Čitanje s lista
Čitanje prvi put viđenog notnog teksta muzičari zovu čitanje s lista[1] (ita. Prima vista[2], što znači na prvi pogled).
Iskusni muzičari mogu čitati notni tekst i bez instrumenta, samim gledanjem u note. Njihov unutrašnji sluh odmah pretvara note koje posmatraju u tonove koje oni čuju u dubini svog bića.
Ova naučena tehnika, kao i transpozicija, naročito je potrebna orkestarskim muzičarima. Njima se obično prije probe podijele štimovi (notne dionice koje trebaju svirati), pa ih oni malo prosviraju i poslije toga počinje zajednička proba - grupno sviranje.
Vježbanje[uredi | uredi izvor]
Samo strpljivim vježbanjem [3] stječe se lahko čitanje notnog teksta kao što se čita običan, slovni tekst. Počinje se vrlo jednostavnim notnim materijalom, na sljedeći način:
- Prvo se pogleda notni tekst (predznaci, tonalitet, vrsta takta, tehnički problemi i dr.) i odredi se tempo u kojem će se svirati. Ako se tokom sviranja pogriješi, ne vraća se da bi se ispravila pogreška, već se nastavi sa sviranjem do kraja.
- Sada se vrati na mjesto greške, analizira se i ponovo se odsvira cijeli notni materijal u istom tempu.
- Isti tekst odsvira se i po treći put, samo sada u nešto bržem tempu (onoliko brzo da se svi elementi dobrog sviranja mogu kontrolirati).
Kasnije se prelazi na vježbanje težih notnih tekstova po istom redoslijedu, i to u okviru vremenski određenog dnevnog vježbanja čitanja s lista. Ovakvim redovnim radom praktikant s vremenom uviđa da mu novi notni tekst uopće ne predstavlja problem.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Čitanje s lista
- ^ Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
- ^ "Kako se stiče tehnika čitanja s lista"