Čudo od djeteta (zbirka priča)
 | Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Zbirka priča za djecu koju je napisao bosansko-hercegovački književnik Advan Hozić[1] nudi čitaocu pogled na djecu u đačkim danima prožet humorom. To je humor lagan, humor koji opušta. Djeca su nestašna i problematična, ali pisac poručuje da nijedan dječiji problem nije nerješiv, za svaki se nađe rješenje. U priči "Čudo od djeteta" mali Tvrtko je predstavljao problem i roditeljima i nastavnicima. Roditelji su željeli da on bude kao stariji brat, a nastavnici da bude kao ostali đaci. Ali, Tvrtko se nije uklapao u te njihove norme. Od rođenja nije bio kao ostala djeca. Čim je otvorio usta da zaplače iznikla su mu dva zuba. Sa četiri mjeseca je puzao, sa osam prohodao, a sa četrnaest progovorio. U trećoj godini života je naučio da pliva, a u petoj da čita. U školi je bio miran, ali je krišom čitao stripove i crtao avione i leteće tanjire. Nastavnici su bili u uvjerenju da Tvrtko ništa ne zna i da je loš đak. Ali, gle čuda: ugleda ga nastavnica muzičkog u parku kako svira na gitari i pjeva pjesme na engleskom jeziku. Nastavnika tehničkog iznenadi kada mu je pomogao da upali automobil. A najveće iznenađenje je bilo kada je otišao na takmičenje u plivanju i osvojio medalje. Takav je bio Tvrtko. Poseban.
