Šaban Bajramović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šaban Bajramović
Žanrovi Romska muzika
Zanimanje Pjevač
Karijera 1964 - 2008
Izdavači World Conection
Snail Records
Arc Music
Južni Vetar
Jugovideo
Veb-sajt sabanbajramovic.com
Albumi
Romano Raj Mostar Sevdah Reunion: Šaban Ciganske pesme
(2006) (2006) (2005)

Šaban Bajramović (Devnagri: शाबान बायरामोविच) je bio romski pjevač iz Jugoslavije i Srbije. Rođen je 16. aprila 1936. godine u Nišu. Šaban Bajramović je jedan od najčuvenijih romskih pjevača. Proslavio se hitovima kao što su Đelem, đelem, Opa, cupa, Geljan dade, Rovena,Vaker, Bijele ruže i još mnogo naslova. Bio je pjesnik, pjevač, svirač i glumac. Ostavio je dubok trag na muziku u područjima bivše Jugoslavije. Izdao je i sarađivao je na oko 20 albuma i 50 singlova. Smatra se da je komponovao više od 650 pjesama i kompozicija. Njegova interpretacija pjesme Đelem, đelem, je 1964. godine prihvaćena kao himna roma na Svjetskom Romskom kongresu, a pjesmu je komponovao sam Šaban na osnovu teksta kojeg je napisao Žarko Jovanović tokom Drugog svjetskog rata.[1] Bio je prepoznatljiv po crnim sunčanicama koje je krajem devedestih počeo nositi. U skoro svim tekstovima o njemu uz njegovo ime je stajalo "Kralj romske/ciganske muzike". Umro je 8. juna, 2008. godine u Nišu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rani život[uredi | uredi izvor]

Šaban Bajaramović je rođen u Niškoj ciganskoj četvrti. Školu gotovo da nije ni pohađao, ali je kasnije naučio čitati i pisati. Kao skoro svi pripadnici njegovog naroda muzičko obrazovanje je sticao na ulici. Osim što je učio svirati na ulici je i zarađivao za život proseći. Znao je svirati neke instrumente, ali najbolje je znao svirati kontrabas. U devetnaestoj godini dobija poziv za vojsku. On odlazi nakratko u vojsku, iz koje dezertira zbog jubavi prema jednoj djevojci. Uhapšen je i osuđen na tri godine zatvora u čuvenom zatvoru Goli otok. Na sudu je izjavio da ga oni ne mogu osuditi koliko on može podnijeti pa mu je kazna produžena sa tri na pet i po godina.

Počeci karijere[uredi | uredi izvor]

U zatvoru je osnovao zatvorski orkestar. Sa njima je svirao blues, jazz, meksičke i španske pjesme. Najviše su svirali pjesme od Luisa Amstronga i Frenka Sinatre. Iz zatvora izlazi 1961. godine i vraća se u Niš.[2] Počeo je raditi kao kafanski pjevač i zarađivati za život. Na nastupu u kafani 1964. godine negdje na Ibarskoj magistrali ga je zapazio slovenski producent Jure Robežnik koji ga odvodi u Sloveniju da snimi ploču. Po nekima na toj ploči je najbolje ikad odpjevana pjesma Đelem, đelem.[3] Nakon te ploče postaje zapažen, a i dalje nastavlja posao kafanskog pjevača i on počinje snimati nove ploče kojima dovodi svoju karijeru na vrhunac moći sredinom sedamdesetih.

Vrhunac karijere[uredi | uredi izvor]

Šaban Bajramović početkom sedmdesetih postaje prava zvijezda i najpoznatiji pjevač romskih pjesama u Jugoslaviji. Sedamdestih Šaban izdaje ploču sa jednom od najpoznatijih romskih pjesama koju je pjevala i belgijska grupa Vaya con Dios, a to je bila Đelem, đelem. U sedamdesetima on izdaje i čuveni hit Geljan dade koji je poslije prepjevan u Prokleta je Amerika. Sredinom sedamdesetih on osniva grupu Crna mamba sa kojom je gostovao širom svijeta, a čuvena mu je posjeta i Indiri Ghandi i Nehru Gandiju. Do kraja sedamdestih on izdaje još nekoliko singlova kao što su Hanuma, Laži, laži Vere, Rovena i Opa, cupa. I na vrhuncu karijere on je živio Nišu kojeg nikada nije opjevao.

90esete[uredi | uredi izvor]

Početkom devedesetih godina Šaban se počinje povlačiti sa scene zbog lošeg zdravlja.Devedesetih nije snimao, a što se tiče muzičkih aktivnosti pjevao je uglavnom na koncertima, romskim druženjima i kafanama. Tokom rata nije se pojavljivao u javnosti. Nakon rata glumio je i u dva filma, gdje je uglavnom bio zastupljen kao muzičar. Nakon što je skoro čitavu karijeru proveo sa bendom Crna mamba kojeg je i predvodio, on se krajem devedesetih pridružuje muzičkom sastavu Mostar Sevdah Reunion sa kojim je snimio i dva CD-a.

2000te[uredi | uredi izvor]

Od 2000. godine do smrti Šaban je svoju karijeru uzdigao na viši stepen nego sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Nakon što je uspostavio saradnju sa Mostar Sevdah Reunionom, 2001. godine je snimio i CD sa njima. Saradnju sa njima završava 2002. godina, MSR karijeru nastavljaju sa Ljiljanom Butler. Svoju saradnju je nastavio sa bendom Cubismo. Sa Cubismom Šaban sarađuje na CD-u Amigos gdje se pojavljuje sa pjesmom Geljan Dade i Đelem, đelem. Nakon toga Južni Vetar je objavio njegova četiri CD-a 2005. godine, a Jugovideo je također objavio njegova tri nova CD-a. Njegov posljednji CD je je objavljen 2006. godine i bio je to Romano Raj.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Spomenik Šabanu Bajramoviću u Nišu otkriven 12. avgusta 2010.

Šaban se početkom 2007. godine jako razbolio. Iako je bio na bolesničkoj postelji došao je na jazz fest u Niš. Nakon blažih napada srca on je premješten petog juna u Nišku bolnicu. U posjetu su mu dolazili pjevači i zvaničnici. Nakon tri dana provedena u bolnici umire od srčanog napada. Sahranjen je na Niškom Novom Groblju ili Romskom groblju u srijedu 10. juna.[4]. Na sahranu i dženazu su došli predsjednik Srbije Boris Tadić i ministar Rasim Ljajić kao i mnogobrojne estradne ličnosti i predstavnici manjina iz Srbije i inostranstva. Spuštanje kovčega je obavljeno uz taktove pjesme Đelem, đelem, a nakon što je spušten u grob dobio je aplauz. Govorove su držali Zoran Živković koji mu je zahvalio na više od 700 pjesama, Goran Paskaljević koji ga je ispratio rječima "Srećan put Šabane u legendu", a muftija Muhamed Jusufspahić mu je na romskom rekao "Hvala Šabane". Od ostalih poznatih koji su došli na sahranu mogu se izdvojiti bivši republički premijer Zoran Živković, reditelj Goran Paskaljević, pjevač Dragoslav Mihajlović Kanarinac, predstavnik Nacionalnog savjeta Roma Dragan Acković, beogradski muftija Muhamed Jusufspahić i predstavnici saborskih zastupnika nacionalnih manjina iz Zagreba koje je predvodio Nazif Memedi, Boban Marković, Željko Samardžić, Dobrivoje Topalović, Boban Zdravković, Neša i Peca iz rock grupe "Galija", Goran Šepa iz rock grupe "Kerber".[5]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Godina Ime filma Uloga Reditelj
1982 Nedeljni ručak Pjevač Milan Jelić
1987 Anđeo čuvar Sajinov otac Goran Paskaljević
1997 Gypsy Magic Omer Stole Popov
1998 Crna mačka, beli mačor Pjevač Emir Kusturica

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Godina izdavanja Naslov Izdavačka kuća
1980 Djelem, djelem
2000 Gypsy King of Serbia Arc Music
2000 Kralj romske muzike HI-FI Centar
2001 Mostar Sevdah Reunion presents Šaban Bajramović: A Gypsy legend World Conection
2002 Herdelezi Croatia Records
2003 Šaban Bajramović Šaban Bajramović Productions
2003 Biseri romske pesme HiT Records
2004 Duša Roma Jugovideo
2004 Moro ilo Jugovideo
2004 Pijanica Jugovideo
2005 Kalamange avera Južni Vetar
2005 Kerta mange daje Južni Vetar
2005 Najšuže gilja Južni Vetar
2005 Parno gras Južni Vetar
2006 Gypsy King & Drunkard Nika Records
2006 The Best Of Take It Or Leave It Records
2006 Ciganske pesme Take It Or Leave It Records
2006 Romano Raj Hammer production
2006 Mostar Sevdah Reunion: Šaban Snail Records

[6][7][8][9][10][11]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Šaban Bajramović je bio oženjen suprugom Milicom skoro trideset i pet godina. Sa njom je imao četiri kćerke. Sva njegova djeca žive izvan Srbije sa djecom. Šaban je i sam govorio da mu je nedostatak djece i unučića tužna inspiracija. Šaban je inače bio veliki kockar i pijanica pa i sam je govorio da sve što zaradi prokocka i popije. Jednom je ispričao da je prvu veću platu potrošio na dugo željenog mercedesa, ali ga je nedugo poslije toga prokockao. Isto tako je tvrdio da je pročitao preko 20.000 knjiga. Živio je u skromnom domu u Nišu, a pred smrt nije imao mnogo sredstava.[12] Ministar za odnose sa Haškim sudom Rasim Ljajić mu je tokom posjete u bolnici obećao dati 30.000 dinara, ali dva dana nakon toga Šaban je umro.

Drugi o Šabanu[uredi | uredi izvor]

  • "Ovaj pjevač iz Srbije posjeduje ogroman talenat, koji se na svoj način može porediti sa onim koji imaju Nusrat Fatah, Ali Khan ili Mari Bonie Persen, koji svoju muziku donose sa duhovnošću koja sa lakoćom premošćuje inače nepremostive kulturne barijere. (...) Njegov glas kombinuje patos istočnjačke muzike i duhovnost fadoa (...) njegova muzika je vrsta balkanskog ciganskog džeza." - Andy Gill, The Independent, 15. februar, 2002.
  • "Teško je ostati objektivan slušajući ovo remek djelo. Kažu da ni pred kim ne treba kleknuti i pognuti glavu. U ovom slučaju, treba napraviti iznimku." - Mladen Hlubna, Oslobođenje, 6. decembar, 2001.
  • "Ali muzičar, pjevač se nije promjenio. Tokom nekoliko minuta koliko nam je bilo dopušteno da provedemo sa njim, u pauzama izvođenja, čuo sam improvizacije kakve nisam vjerovao da su uopšte moguće. A on se nije služio ni polovinom svoga glasa. Bio je to glas koji opčinjava, koji nije izgubio na svojoj snazi i bogatstvu u posljednjih dvadeset godina. Sasvim čist, sasvim originalan. Čovjek koji je pjevao predamnom je muzički genije." - Dragi Šestić, aranžer i producent, Snail Records

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]