Čuvarkuća
| Čuvarkuća | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Red | Saxifragales |
| Porodica | Crassulaceae |
| Rod | Sempervivum |
| Vrsta | S. tectorum |
| Dvojno ime | |
| Sempervivum tectorum | |
Čuvarkuća (latinski: Sempervivum tectorum) višegodišnja je biljka iz porodice Crassulaceae. Zovu je brojim imenima: Gromovna trava, Gromovik, Vazdaživ, Cmilić, Glavotoć. Uzgaja se uglavnom kao ukrasna biljka, a ima i ljekovito djelovanje. Sok čuvarkuće se često upotrebljava kao zaštita od sunca. Postoji veliki broj sorti. Vrlo je otporna na sušu i visoke temperature. Poznata je od davnina, čak se spominje u dokumentima Karla Velikog kao "biljka koju svi moraju uzgajati...na krovovima kuća", jer se smatrala da štiti od vatre i udara groma.[1] Zbog tog mita (latinski: tectorum - na krovu) dobila je i svoj latinski naziv tectorum.
Opis
[uredi | uredi izvor]Čuvarkuća je zeljasta prizemna biljka, promjera 10 do 20 cm, s snažim korijenskim sistemom. Razmnožava se vegetativno putem izdanaka, vrlo rijetko preko sjemena. Ima ružičasto-bijele cvjetove. Lišće joj je mesnato, sočno, elipsasto, sa zašiljenim vrhom.
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Rasprostranjena je širom južne Evrope, naročito na Pirenejima, Alpama i Dinarskim planinama.
Hemijski sastav
[uredi | uredi izvor]Čuvarkuća sadrži jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu i mineralne sastojke.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Sempervivum tectorum". Arhivirano s originala, 25. 2. 2011. Pristupljeno 27. 7. 2010.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Nedovršeni članak Čuvarkuća koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.