Četvrta moždana komora

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Četvrta komora)
Četvrta komora
Ventriculus quartus
Prikaz odnosa komora i površine mozga (četvrta je obilježena u centru)
Postava moždanih komora gledana odozgo (Četvrta komora se vidi na dnu centra)
Identifikatori
Gray'sp.797
MeSHA08.186.211.276.500
NeuroLex IDFourth ventricle
TAA14.1.05.701
FMA78469
Anatomska terminologija

Četvrta moždana komora ili kraće četvrta komora je jedna od četiri povezane šupljine ljudskog mozga, koje su ispunjene tečnošću. Ove šupljine, skupa poznate kao komorni sistem (ventrikulski sistem), sastoje se od lijeve i desne bočne (lateralne) komore, treće komore i četvrte komore. Četvrta se proteže od moždanog akvadukta (Silviusov akvadukt) do obeksa, ispunjenog likvorom (CSF).[1][2][3][4]

Na poprečnom presjeku mozga, četvrta komora ima karakterističan oblik dijamanta. Nalazi se u ponsu ili u gornjem dijelu produžene moždine. CSF ulazi u četvrtu komoru kroz moždani akvadukt, a može izaći na subarahnoidni prostor kičmene moždine kroz dva bočna otvora i jedan srednji otvor.[5][6][7]

Krov i pod[uredi | uredi izvor]

U anatomskom smislu, četvrta komora ima svoj (leđni) "krov" i (trbušni) "pod". Krov četvrte komore formira mali mozak (gornji i donji moždinski veo) i donji moždinski veo. Fastigij (latinski izraz za skup) se odnosi na vrh četvrte komore. Fastigijsko jezgro leži neposredno iznad krova četvrte komore.

"Zidovi" sa strana su formirani od moždanog stabla. Pod četvrte komore je formiran od romboidne jame. Među istaknutim karakteristikama poda četvrte komore su:

  1. Kolikul facijalisa: formira unutrašnji dio facijalisa, kao petlje oko abducensnog jezgra u donjem ponsu;
  2. Sulkus limitans: koji predstavlja granicu između krilne i bazne ploče u razvoju nervne cijevi ;
  3. Obeks: predstavlja zadnji Ikaudalni) vrh četvrte komore; to je marker za razinu otvora foramen magnum lobanje i szato je biljeg za zamišljenu liniju razdvajanja između produžene i kičmene moždine.
  4. "Srednji sulkus" – je brazda koja dijeli pod u desno i lijevu hemisferu. Ona se proteže od moždanog akvadukta srednjeg mozga na centralni kanal kičmene moždine.
  5. "Moždinske pruge" - su vlakana izvedena iz arkuatnog jezgra, koja se pojavljuju iz srednjeg sulkusa i postavljaju poprečno po podu za ulazak u donju moždanu granu.
  6. "Medijalna eminencija" - uzvišenja na obe strane medijana sulkusa.
  7. "Sulkusa limitans" – je bočno omeđena sadržajem sulcus limitans.
  8. "Vestibulno područje" – je bočni sulcus limitans vestibulskog jezgra koji ga omotava. Gornji kraj sulkusa limitans širi se u trokutastu depresiju pod nazivom "gornja fovea". Dio znad gornjeg foveinog sulkusa limitans predstavlja spljoštenu sivu zoni pod nazivom "locusa ceruleus".
  9. Donji kraj sulkusa limitans širi u trokutasti depresiju pod nazivom "donja fovea".
  10. Ostale karakteristike su hipoglosusni truugao i vagusni trougao.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Sistem komora, uključujući i četvrtu, razvija se iz centralnog kanala kičmene moždine nervne cijevi. Četvrta, specijalno potiče od dijela cijevi koji se nalazi u razvijajućem rombencefalonu.[8] Tokom prvog tromjesečja trudnoće, širi se centralnoi nervni kanal u bočne, treću i četvrtu komoru, povezane preko tanjeg kanala. U komorama se pojavljuju horoidni pleksusi, koje proizvode likvor. Ako je blokiran protok fluida, komora može postati uvećane i izazvati hidrocefalus.[9]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

U četvrtoj moždanoj komori se obično javlja unutarlobanjski tumor T ependimom.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience.[mrtav link] Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0
  2. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4
  3. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  4. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  5. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
  6. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  7. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  8. ^ Le T., Bhushan V., Vasan T. (2010): First Aid for the USMLE Step 1, 20th Anniversary Edition. The McGraw-Hill Companies, Inc., ISBN 978-0-07-163340-6.
  9. ^ Carlson, Bruce M. (1999). Human Embryology & Developmental Biology. Mosby. str. 237–238. ISBN 0-8151-1458-3. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]