Šafran
| Šafran | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Liliopsida |
| Red | Asparagales |
| Porodica | Iridaceae |
| Rod | Crocus |
| Vrsta | C. sativus |
| Dvojno ime | |
| Crocus sativus Linnaeus | |
Šafran (perzijski: زعفران budi žut) se ubraja u najskuplje začine. Vrlo je aromatičan i gorak a namirnice boji intenzivno žuto. Šafran je poznat po svojim prekrasnim ljubičastim laticama i pripada porodici perunika. Raste samoniklo u Evropi, ali zbog svoje izuzetne vrijednosti danas se uzgaja u velikim količinama širom svijeta. Osim što je cijenjen kao začin, sve češće se sadi i kao ukrasna biljka.[1]
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Šafran cvjeta svega tri sedmice godišnje i bere se isključivo ručno, što njegov uzgoj i berbu čini vremenski ograničenim i zahtjevnim procesom. Stabljike šafrana rastu vrlo nisko, pa je sama berba izuzetno mukotrpna i zahtijeva puno fizičkog rada. Upravo ta potreba za velikim brojem radnika dodatno utiče na visoku cijenu ovog začina. Iz svake lukovice šafrana tokom jedne sezone izraste od dva do devet cvjetova, najčešće ljubičaste ili plave boje. Svaki od tih cvjetova sadrži tri crvena ili narandžasta tučka, dužine između 25 i 30 milimetara. Ljekoviti i aromatični dio biljke čini isključivo tučak, pa je za proizvodnju jednog kilograma šafrana potrebno ubrati između 150.000 i 200.000 cvjetova. Tokom procesa sušenja, šafran izgubi oko 80% svoje mase, što dodatno povećava njegovu vrijednost.[2]
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Šafran se uzgaja na području koje se proteže od Španije do Indije. Danas su Španija i Iran najveći svjetski proizvođači, čineći zajedno više od 80% ukupne svjetske proizvodnje. U Evropi se šafran gotovo isključivo uzgaja na području Mediterana, dok se u manjim količinama proizvodi i u Italiji, na Kritu, u Francuskoj, te van Evrope u Kini, Turskoj i Indiji. Na području kontinentalne Evrope stoljećima se pokušava uzgoj šafrana, ali s ograničenim uspjehom. Danas se u tom dijelu Evrope šafran proizvodi isključivo u Švicarskoj, u selu Mund, koje se nalazi na 1.200 metara nadmorske visine u kantonu Valais. U ovom selu šafran se i dalje proizvodi na tradicionalan način, a godišnji prinos iznosi svega nekoliko kilograma.[2]
Najveći proizvođač šafrana u svijetu je Iran, gdje se ovaj dragocjeni začin često naziva "crveno zlato" jer predstavlja trajan i pouzdan izvor prihoda za mnoga domaćinstva.[2] Danas postoji više vrsta šafrana, među kojima se najčešće izdvajaju:[1]
- Crocus sativus (vrtni šafran) – najpoznatija vrsta koja se sadi iz lukovica, ima plavoljubičaste cvjetove,
- Crocus naepolitanus (žuti šafran) – jedina vrsta s intenzivno žutim cvjetovima,
- Crocus biflorus (dvocvjetni šafran) – može imati dvobojne cvjetove, ali češće cvjeta u nijansama plavoljubičaste.
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Šafran se već stoljećima koristi u tradicionalnoj medicini kao prirodni lijek protiv različitih zdravstvenih tegoba. Njegova primjena obuhvata liječenje: oboljenja bubrega, problema s aritmijom, poteškoća s apetitom i varenjem. Zahvaljujući svojim umirujućim svojstvima, šafran se koristi i kod bolova i grčeva, a posebno kod grčevitog kašlja, bolova u stomaku i kao blagi analgetik u prirodnoj medicini. Jedan od glavnih aktivnih sastojaka šafrana je šafranal, koji ima snažno antioksidativno djelovanje i efikasno se bori protiv slobodnih radikala. Upravo zbog toga jača imunitet, produžava vitalnost, povoljno djeluje na vid i cirkulaciju, reguliše nivo holesterola i triglicerida u krvi, pomaže u liječenju ateroskleroze, astme i artritisa. Vrlo mala količina šafrana dovoljna je da jelima podari karakterističnu aromu, miris i zlatno-žutu boju. Osim u kulinarstvu, miris šafrana djeluje i kao blagi prirodni sedativ, te se često koristi u prirodnim terapijama za liječenje depresije i nervne napetosti.[2]
Doze od 15 do 20 grama praha šafrana mogu biti smrtonosne! Zato, prije svake upotrebe šafrana u ljekovite svrhe, neophodno je konsultovati se s ljekarom ili stručnjakom za prirodnu medicinu, kako bi se izbjegle neželjene nuspojave i osigurala sigurna primjena.[1]
Narodno vjerovanje
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 "Šafran kao lijek – upotreba, ljekovita svojstva i nuspojave". Kreni zdravo!. 12. 8. 2019. Pristupljeno 7. 8. 2025.
- 1 2 3 4 "Najskuplji začin na svetu: šafran". Agromedia. 27. 5. 2025. Arhivirano s originala, 10. 7. 2025. Pristupljeno 7. 8. 2025.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- http://unitproj.library.ucla.edu/biomed/spice/index.cfm?displayID=22
- https://web.archive.org/web/20041110054340/http://sun.ars-grin.gov:8080/npgspub/xsql/duke/plantdisp.xsql?taxon=318
- http://gernot-katzers-spice-pages.com//engl/Croc_sat.html
- https://web.archive.org/web/20071012153703/http://abc.net.au/landline/stories/s556192.htm
- https://web.archive.org/web/20051227004245/http://www.crop.cri.nz/home/products-services/publications/broadsheets/020Saffron.pdf
