Idi na sadržaj

Čovjek koji je gledao kako vozovi prolaze (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
The Man Who Watched Trains Go By
RežiserHarold French
Producent
Scenarist(i)
  • Harold French Izmijeni na Wikipodacima
Uloge
MuzikaBenjamin Frankel
KinematografijaOtto Heller
Montaža
  • Vera Campbell
  • Arthur H. Nadel
Produkcija
  • Raymond Stross Productions
  • Josef Shaftel Productions Inc.
Distributer
Premijera
  • decembar 1952. (1952-12) (London, England)
Trajanje82 minutes
ZemljaEngland / United States
JezikEnglish
Budžet$550,000[1]

Čovjek koji je gledao kako vozovi prolaze je kriminalistički dramski film snimljen 1952, zasnovan na istoimenom romanu iz 1938. pisca Georgesa Simenona u režiji Harolda Frencha. Film ima potpuno evropsku glumačku ekipu, uključujući Claudea Rainsa u glavnoj ulozi Keesa Popinge, koji je zaljubljen u Michele Rozier (Märta Torén).[2] Film je prikazivan u Sjedinjenim Državama 1953. pod naslovom "Paris Expres".[3]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

U holandskom gradu Groningenu, Kees Popinga (Claude Rains) je 18 godina radio kao glavni službenik i knjigovođa za 300 godina staru trgovačku kompaniju, koju sada vodi Julius de Koster Jr. (Herbert Lom). Keesov život je ugodan, ali mučan; voli vozove, ali nikada nije putovao dalje od Amsterdama.

Jednog dana čovjek po imenu Merkemans (Felix Aylmer), koji je upravljao kompanijom koja je bankrotirala zbog pronevjere drugog čovjeka, moli de Kostera za posao. De Koster odbija jer njegova vlastita firma ima previše besprijekornu reputaciju da bi se mogla povezati s takvim skandalom, a Merkemans je imao odgovornost da spriječi prevaru. Tada dolazi francuski policijski inspektor po imenu Lucas (Marius Goring) da razgovara sa de Kosterom o holandskom novcu koji se ilegalno pojavljuje u Parizu; Lucas sumnja u kompaniju de Koster, ali de Koster poziva Keesa da mu pokaže da su knjige uredne. Te noći Kees slučajno vidi de Kostera kako na stanici ljubi ženu (Märta Torén) i oprašta se s njom.

Kasnije, Lucas ispituje Keesa i de Kostera o ženi, pokazujući sliku. De Koster laže; Kees ga podržava, ali sada strahuje da ni on nije uspio spriječiti zločin. Te noći njegovi strahovi se potvrđuju kada ode u kancelariju i zatekne de Kostera kako spaljuje knjige. De Koster kaže da će firma biti u stečaju ujutru. Kees prati de Kostera do kanala. De Koster mu pokazuje poruku o samoubistvu. Kees ga pokušava spriječiti da skoči u vodu kada se otvori De Kosterova aktovka, otkrivajući 100.000 holandskih guldena u gotovini. Samoubilačka poruka je bila lažna. Bijesan, Kees napada de Kostera, koji pada u vodu i udara glavom o čamac.

U aktovci je i vozna karta za Pariz i adresa žene koja se zove Michele Rozier. Kees uzima aktovku i ulazi u voz, napuštajući svoju porodicu. Na kupeu je iznenađen kad susreće Lucasa, koji jasno daje do znanja da sumnja na Keesa. Dok se približavaju Parizu, Kees skače iz voza. On odlazi kod Michele, ali ona ga odbija, ne shvaćajući da ima novac. Lucas je upoznaje i objašnjava šta se dogodilo. Kaže da je de Koster živ, ali Kees to ne zna, a Lucas se boji da će sada učiniti nešto očajnički.

Kako se Lucas nada, Michele želi novac dovoljno da uđe u trag Keesu, a policija je prati do njega. Ali ona mu pomaže da pobjegne i ostaje s Louisom (Ferdy Mayne), njenim ljubavnikom, koji živi iznad garaže u blizini željezničke pruge. Ona kaže Keesu da će u roku od nekoliko dana Louis dostaviti Keesu lažne papire kako bi mogao napustiti zemlju.

Kees je dovoljno sumnjičav da sakrije novac, u napuštenom autu u blizini tračnica, prije nego što Louis može pretražiti njegove stvari. Umoran od skrivanja i omalovažavanja zbog svog statusa, on odlučuje da "živi opasno" i vodi Michele u grad. Čini se da se ona zbližava s njim i on je zaveden da joj vjeruje. Pijan i zaljubljen, telefonira Lucasu da mu se naruga, obećava Michele da će otići zajedno, a zatim joj kaže gdje je novac. Ona ide tamo, ali Lucas ga je već pronašao. Nudi joj imunitet ako mu pomogne da pronađe Keesa.

Kees bježi od Lucasa, krade nož iz izloga i odlazi u garažu. Pod prijetnjom noža, Louis telefonira Michele i zamoli je da dođe. Kees se suprotstavlja Michele i prijeti da će dokazati svoju vrijednost tako što će je ubiti; i onda to učini. S Lucasom u potjeri, on trči na željezničke šine i direktno prema vozu koji se približava. U posljednjem trenutku stiže do skretnice i prelazi na drugu stazu. Kees izgubljeno luta sve dok ga Lucas ne uhapsi.

Kritike

[uredi | uredi izvor]

TV Guide je napisao da se film "hvali dobrim izvedbama Rainsa, Toren i Loma, ali ga ometa statična režija Harolda Frencha";[4] dok ga je "Culture Catch" nazvao "solidnom adaptacijom", koja "obuhvata Simenonov omiljeni arhetip, nevinog koji pogrešno misli da je počinio neki zao čin, a onda na kraju to i učini... Režirao ga je Harold French, hrabri britanac, ovaj mali triler vrijedi svaku od 82 minuta koje ćete provesti s njim."[5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Shaftel to do Don Giovanni". Variety. 23. 4. 1952. str. 13.
  2. ^ "The Man Who Watched Trains Go By (1953)". Arhivirano s originala, 21. 9. 2017.
  3. ^ "The Paris Express (1953) - Harold French - Synopsis, Characteristics, Moods, Themes and Related - AllMovie". AllMovie.
  4. ^ "The Paris Express". TVGuide.com.
  5. ^ "Cine-Simenon: Georges Simenon on Film". Dusty Wright's Culture Catch.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]