Šahovska olimpijada 1939.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Šahovska olimpijada 1939.
(muškarci)
Teatro Politeama Argentino, mjesto održavanja 8. šahovske olimpijade
Mjesto:Buenos Aires, Argentina
Datum:21. august - 19. septembar 1939.
Broj učesnika:133 iz 27 država
Broj partija:928
Osvajači medalja
Zlatna medalja Erich Eliskases
Paul Michel
Ludwig Engels
Albert Becker
Heinrich Reinhardt
Srebrna medalja Savielly Tartakower
Miguel Najdorf
Paulino Frydman
Teodor Regedziński
Franciszek Sulik
Bronzana medalja Paul Keres
Ilmar Raud
Paul Felix Schmidt
Gunnar Friedemann
Johannes Türn
1937. 1950.

Osma Šahovska olimpijada 1939., koju je organizirala FIDE i koja se sastojala od otvorenog[a] i ženskog turnira, održana je od 21. augusta do 19. septembra u Buenos Airesu.[1] Tokom ove olimpijade održano je i Šesto svjetsko prvenstvo za žene.

Turnir[uredi | uredi izvor]

Turnir se igrao u Teatro Politeama u Buenos Airesu. Na olimpijadi je nastupilo 27 ekipa sa ukupno 133 šahista, koji su igrali po Bergerovom sistemu. Zbog finansijskih razloga, trostruki uzastopni pobjednik sa olipmijada 1933, 1935 i 1937 ekipa SAD-a je otkazala učešće. Nekoliko američkih igrača zahtijevali su plačanje putnih troškova za svoje supruge, što nije prihvatio ni Američki šahovski savez, niti domaćin Argentina. Evropski šahisti putovali su tri sedmice brodom "Piriapolis" preko Atlantskog okeana, a favoriti Jugoslavija i Mađarska su ranije otkazali. Nakon završetka sukoba FIDE sa Šahovskim savezom Trećeg rajha, nakon izostajanja sa dvije olimpijade, njemačka je ekipa ponovo nastupila, ovaj put sa dvojicom članova bivše austrijske ekipe (Erich Eliskases i Albert Becker). Zbog aneksije Čehoslovačke od strane Njemačke, umjesto Čehoslovačke, nastupila je ekipa pod imenom Protektorat Češka i Moravska. Po prvi put na olimpijadi nastupila je Bugarska, te deset ekipa iz Južne Amerike.

Planirano je da da se odigra ukupno 1012 partija (četiri po meču), od kojih su 928 odigrane,a zbog izbijanja Drugog svjetskog rata 1. septembra 1939. godine 24 partije su odlučene bez borbe, te ostale nisu igrane zbog napuštanja ekipe Engleske u znak protesta zbog napada nacističke Njemačke na Poljsku. Timovi su igrali na četiri table, a jedan rezervni igrač je bio dozvoljen.[1] U slučaju istog broja osvojenih bodova, odlučivalo je timsko bodovanje, po kojem je za pobjedu tima dodjeljivano 2 boda, za remi 1 bod i poraz nije donosio bodove, zatim broj pobjeda i međusobni odnos.

Timovi su bili podijeljeni u četiri grupe i to u tri grupe sa sedam i jednu sa šest ekipa. Prva runda igrana je od 23-31. augusta, a prve četiri ekipe iz svake grupe plasirale su se u A finale, o ostali su igrali B finale, koje je službeno nazvano Copa Argentina. Rezultati iz prve runde nisu brojani u finalnoj grupi.

Finale je započelo 1. septembra, a nekoliko ekipa je htjelo prekinuti olimpijadu, ali su organizatori uspjeli ubjediti igrače da ostanu i završe turnir. Samo je engleski tim napustio takmičenje, a trojica članova engleskog tima Conel Hugh O’Donel Alexander, Harry Golombek i Philip Stuart Milner-Barry, preuzeli su nakon povratka vojne dužnosti u Bletchley Park na dešifriranju njemačke kodne mašine Enigma. Zbog napuštanja engleskog tima finale A se igralo sa petnaest timova. Dogovoreno je da rezultat Njemačke protiv Poljske i Francuske, bez igre bude 2:2, dok su članovi njemačkog tima primorali češki tim (Protektorat Češka i Moravska), da ne igraju protiv Poljske i Francuske. Istovremeno tim Palestine, sastavljen od židovskih igrača, najavio je bojkot Njemačkoj, što su Nijemci službeno odbili i zatražili da se meč registruje 4:0 u njihovu korist. Pod pritiskom organizatora, vođa njemačkog tima Albert Becker pristao je na rezultat 2:2, a Argentina koja se borila za pobjedu, dogovorila je neriješeni rezultat sa Palestinom. Tako je ova olimpijada ostala upamćena po jakom uticaju politike na šah, kao i na samog pobjednika, te se ova olimpijada često navodi kao neregularna.

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Pobjednik je po prvi put bila ekipa Njemačke u sastavu: Erich Eliskases sa sedam pobjeda, dva poraza i pet remija, Paul Michel (+3 −0 =11), Ludwig Engels (+12 −0 =4), Albert Becker (+6 −3 =3) i Heinrich Reinhard (+5 −4 =3). Drugo mjesto osvojili su šahisti Poljske: Savielly Tartakower (+7 −3 =7), Mieczysław Najdorf (+12 −2 =4), Paulino Frydman (+11 −2 =4), Teodor Regedziński (+6 −3 =4) i Franciszek Sulik (+4 −2 =1), a treće Estonije: Paul Keres (+12 −2 =5), Ilmar Raud (+7 −5 =5), Paul Felix Schmidt (+2 −5 =6), Gunnar Friedemann (+11 −3 =3) i Johannes Türn (+3 −3 =4). Najbolji igrač bio je Ludwig Engels sa učinkom 87,5% i osvojenih 14 poena iz 16 partija.

Timovi[uredi | uredi izvor]

A finale[uredi | uredi izvor]

# Država Igrači Bodovi
1  Njemačka Erich Eliskases, Paul Michel, Ludwig Engels, Albert Becker, Heinrich Reinhard 36
2  Poljska Savielly Tartakower, Mieczysław Najdorf, Paulino Frydman, Teodor Regedziński, Franciszek Sulik 35½
3  Estonija Paul Keres, Ilmar Raud, Paul Felix Schmidt, Gunnar Friedemann, Johannes Türn 33½
4  Švedska Gideon Ståhlberg, Erik Lundin, Nils Bergkvist, Gosta Danielsson, Bengt Ekenberg 33
5  Argentina Roberto Grau, Luis Piazzini, Jacobo Bolbochan, Carlos Guimard, Isaias Pleci 32½
6  Protektorat Češka i Moravska Karel Opočensky, Jan Foltys, Jiří Pelikán, Karel Skalička, František Zíta 32
7  Latvija Vladimirs Petrovs, Fricis Apšenieks, Movsas Feigins, Lucijs Endzelins, Tenis Melngailis 31½
8  Nizozemska Theo van Scheltinga, Nicolaas Cortlever, Adriaan de Groot, Lodewijk Prins, Chris De Ronde 30½
9  Palestina Moshe Czerniak, Yosef Porath, Victor Winz, Zelman Kleinstein, Meir Rauch 26
10  Francuska Aleksandar Aljehin, Aristide Gromer, Victor Kahn, Barbatto Rometti, Edmond Dez 24½
11  Kuba José Raúl Capablanca, Alberto López, Miguel Alemán Dovo, Rafael Blanco Estera, Francisco Planas García 22½
12  Čile Mariano Castillo, Rodrigo Flores, René Letelier, Julio Salas, Enrique Reed 22
13  Litvanija Vladas Mikėnas, Povilas Vaitonis, Markas Luckis, Povilas Tautvaišas, Ksaveras Andrašiūnas 22
14  Brazil Octavio Trompowsky, Adhemar Silva Rocha, Walter Cruz, Joao de Souza Mendes, Oswaldo Cruz Filho 21
15  Danska Jens Enevoldsen, Christian Poulsen, Alfred Christensen, Ernst Sørensen, Øjvind Larsen 17½
-  Engleska[b] Conel Hugh O'Donel Alexander, George Alan Thomas, Philip Stuart Milner-Barry, Harry Golombek, Baruch Harold Wood) -

B finale[uredi | uredi izvor]

# Država Igrači Bodovi
16  Island Baldur Möller, Ásmundur Ásgeirsson, Jón Guðmundsson, Einar Þorvaldsson, Guðmundur Arnlaugsson 28
17  Kanada John Morrison, Daniel Yanofsky, Haakon Opsahl, Walter Holowach, Walter Helman 28
18  Norveška Ernst Rojahn, A. Larsen, Sverre Rebnord, Johannes Austbø 27
19  Urugvaj Ernesto Rotunno, Carlos Hounie Fleurquin, Luis Alberto Gulla, Luis Roux Cabral, Alfredo Olivera 26
20  Bugarska Aleksandar Cvetkov, Oleg Neikirch, Aleksandar Kiprov, Mihajl Kantardžijev, Emil Karastojčev 25½
21  Ekvador Neptalí Ponce, Santiago Morales, José Sierra, Suarez Dávila, Miguel Suarez Dávila, Carlos Ayala 21
22  Gvatemala Guillermo Vassaux, José Luis Asturias, Domingo Cruz Bulnes, Carlos Salazar 15½
23  Irska John O'Hanlon, John O'Donovan, Gerard Kerlin, William Minnis, William Nash 15½
24  Peru Alberto Ismodes Dulanto, Felipe Pinzón Solis, René Castro de Mendoza, Domingo Soto, J. Alberto Cayo 14
25  Bolivija Hugo Cordova, Paul Baender, Jorge Rodríguez Hurtado, Luis Zavala, Reyes Velasco, Victor Reyes Velasco 10
26  Paragvaj Juan Silvano Díaz Pérez, Ernesto Espínola, Luis Laterza, Luis Oscar Boettner, Augusto Aponte

Tabela[uredi | uredi izvor]

Prva runda[uredi | uredi izvor]

1. Grupa
# Država Poljska Protektorat Češka i Moravska Engleska Brazil Kanada Peru Paragvaj + =
1  Poljska 2 3 4 5 0 1 18½
 Protektorat Češka i Moravska 2 3 4 5 0 1 18½
3  Engleska 1 3 3 4 2 0 13½
4  Brazil ½ ½ 1 3 4 3 3 0 12½
5  Kanada 1 1 2 4 0 11
6  Peru 0 0 ½ ½ 1 5 0 5
7  Paragvaj ½ ½ 1 0 0 6 0 5
2. Grupa
# Država Latvija Njemačka Čile Francuska Bugarska Urugvaj Bolivija + =
1  Latvija 3 3 4 5 1 0 17½
2  Njemačka 2 3 5 0 1 16
3  Čile ½ 3 3 4 2 0 14
4  Francuska 2 2 3 2 2 2 13½
5  Bugarska 1 1 1 2 3 2 1 3 2 10
6  Urugvaj 1 1 1 1 3 1 5 0
7  Bolivija 0 ½ ½ ½ 2 1 0 5 1
3. Grupa
# Država Argentina Litvanija Nizozemska Danska Island Irska Ekvador + =
1  Argentina 3 4 6 0 0 18
2  Litvanija 3 4 4 4 2 0 16½
3  Nizozemska 1 2 4 1 1 15
4  Danska 1 2 2 4 3 2 2 2 13½
5  Island 2 3 2 3 1 13
6  Irska ½ 0 ½ 0 ½ 3 1 5 0
7  Ekvador 0 0 ½ 1 1 1 0 6 0
4. Grupa
# Država Švedska Estonija Britanski mandat nad Palestinom Kuba Norveška Gvatemala + =
1  Švedska 1 4 4 4 1 0 14
2  Estonija 3 2 4 3 1 1 13
3  Palestina 1 3 2 0 11
4  Kuba 3 1 3 2 3 0 10
5  Norveška 0 2 ½ 3 2 2 1 8
6  Gvatemala 0 0 1 0 5 0 4

Finale[uredi | uredi izvor]

Grupa A
# Država Njemačka Poljska Estonija Švedska Argentina Protektorat Češka i Moravska Latvija Nizozemska Britanski mandat nad Palestinom Francuska Kuba Čile Litvanija Brazil Danska + = - P T
1  Njemačka 2[c] 3 3 3 3 2 2[d] 2[c] 2 3 9 0 5 36 24
2  Poljska 2[c] 2[e] 2 2 4 2 4 7 2 5 35½ 20
3  Estonija 2 3 2 2 3 3 3 7 4 3 33½ 18
4  Švedska 1 2 2 3 3 4 7 5 2 33 17
5  Argentina 1 ½ 2[f] 3 9 4 1 32½ 20
6  Protektorat Češka i Moravska 1 2[e] 1 ½ 2[e] 3 2 8 3 3 32 20
7  Latvija 1 2 ½ 2 3 3 9 3 2 31½ 21
8  Nizozemska 2 ½ 2 2 2 3 2 4 6 3 5 30½ 18
9  Palestina 2[d] 2 2 2 2[f] 1 3 1 ½ 4 5 5 26 14
10  Francuska 2[c] 0 2 1 2[e] 2 2 1 2 2 4 1 6 7 24½ 10
11  Kuba ½ ½ 1 ½ 1 2 1 2 3 3 4 8 2 22½ 11
12  Čile 2 2 1 1 ½ ½ 1 3 3 1 3 9 2 22 9
13  Litvanija 1 0 ½ 1 2 1 2 2 1 2 3 3 7 4 22 11
14  Brazil ½ ½ ½ 2 2 2 10 2 21 7
15  Danska ½ 1 0 0 0 1 2 12 0 17½ 5
Grupa B
# Država Island Kanada Norveška Urugvaj Bugarska Ekvador Gvatemala Irska Peru Bolivija Paragvaj + = - P T
16  Island 2 3 3 2 4 3 8 0 2 28 18
17  Kanada 3 2 3 3 2 3 7 1 2 28 16
18  Norveška 2 1 3 4 2 4 6 2 2 27 14
19  Urugvaj 1 2 3 2 3 4 6 2 2 26 14
20  Bugarska 1 1 3 4 3 7 3 0 25½ 14
21  Ekvador 1 1 1 2 1 3 3 3 5 1 4 21 11
22  Gvatemala ½ 2 0 ½ 0 1 3 3 3 4 5 1 15½ 9
23  Irska ½ 2 ½ 2 1 7 15½ 5
24  Peru 2 ½ ½ ½ 1 1 2 2 6 2 14 6
25  Bolivija 0 ½ ½ 1 ½ ½ 1 2 1 8 1 10 3
26  Paragvaj 1 1 0 0 1 1 1 0 10 0 0

Pojedinačne medalje[uredi | uredi izvor]

Na ovoj su olimpijadi po peti put dodjeljivana priznanja za osvojena mjesta koja su kategorizirana po rasporedu (tabla) na kojem je šahista tokom turnira igrao.

Tabla 1 Tabla 2 Tabla 3 Tabla 4 Rezerva
1  José Raúl Capablanca (KUB) 11½ / 16
(71,9%)
 Heinz Foerder (BMP)
 Mieczysław Najdorf (POL)
11 / 14
(78,6%)
 Ludwig Engels (NJE) 14 / 16
(87,5%)
 Gunnar Friedemann (EST) 12½ / 17
(73,5%)
 Isaías Pleci (ARG) 15 / 19
(78,9%)
2  Aleksandar Aljehin (FRA) 12½ / 16
(78,1%)
 Paulino Frydman (POL) 13 / 17
(76,5%)
 Lodewijk Prins (HOL) 11 / 16
(68,6%)
 Zita František (ČIM) 12 / 16
(75,0%)
3  Vladimirs Petrovs (LAT) 13½ / 19
(71,1%)
 Erik Lundin (ŠVE) 10½ / 16
(65,6%)
 Jacobo Bolbochán (ARG) 13 / 19
(68,4%)
 Teodor Regedziński (POL) 8 / 13
(61,5%)
 Enrique Reed Valenzuela (ČIL) 10½ / 16
(65,6%)

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka olimijade mnogi igrači se nisu htjeli vratiti u Evropu. Argentinska je vlada ponudila azil, pod uslovom da učestvuju u razvoju šahovskog sporta u Argentini. Tako su slijedeći šahisti ostali u Argenitini: Mieczysław Najdorf, Paulino Frydman, Gideon Ståhlberg, Erich Eliskases, Paul Michel, Ludwig Engels, Albert Becker, Heinrich Reinhardt, Jiří Pelikán, Karel Skalička, Markas Luckis, Movsas Feigins, Ilmar Raud, Moshe Czerniak, Meir Rauch, Victor Winz, Aristide Gromer, Franciszek Sulik, Adolf Seitz, Chris De Ronde, John Francis O'Donovan, Zelman Kleinstein, Sonja Graf i Paulette Schwartzmann.[2] što je za posljedicu imalo pojačanje kvaliteta šaha u Argentini, a selekcije Poljska se nikada više nije oporavila niti osvajala značajnija mjesta na olimpijadama. Pored igrača židovskog porijekla, u Argentini je ostala i čitava ekipa Trećeg rajha.

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Bilans medalja na održanim šahovskim olimpijadama (m)
(nakon 8 takmičenja)
Plasman Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Sjedinjene Američke Države 4 1 0 5
2.  Mađarska 2 2 0 4
3.  Poljska 1 2 3 6
4.  Njemačka 1 0 1 2
5.  Čehoslovačka 0 1 1 2
 Švedska 0 1 1 2
7.  Danska 0 1 0 1
8.  Engleska 0 0 1 1
 Estonija 0 0 1 1
Ukupno 8 8 8 24

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Iako se obično naziva Muška divizija, ovaj dio turnira otvoren je i za muškarce i za žene.
  2. ^ Zbog početka Drugog svjetskog rata i napada Trećeg rajha na Poljsku 1. septembra 1939. godine, engleska ekipa je napustila turnir.
  3. ^ a b c d Zbog početka Drugog svjetskog rata, mečevi Njemačke protiv Poljske i Francuske, koje su de facto bile u ratu, dogovoren je neriješen rezultat.
  4. ^ a b Zbog bojkota palestinskog tima uzrokovanog napadom Njemačke na Poljsku, kao i progona Židova u Njemačkoj, dogovoren je neriješen rezultat.
  5. ^ a b c d Pritiskom njemačkog tima na češki tim, mečevi sa Francuskom i Poljskom nisu odigrani, te je dogovoren neriješen rezultat.
  6. ^ a b Argentinski tim je u znak solidarnosti, te sukoba između njemačkog i palestinskog tima, odlučio registrirati meč sa Palestinom 2:2

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Šahovska olimpijada 1939. na OlimpBaseu
  2. ^ "List of players who remained in Argentina in 1939 (notes in Spanish)". Arhivirano s originala, 21. 10. 2009. Pristupljeno 17. 7. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]