Čir dvanaestopalačnog crijeva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Čir dvanaestopalačnog crijeva (lat. Ulcus duodeni) vrsta je čira koji zahvata dvanaestopalačno crijevo (duodenum). Kriterijum da se klasificira lezija dvanaesterca kao ulcus je defekt sluznice koji zahvaća i sloj sluzokože koji se naziva lamina muscularis mucosae u kojem se nalazi sloj glatkih mišića. Pliće lezije se nazivaju erozije (lat. erosio.)Duodenalni ulkus se obično javlja u početnom dijelu dvanaestopalačnog crijeva (bulbus duodeni). Klinički znaci koji prate aktivni duodenalni ulkus su najčešće “ulkusni bol”. To je kompleks simptoma. Ulkusni bol je najčešće umjeren, lokalizira se u epigastrijumu i širi se udesno. Treba utvrditi sljedeće: mjesto, kvalitet i širenje bola, vrijeme nastajanja, vezu bola sa ishranom i šta utiče na umirenje bola. Za opisivanje bolova koriste se mnogi termini. Najčešće se javlja pritisak, grč i nelagodnost. Važno je razlikovati bol od osjećaja nelagodnosti. Bol se pojasno širi. Kada ulkus penetrira u pankreas, bol se širi u pravcu torakalne kičme od osmog do desetog kralješka. Kod penetrantnog ulkusa, kod nekih bolesnika, bol u krstima može biti jedini simptom. Bol je izraženiji pri gladovanju i popušta poslije jela, što bolesnici brzo uoče i često jedu. Brzo unošenje jako hladne ili jako vruće hrane može provocirati bol.

Dijagnoza Ulcus duodeni je poznata još od 1824.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Duodenalni čir je četiri puta češći od želudačnog. Najčešće se javlja kod mlađe i srednjovječne muške populacije (više od dva puta je češći kod muškaraca nego kod žena[1]) i kod osoba nulte krvne grupe. Tipični period pojave čira dvanaesterca je proljeće i jesen. Skoro svaki deseti čovjek oboli od ove bolesti u toku života. Incidenca je između 0,1-0,2%.[2]

Dijagnostika[uredi | uredi izvor]

Ezofagogastroduodenoskopija (EGD), je endoskopska metoda, poznata i kao gastroskopija koja se koristi kod sumnje na postojanje ulkusne bolesti. Direktnom vizuelizacijom se vidi stepen ulkusne bolesti i postojanje pratećih stanja.

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Smatra se infektivnom bolesti koju izaziva bacterija Helicobacter pylori (Hp). Međutim, 25% čireva izazivaju ulcerogeni lijekovi kao što su nesteroidni antireumatici (NSAID) i salicilati[3]

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Najteže komplikacije ulkusa dvanaestopalačnog crijeva su perforacija i krvarenje.

Krvarenje se obično javlja na stražnjem zidu jer se tu nalaze veliki krvni sudovi. U tom slučaju može doći do pojave hemoragičnog šoka koji može imati i smrtan ishod ako se blagovremeno ne interveniše.

Perforacija nastaje obično na prednjem zidu i sadržaj crijeva se izlije u trbušnu duplju gdje najprije izaziva sterilnu upalu peritoneuma (peritonitis) koja se kasnije komplicira sekundarnom infekcijom. Kliničku sliku ove komplikacije karakterizira naglo nastala bol koju pacijenti opisuju kao "ubod noža". Zbog peritonitisa čitav trbuh je bolno osjetljiv na dodir (palpacija) i nastaje stanje označeno kao akutni abdomen.

Tretman[uredi | uredi izvor]

Konzervativni tretman[uredi | uredi izvor]

Ako ne postoji perforacija čira ili krvarenje koristi se samo konzervativna metoda. Cilj terapije je da se izvrši eradikacija bakterije Helicobacter pylori i smanji kiselost u cilju lakšeg cijeljenja čira. Blokatori histaminskih 2 receptora (H2 blokeri) smanjuju kiselost tako što blokiraju h2 receptore odgovorne za sekreciju kiseline. U novije vrijeme su zamijenjeni sa blokatorima protonske pumpe koji dovode do još bolje supresije lučenja kiseline. Antibiotici kao ampicilin i klaritromicin u kombinaciji sa metronidazolom su antimikrobici koji se najčešće koriste. Trojna terapija kombinira antimikrobike sa blokatorima protonske pumpe.

Hirurški tretman[uredi | uredi izvor]

U slučaju perforacije indiciran je hitan tretman da bi se začepila rupa i izlazak probavnih sokova u trbušnu duplju. Rupa se zašije i daju se već navedeni lijekovi. Ranije su rađene resekcije želuca koje se rijetko rade sada zahvaljujući potentnim lijekovima koji mogu izlječiti ulkusnu bolest. Procedura može biti urađena i laparoskopski sa posebnim instrumentima koji se ubacuju kroz troakare (metalne ili plastične cijevi) u trbuh.

Krvarenje je drugi najvažniji razlog za hiruršku intervenciju. Obično se zašije krvareći krvni sud koji je obično lociran na stražnjoj strani.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lindell G. et al.: On the natural history of peptic ulcer. Scand J Gastroenterol. (1994) 29(11):979-82. PMID 7871377.
  2. ^ Schettler G., Greten H.: Innere Medizin (9. Auflage), Thieme, Stuttgart 1998. ISBN 3-13-552209-1.
  3. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 11. 4. 2010. Pristupljeno 7. 6. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)