo 12 kostiju: klinasta, sitasta, dvije tjemene, dvije nosne, dvije gornjevilične, dvije suzne, i dvije jagodične
Identifikatori
Gray's p.135
MeSH A02.835.232.781.375
TA A02.1.03.001
FMA 52734
Anatomska terminologija

Čeona kost, poznata i po posvojenici frontalna je kost u ljudskoj lobanji. Sasoji se od tri plohe.[1] To su:

Latinsko ime kosti dolazi od riječi frons (što znači čelo).

Struktura[uredi | uredi izvor]

Čeona kost se sastoji od tri pomenuta dijela. Skvamozne dio gradi stane i najveći dio – glavnu regiju čela. Orbitno dio je horizontalan i drugi po veličini dio frontalne kosti. On ulazi u sastav krovova očne i nosne šupljine. Nosni, najmanji, dio zglobljava s nosnom kosti i čeonim nastavkom gornje vilice, formirajući korijen nosa.[5]

Rubovi[uredi | uredi izvor]

Rub pločastog (skvamoznog) dijela je debeo, snažno nazubljen, konusan na štetu unutrašnje ploče iznad njega, gdje se naslanja na tjemenu kost, a na račun vanjske ploče na obje strane, gdje prima bočni pritisak tih kostiju. Nastavlja se ispod u trokutastu, grubu površinu, koja se zglobljava s velikim krilom klinaste kosti. Stražnji rub očne ploče je tanak i zupčast, a zglobljen s malim krilima klinaste kosti.[1]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je čeona kost izvedena iz ćelija nervnog grebena.[6]

Čeona kost k okoštava u membrani dva glavna središta, po jednom za svaku polovinu, koji se pojavljuju pred kraj drugog mjeseca fetusnog života, jedan iznad svakog nadočnog ruba. Svaki od ovih centara okoštavanja izlazi prema gore, kako bi se dobila odgovarajuća polovina čeone ljuske, i natrag u obliku orbitalne ploče. Greben okoštava od par srednjih centara, na obje strane središnje linije; slični centri pojavljuju u dijelu nosnih i jagodičnih nastavaka. Pri rođenju, kost sastoji se od dva dijela, odvojena čeonim šavom, koji se obično gubi, osim na svom donjem dijelu, od osme godine, ali povremeno i dalje postoji cijelim tokom života. Općenito se tvrdi da razvoj čeonih sinusa započinje krajem prve ili početkom druge godine, ali može početi i pri rođenju. Sinusi su znatne veličine do sedme ili osme godine, ali ne ostvare svoje pune razmjere do puberteta.

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Kod većine kičmenjaka, frontalna kost je parna, a predstavljena je jednom, kondenziranom strukturom kao kod u ljudi. Obično nalazi na gornjem dijelu glave, između očiju, ali u mnogim ne-sisarskim životinjama nije dio očne šupljine.[7][4]

Umjesto toga, u gmizavaca s, košljoriba i vodozemaca često je odvojena od orbita putem strane jedne ili dvije dodatne kosti kojih nema kos sisavra. Ove prečeone i postčeone kosti, zajedno čine gornji rub očnih duplji i leže s obje strane čeonih kostiju.[8]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Gray's Anatomy (1918)
  2. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  3. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  4. ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  5. ^ https://www.kenhub.com/en/library/anatomy/the-frontal-bone
  6. ^ Kirby, ML; Waldo, KL. Circulation (1990) 82:332-340.
  7. ^ Sofradžija A., Hadžiselimović R., Šoljan D. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  8. ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 226–241. ISBN 0-03-910284-X. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]