Đulhanumina kuća

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Đulhanumina kuća je izgrađena 1835. godine i predstavlja jednu od najznačajnijih građevina osmansko – stambene arhitekture u Bosni i Hercegovini.[1] Nalazi se na desnoj obali Bregave, nasuprot kompleksu Begovina u Stocu. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2] Ovu odluku komisija je donijela na sjednici održanoj 4. do 8. marta 2003. godine, u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik sastoji se od: selamluka (musafirhane-konaka, ahara, pomoćnih sanitarnih prostorija, sofe, avlije), avlije sa čatrnjom prema haremluku i haremluka (stambene zgrade, pomoćnih prostorija - mutvaka i avlije). Kao konak bla je u upotrebi do austrougarske aneksije 1878. godine, a povremeno do 1919. godine. Graditeljska cjelina Đulhanumine kuće zapaljena je i srušena sredinom jula 1993. godine.

Opis[uredi | uredi izvor]

Graditeljske cjeline Đulhanumine kuće predstavlja vrlo razvijeni selamluk kuće sa musafirhanom, aharom i momačkom odajom, srednjom avlijom koja povezuje selamluk sa haremlukom, i dijelom selamluka sa jednim gospodarskim objektom, čatrnjom i avlijom koja mu pripada. Cijeli dio selamluka imao je polujavni karakter. Musafirhana, ili u lokalnoj nomenklaturi poznata kao konak, ima vrlo snažno značenje u strukturi kompleksa, pa nije neuobičajeno da se cjelina naziva po tom objektu – Đulhanumin konak

Kuća je troetažna građevina, što nije čest primjerak u stambenoj arhitekturi osmanskog perioda. Zidana je od lomljenog kamena, zidovi su debeli oko 60 cm, vezivo - krečni malter. Vanjske dimenzije su oko 15,0 x 12,0 m. Pripada centralnom tipu stambene kuće sa središnjom pozicijom hajata. Karakteriše ga simetričan tlocrt: soba-hajat-soba i simetričan iskaz na fasadi. Organizacija prizemlja se ponavlja i na spratovima.

Sadašnje stanje[uredi | uredi izvor]

Sačuvani su samo vanjski zidovi do početka krovne konstrukcije. Ulazna kapija je pretrpjela oštećenja tako da je desno krilo bez nosivog okvira i izvaljeno iz svog ležišta, nedostaju središnji dijelovi mehanizma za otvaranje i zvekir. Nikakvi radovi na zaštiti, konzervaciji i sanaciji objekta nisu preduzimani nakon njegove destrukcije, što je izazvalo ubrzano propadanje čitave cjeline.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Amra Hadžimuhamedović - Mogući pristupi obnovi historijskih gradskih područja u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na Stolac, Naslijeđe i identitet, Sarajevo, 1997.
  • Dušan Grabrijan i Juraj Neidhardt - Arhitektura Bosne i Hercegovine i put u suvremeno, Ljubljana, 1957.
  • Juraj Neidhardt - Smjena kultura, Slovo Gorčina '73, Slovo Gorčina, Mostar, 1997.
  • Džemal Čelić - Trajanje u drvetu i kamenu, Slovo Gorčina '82, Slovo Gorčina, Mostar,

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Osmanska arhitektura
  2. ^ "Đulhanumina kuća". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 4. 5. 2019.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]