Čuvarkuća

Čuvarkuća
Čuvarkuća
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Red	Saxifragales
Porodica	Crassulaceae
Rod	Sempervivum
Vrsta	S. tectorum
Dvojno ime
	Sempervivum tectorum

Čuvarkuća (latinski: Sempervivum tectorum) višegodišnja je biljka iz porodice Crassulaceae. Zovu je brojim imenima: Gromovna trava, Gromovik, Vazdaživ, Cmilić, Glavotoć. Uzgaja se uglavnom kao ukrasna biljka, a ima i ljekovito djelovanje. Sok čuvarkuće se često upotrebljava kao zaštita od sunca. Postoji veliki broj sorti. Vrlo je otporna na sušu i visoke temperature. Poznata je od davnina, čak se spominje u dokumentima Karla Velikog kao "biljka koju svi moraju uzgajati...na krovovima kuća", jer se smatrala da štiti od vatre i udara groma.^[1] Zbog tog mita (latinski: tectorum - na krovu) dobila je i svoj latinski naziv tectorum.

Opis

Čuvarkuća je zeljasta prizemna biljka, promjera 10 do 20 cm (nekada čak i 50 cm) i do 15 cm visine, sa snažnim korijenskim sistemom. To je sukulentna zimzelena trajnica koja formira rozetu. Razmnožava se vegetativno putem izdanaka, vrlo rijetko preko sjemena. Ima ružičasto-bijele cvjetove. Ima sivozelene, čupave, sjedeće listove, promjera 4-10 cm, koji su često prekriveni ružičastocrvenom bojom. Lišće joj je mesnato, sočno, elipsasto, sa zašiljenim vrhom. Ljeti nosi grozdove crvenkasto-ljubičastih cvjetova, u grupama od 8-16, na dlakavim uspravnim stabljikama s ravnim vrhom.[^[2] Vrsta je vrlo varijabilna, dijelom i zato što se stotine kultivara razmnožavaju, prodaju i trguju njom gotovo 200 godina.^[3]

Sempervivum tectorum je opisao Linné 1753. godine, koji je primijetio da su mu listovi trepljasti, odnosno obrubljeni dlačicama.^[4]

Nazivi

Ova biljka je poznata ljudima hiljadama godina i dobila je mnoga uobičajena imena uz mnoga tradicionalna vjerovanja. Pored običnog čuvarkuće, imena uključuju varijacije sljedećeg:

Gromovna trava
Gromovik
Vazdaživ
Cmilić
Glavotoć
Volovska brada
Ušnica
Jupiterova brada
Jupiterovo oko
Ljekovita oštrica
Kupus Svetog Patrika
Torova brada
Dobrodošao kući mužu-iako-nikad-tako-pijan^[5] - ime koje ponekad dijeli sa biljkom jarić ili žednjak (Sedum acre).^[6]

Specifični epitet tectorum znači "od krovova kuća", što se odnosi na tradicionalnu lokaciju za ove biljke.^[7]

Uzgoj i razmnožavanje

Sempervivum tectorum je jedna od nekoliko vrsta čuvarkuće koje se uzgajaju. Cijenjena je kao pokrivač tla za vruća, suha mjesta. Biljka je dobila nagradu Kraljevskog hortikulturnog društva za značaj u vrtu.

Sempervivum tectorum se horizontalno razmnožava širenjem podzemnog korijenja. Razmnožavanje se događa u proljeće, kada dođe do pupanja. Iz svake matične biljke može se ubrati do četiri ili, u određenom slučajevima, deset novih sadnica. Lako se odvajaju ako se pazi da se ne slomi korijenje. Razmnožavanje sjemenom je uspješno u proljeće.

Rasprostranjenost

Rasprostranjena je širom južne Evrope, naročito na Pirenejima, Alpama i Dinarskim planinama.

Hemijski sastav

Čuvarkuća sadrži jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu i mineralne sastojke.

Folklor i upotreba u narodnoj medicini

Tradicionalno se smatralo da biljka štiti od grmljavine i iz tog razloga se uzgajala na krovovima kuća,^[8] zbog čega se naziva i kućni poriluk. Mnoga od njenih popularnih imena u različitim jezicima odražavaju povezanost s rimskim bogom groma Jupiterom, posebno latinskim barba Jovis (Jupitrova brada), o kojem se govori u Floridusu koji se tradicionalno pripisuje Emiliju Maceru,^[9] i njegovoj francuskom izvedenici joubarbe, što je zauzvrat dalo povoda za jubard i jo-barb na engleskom; ili s nordijskim bogom groma Thorom kao u njemačkom Donnerbart.^[10] Također se naziva jednostavno gromoglasna biljka. Anglosaksonski þunorwyrt ^[11] može imati bilo koje značenje. Međutim, povezanost s Jupiterom također je izvedena iz sličnosti između cvijeća i brade božanstva; u moderno doba nazivala se i brada Svetog Jurja.

Drugi uobičajeni nazivi, kao što su anglosaksonski singrēne, moderni engleski sigrim, sil-green itd. i aye-green, odnose se na njegovu dugovječnost. William Fernie navodi priču koja podržava takav stav:

Historija kaže da je botaničar osamnaest mjeseci naporno pokušavao osušiti biljku kućnog poriluka za svoj Herbarij, ali nije uspio u tome. Nakon toga, vratio ju je na njeno prvobitno mjesto kada je ponovo izrasla tako kao da ništa nije ometalo njen uobičajeni život.

Vjerovalo se da općenito štiti od propadanja i od vještičarenja. Jacob Grimm citira provansalskog trubadura: "e daquel erba tenon pro li vilan sobra lur maiso" - "i tu biljku drže protiv zla na krovu svoje kuće." U svom djelu Capitulare de villis vel curtis imperii, Karlo Veliki preporučio je da se uzgaja na krovovima kuća.^[12] Na nekim mjestima, S. tectorum se još uvijek tradicionalno uzgaja na kućnim krovovima.

U Irskoj, čuvarkuća je bila poznata kao tóirpín i stavljala se iznad vrata i u kravlji gnoj; vjerovalo se da štiti kuću od udara groma ili požara.^[13] Drugi nazivi su bili buachaill tí ("kućni dečko"), čuvarkuća, voštana biljka ili luibh a’ tóiteáin ("biljka vatre").

Sok se koristi u biljnoj medicini kao adstringent i za liječenje kožnih i očnih bolesti, stav je i Galena i Dioskorida da pomaže, za ublažavanje upale i, pomiješan s medom, za liječenje kandidijaze; međutim, velike doze imaju emetički učinak. Plinije ga također spominje, a Marcel Empirikus ga je naveo kao komponentu u vanjskim tretmanima za kontuzije, nervne poremećaje, crijevne probleme i bolove u trbuhu, te pomiješan s medom, kao dio antidotuma Hadriani (Hadrijanovog protuotrova), širokog spektra palijativnog sredstva za unutrašnje tegobe.

Rimljani su uzgajali biljku u posudama ispred prozora i smatrali da ima pozitivan ljubavni učinak.

Rozeta s kapljicama rose
Ilustracija Otto Wilhelm Thomé, Flora von Deutschland, Österreich und der Schweiz, 1885.
Cvijet kultivirane sorte, fotografisan u Španiji

Reference

↑ "Sempervivum tectorum". Arhivirano s originala, 25. 2. 2011. Pristupljeno 27. 7. 2010.
↑ Brickell, Christopher, ed. (2008). The Royal Horticultural Society A-Z Encyclopedia of Garden Plants (3rd ed.). London: Dorling Kindersley. p. 1136. ISBN 978-1405332965.
↑ Linnaeus (1753), "Sempervivum tectorum", Species Plantarum, vol. 1, Flora of North America, p. 464,
↑ Linnæus (1753), "Sempervivum", Species plantarum, vol. 1, Holmiae, p. 464,
↑ Watts, Donald (2007). Dictionary of Plant Lore. Elsevier. p. 202. ISBN 978-0-12-374086-1.
↑ Fenton, James (23 June 2005). "[John] Clare Was Right". Letters. The New York Review of Books. Vol. LII, no. 11.
↑ Harrison, Lorraine (2012). RHS Latin for gardeners. United Kingdom: Mitchell Beazley. p. 224. ISBN 9781845337315.
↑ Cockayne, Oswald (1866), "Hamƿyɼꞇ", Leechdoms, Wortcunning, and Starcraft of Early England: Being a Collection of Documents, for the most part never before printed, illustrating the History of Science in this Country Before the Norman Conquest, Rerum Britannicarum Medii Aevi Scriptores or Chronicles and Memorials of Great Britain and Ireland During the Middle Ages [The Rolls Series], vol. 3, London: Longman, p. 329
↑ Fernie (2008), p. 189. "Quem sempervivam dicunt quoniam viret omni Tempore—'Barba Jovis' vulgari more vocatur" – "Which they call semperviva because it will live for all time—'beard of Jove' it is called by vulgar custom."
↑ Grimm, Jacob (1882), Teutonic Mythology, vol. 1, translated by James Steven Stallybrass, London: Bell, p. 183; however, Grimm (1883), Teutonic Mythology, vol. 4, p. 1672 states that Donner-bart is sedum telephium.
↑ Toller, T. Northcote, ed. (1973) [1898], "þunor-wyrt", An Anglo-Saxon Dictionary: Based on the Manuscript Collection of the late Joseph Bosworth, Oxford: Oxford University, glossing it as "Thunder-plant".
↑ The Capitulare de Villis, Carolingian Polyptiques (in Latin), University of Leicester, January 2008, retrieved 5 July 2011, "Et ille hortulanus habeat super domum suam Iovis barbam" — English, "And the gardener shall have house-leeks growing on his house."; however, "Barba Iovis", in von Pauly & Wissowa (1896), p. 2818 says he recommended including it in the garden as a domestic remedy
↑ Ulster Folklife. (1970:25). United Kingdom: Ulster Folk and Transport Museum.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Čuvarkuća

Pale Green, Sempervivum tectorum, Hen & Chicks Arhivirano 17. 12. 2010. na Wayback Machine

[1] "Sempervivum tectorum". Arhivirano s originala, 25. 2. 2011. Pristupljeno 27. 7. 2010.

[2] Brickell, Christopher, ed. (2008). The Royal Horticultural Society A-Z Encyclopedia of Garden Plants (3rd ed.). London: Dorling Kindersley. p. 1136. ISBN 978-1405332965.

[3] Linnaeus (1753), "Sempervivum tectorum", Species Plantarum, vol. 1, Flora of North America, p. 464,

[4] Linnæus (1753), "Sempervivum", Species plantarum, vol. 1, Holmiae, p. 464,

[5] Watts, Donald (2007). Dictionary of Plant Lore. Elsevier. p. 202. ISBN 978-0-12-374086-1.

[6] Fenton, James (23 June 2005). "[John] Clare Was Right". Letters. The New York Review of Books. Vol. LII, no. 11.

[7] Harrison, Lorraine (2012). RHS Latin for gardeners. United Kingdom: Mitchell Beazley. p. 224. ISBN 9781845337315.

[8] Cockayne, Oswald (1866), "Hamƿyɼꞇ", Leechdoms, Wortcunning, and Starcraft of Early England: Being a Collection of Documents, for the most part never before printed, illustrating the History of Science in this Country Before the Norman Conquest, Rerum Britannicarum Medii Aevi Scriptores or Chronicles and Memorials of Great Britain and Ireland During the Middle Ages [The Rolls Series], vol. 3, London: Longman, p. 329

[9] Fernie (2008), p. 189. "Quem sempervivam dicunt quoniam viret omni Tempore—'Barba Jovis' vulgari more vocatur" – "Which they call semperviva because it will live for all time—'beard of Jove' it is called by vulgar custom."

[10] Grimm, Jacob (1882), Teutonic Mythology, vol. 1, translated by James Steven Stallybrass, London: Bell, p. 183; however, Grimm (1883), Teutonic Mythology, vol. 4, p. 1672 states that Donner-bart is sedum telephium.

[11] Toller, T. Northcote, ed. (1973) [1898], "þunor-wyrt", An Anglo-Saxon Dictionary: Based on the Manuscript Collection of the late Joseph Bosworth, Oxford: Oxford University, glossing it as "Thunder-plant".

[12] The Capitulare de Villis, Carolingian Polyptiques (in Latin), University of Leicester, January 2008, retrieved 5 July 2011, "Et ille hortulanus habeat super domum suam Iovis barbam" — English, "And the gardener shall have house-leeks growing on his house."; however, "Barba Iovis", in von Pauly & Wissowa (1896), p. 2818 says he recommended including it in the garden as a domestic remedy

[13] Ulster Folklife. (1970:25). United Kingdom: Ulster Folk and Transport Museum.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]