Černjihivska oblast
| Černjihivska oblast Чернігівська область |
||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
 Položaj Černjihivske oblasti
|
||||||
| Država |  Ukrajina |
|||||
| Glavni grad | Černjihiv |
|||||
| Službeni jezik | ukrajinski | |||||
| Upravni oblik | Oblast | |||||
• Guverner |
Vjačeslav Čaus | |||||
| Zakonodavstvo | ||||||
| Površina | ||||||
• Ukupno |
31865 km2 | |||||
| Stanovništvo | ||||||
• Ukupno |
1245300 | |||||
| Pozivni broj | +380-46 | |||||
| Veb-sajt | cg.gov.ua/ | |||||
Černjihivska oblast (ukrajinski: Чернігівська область) jest oblast u Ukrajini. Prema popisu stanovnika iz 2001, u njoj je živjelo 1.245.300 stanovnika.[1] Administrativno središte je Černjihiv, a uspostavljena je 4. decembra 1939.
Geografija
[uredi | uredi izvor]
Smještena je u sjeveroistočnom dijelu Ukrajine, blizu granice s Bjelorusijom i Rusijom. Graniči s Kijevskim rezervoarom rijeke Dnjepar i Kijevskom oblašću na zapadu, Sumskom oblašću na istoku i Poltavskom na jugu. Na sjevernoj granici je dio granice Ukrajine prislonjene na Gomeljsku oblast u Bjelorusiji na sjeverozapadu i rusku Brjansku oblast na sjeveroistoku.
Prepolovljena je na sjeverni i južni dio rijekom Desnom, koja se ulijeva u Dnjepar sjeverno od gradskog graničnog područja Kijeva. Oblast se prostire na 31.865 km2. Visinski raspored zemljišta kreće se padinom od 220 metara do 120 metara, uključujući i močvarne nizine oko toka Dnjepra. Grad Černjihiv također leži u slivu Desne, koja ima mnoge pritoke, kao što su Oster i Snov.
U ovoj sjevernoj ukrajinskoj regiji ima mnogo pošumljenih površina. Petina oblasti sastoji se od šuma, u kojima se uglavnom mogu naći hrast, joha, bor i breza. [2]
Historija
[uredi | uredi izvor]Oblast je nastala 15. oktobra 1932. kao dio Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike.
Glavni grad Černjihiv, prema arheološkim istraživanjima, bio je naseljen prije više od 2000 godina. Ova oblast bila je važno historijsko područje još iz vremena Kijevske Rusije, kada su često bili spominjani gradovi Černigiv i Novhorod-Siverski. Smještena je u historijskom području Polesja (ukrajinski: Полісся).[2]
Administrativna podjela
[uredi | uredi izvor]Oblast je bila podijeljena u 26 područja: 22 okruga (rejona) i četiri gradske općine (mis'krada ili misto), službeno poznatih kao područja kojima upravljaju gradska vijeća.[3]. Od 2020. oblast ima pet okruga (rejona).
Klima
[uredi | uredi izvor]Klima je umjereno kontinentalna, poput mnogih drugih područja u Ukrajini. Sezonske temperature kreću se od visokih 32 °C do 21 °C ljeti i od -12 °C do 7 °C zimi, a padne u prosjeku od 500 do 600 mm kiše godišnje.[2]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Prema popisu iz 2006, sadašnji broj stanovnika ove oblasti procjenjuje se na 1.155.600, a sačinjavaju ga uglavnom Ukrajinci, s manjinskim bjeloruskim i ruskim stanovništvom, koje uglavnom živi na sjeveru.
Ovo područje je doživjelo dugoročni pad broja stanovnika sa 23% u odnosu na popis iz 1959, kada je bilo 1.554.000 stanovnika. To je najveći pad u odnosu na bilo koju drugu ukrajinsku oblast, pa zbog toga ima najnižu gustoću stanovništva u zemlji.[2]
Privreda
[uredi | uredi izvor]Privreda se uglavnom zasniva na vađenju nafte i plina, transportu, mašinstvu i tekstilnoj industriji. Veliki fabrika duhana izgrađena je u gradu Priluki. Bahmač i Nižin važne su raskrsnice na željezničkim linijama koje vode iz Rusije i Bjelorusije ka jugoistočnoj Evropi. Postoje znatni kapaciteti mašinske i elektronske industrije u Černjihivu, a tu je i pivara.
Kulturne i turističke znamenitosti
[uredi | uredi izvor]
U ovoj je oblasti i nekoliko historijski izuzetno važnih primjera pravoslavnih crkvi i građevina u gradovima: Trojski manastir u Černihivu, obnovljen 1695, Novhorod-Siverski, Ljubeč, Nižin i Kozelec (grad iz vremena Kijevske Rusije, stariji i od Kijeva). Nižin je historijski grad Kozaka u kojem su Manastir svetog Nikole, osnovan 1650-ih, Borisoglebski manastir i univerzitet.
Obližnje pećine ili pećine Antonija Pečerskog potječu iz 11. stoljeća, a primjer su drevne monaške arhitekture.
Oblast je poznata po svom posebnom stilu narodnog ikonoslikarstva. Svjetlina i realnost te upotreba crvenih i toplih žutih boja u prikazima svetaca na ikonama uobičajene su za ovu vrstu umjetnosti. Ikone su ukrašene cvijećem, što podsjeća na slavenske pretkršćanske tradicije. Ikonoslikarstvo se proširilo i izvan ove oblasti.
Mnogi primjeri ove vrste slikarstva su sačuvani u Muzeju ukrajinskih kućnih ikona kao glavna kulturna znamenitost dvorca Radomisl.
Neki od navedenih primjera važni su u okviru cjelokupne svjetske kulturne baštine.[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Всеукраїнський перепис населення 2001 року". Pristupljeno 12. 8. 2016.
- ^ a b c d "Chernihiv Oblast - Steeped in History and Varied Landscapes". ukraine.com. Pristupljeno 4. 1. 2017.
- ^ "ЧИСЕЛЬНІСТЬ НАЯВНОГО НАСЕЛЕННЯ УКРАЇНИ" (PDF). database.ukrcensus.gov.ua. Arhivirano s originala (PDF), 22. 7. 2016. Pristupljeno 5. 1. 2017.
- ^ "Chernihiv Oblast". ukrainetravel.co. Pristupljeno 6. 1. 2017.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Službeni sajt Arhivirano 4. 9. 2011. na Wayback Machine
- http://www.ukrainetravel.co/chernihiv-oblast
Glavni grad: Kijev | ||
| Oblasti |
|  |
| Gradovi sa specijalnim statusom | ||
| Autonomna republika | Krim2 | |
| Administrativni centri | ||
| ||