Šahovska olimpijada 1939.
| Šahovska olimpijada 1939. (muškarci) | |||
|---|---|---|---|
.jpg) Teatro Politeama Argentino, mjesto održavanja 8. šahovske olimpijade | |||
| Mjesto: | Buenos Aires, Argentina | ||
| Datum: | 21. august - 19. septembar 1939. | ||
| Broj učesnika: | 133 iz 27 država | ||
| Broj partija: | 928 | ||
| Osvajači medalja | |||
| |||
.svg){kind=small}
Osma Šahovska olimpijada 1939., koju je organizirala FIDE i koja se sastojala od otvorenog[a] i ženskog turnira, održana je od 21. augusta do 19. septembra u Buenos Airesu.[1] Tokom ove olimpijade održano je i Šesto svjetsko prvenstvo za žene.
Turnir
[uredi | uredi izvor]Turnir se igrao u Teatro Politeama u Buenos Airesu. Na olimpijadi je nastupilo 27 ekipa sa ukupno 133 šahista, koji su igrali po Bergerovom sistemu. Zbog finansijskih razloga, trostruki uzastopni pobjednik sa olipmijada 1933, 1935 i 1937 ekipa SAD-a je otkazala učešće. Nekoliko američkih igrača zahtijevali su plačanje putnih troškova za svoje supruge, što nije prihvatio ni Američki šahovski savez, niti domaćin Argentina. Evropski šahisti putovali su tri sedmice brodom "Piriapolis" preko Atlantskog okeana, a favoriti Jugoslavija i Mađarska su ranije otkazali. Nakon završetka sukoba FIDE sa Šahovskim savezom Trećeg rajha, nakon izostajanja sa dvije olimpijade, njemačka je ekipa ponovo nastupila, ovaj put sa dvojicom članova bivše austrijske ekipe (Erich Eliskases i Albert Becker). Zbog aneksije Čehoslovačke od strane Njemačke, umjesto Čehoslovačke, nastupila je ekipa pod imenom Protektorat Češka i Moravska. Po prvi put na olimpijadi nastupila je Bugarska, te deset ekipa iz Južne Amerike.
Planirano je da da se odigra ukupno 1012 partija (četiri po meču), od kojih su 928 odigrane,a zbog izbijanja Drugog svjetskog rata 1. septembra 1939. godine 24 partije su odlučene bez borbe, te ostale nisu igrane zbog napuštanja ekipe Engleske u znak protesta zbog napada nacističke Njemačke na Poljsku. Timovi su igrali na četiri table, a jedan rezervni igrač je bio dozvoljen.[1] U slučaju istog broja osvojenih bodova, odlučivalo je timsko bodovanje, po kojem je za pobjedu tima dodjeljivano 2 boda, za remi 1 bod i poraz nije donosio bodove, zatim broj pobjeda i međusobni odnos.
Timovi su bili podijeljeni u četiri grupe i to u tri grupe sa sedam i jednu sa šest ekipa. Prva runda igrana je od 23-31. augusta, a prve četiri ekipe iz svake grupe plasirale su se u A finale, o ostali su igrali B finale, koje je službeno nazvano Copa Argentina. Rezultati iz prve runde nisu brojani u finalnoj grupi.
Finale je započelo 1. septembra, a nekoliko ekipa je htjelo prekinuti olimpijadu, ali su organizatori uspjeli ubjediti igrače da ostanu i završe turnir. Samo je engleski tim napustio takmičenje, a trojica članova engleskog tima Conel Hugh O’Donel Alexander, Harry Golombek i Philip Stuart Milner-Barry, preuzeli su nakon povratka vojne dužnosti u Bletchley Park na dešifriranju njemačke kodne mašine Enigma. Zbog napuštanja engleskog tima finale A se igralo sa petnaest timova. Dogovoreno je da rezultat Njemačke protiv Poljske i Francuske, bez igre bude 2:2, dok su članovi njemačkog tima primorali češki tim (Protektorat Češka i Moravska), da ne igraju protiv Poljske i Francuske. Istovremeno tim Palestine, sastavljen od židovskih igrača, najavio je bojkot Njemačkoj, što su Nijemci službeno odbili i zatražili da se meč registruje 4:0 u njihovu korist. Pod pritiskom organizatora, vođa njemačkog tima Albert Becker pristao je na rezultat 2:2, a Argentina koja se borila za pobjedu, dogovorila je neriješeni rezultat sa Palestinom. Tako je ova olimpijada ostala upamćena po jakom uticaju politike na šah, kao i na samog pobjednika, te se ova olimpijada često navodi kao neregularna.
Rezultati
[uredi | uredi izvor]Pobjednik je po prvi put bila ekipa Njemačke u sastavu: Erich Eliskases sa sedam pobjeda, dva poraza i pet remija, Paul Michel (+3 −0 =11), Ludwig Engels (+12 −0 =4), Albert Becker (+6 −3 =3) i Heinrich Reinhard (+5 −4 =3). Drugo mjesto osvojili su šahisti Poljske: Savielly Tartakower (+7 −3 =7), Mieczysław Najdorf (+12 −2 =4), Paulino Frydman (+11 −2 =4), Teodor Regedziński (+6 −3 =4) i Franciszek Sulik (+4 −2 =1), a treće Estonije: Paul Keres (+12 −2 =5), Ilmar Raud (+7 −5 =5), Paul Felix Schmidt (+2 −5 =6), Gunnar Friedemann (+11 −3 =3) i Johannes Türn (+3 −3 =4). Najbolji igrač bio je Ludwig Engels sa učinkom 87,5% i osvojenih 14 poena iz 16 partija.
Timovi
[uredi | uredi izvor]A finale
[uredi | uredi izvor]
B finale
[uredi | uredi izvor]
Tabela
[uredi | uredi izvor]Prva runda
[uredi | uredi izvor]- 1. Grupa
# Država 
+ − = 1 Poljska
2 3 3½ 2½ 4 3½ 5 0 1 18½ Protektorat Češka i Moravska
2
2½ 3½ 3 4 3½ 5 0 1 18½ 3 Engleska
1 1½
3 2½ 2½ 3 4 2 0 13½ 4 Brazil
½ ½ 1
3 3½ 4 3 3 0 12½ 5 Kanada
1½ 1 1½ 1
3½ 2½ 2 4 0 11 6 Peru
0 0 1½ ½ ½
2½ 1 5 0 5 7 Paragvaj
½ ½ 1 0 1½ 1½
0 6 0 5
- 2. Grupa
# Država 
+ − = 1 Latvija
1½ 3½ 2½ 3 3 4 5 1 0 17½ 2 Njemačka
2½
2½ 2 3 2½ 3½ 5 0 1 16 3 Čile
½ 1½
2½ 3 3 3½ 4 2 0 14 4 Francuska
1½ 2 1½
2 3 3½ 2 2 2 13½ 5 Bugarska
1 1 1 2
3 2 1 3 2 10 6 Urugvaj
1 1½ 1 1 1
3 1 5 0 8½ 7 Bolivija
0 ½ ½ ½ 2 1
0 5 1 4½
Finale
[uredi | uredi izvor]- Grupa A
# Država 
+ = - P T 1 Njemačka
2[c] 2½ 3 3 3 3 2 2[d] 2[c] 3½ 2 3 2½ 2½ 9 0 5 36 24 2 Poljska
2[c]
2½ 1½ 2½ 2[e] 2 1½ 2 4 3½ 2 4 2½ 3½ 7 2 5 35½ 20 3 Estonija
1½ 1½
2 1½ 3 1½ 2½ 2 2 3 3 3½ 3½ 3 7 4 3 33½ 18 4 Švedska
1 2½ 2
3½ 1½ 1½ 1½ 2 3 3½ 3 2½ 1½ 4 7 5 2 33 17 5 Argentina
1 1½ 2½ ½
3½ 2½ 1½ 2[f] 2½ 2½ 3½ 3 3½ 2½ 9 4 1 32½ 20 6 Protektorat Češka i Moravska
1 2[e] 1 2½ ½
3½ 3½ 2½ 2[e] 3 2½ 2 3½ 2½ 8 3 3 32 20 7 Latvija
1 2 2½ 2½ 1½ ½
2 3 2½ 2½ 3½ 3 2½ 2½ 9 3 2 31½ 21 8 Nizozemska
2 2½ 1½ 2½ 2½ ½ 2
1½ 2 2 3 2 2½ 4 6 3 5 30½ 18 9 Mandatna Palestina
2[d] 2 2 2 2[f] 1½ 1 2½
2½ 3 1 1½ 2½ ½ 4 5 5 26 14 10 Francuska
2[c] 0 2 1 1½ 2[e] 1½ 2 1½
2 1 2 2 4 1 6 7 24½ 10 11 Kuba
½ ½ 1 ½ 1½ 1 1½ 2 1 2
3 3 2½ 2½ 4 8 2 22½ 11 12 Čile
2 2 1 1 ½ 1½ ½ 1 3 3 1
1½ 2½ 1½ 3 9 2 22 9 13 Litvanija
1 0 ½ 1½ 1 2 1 2 2½ 2 1 2½
2 3 3 7 4 22 11 14 Brazil
1½ 1½ ½ 2½ ½ ½ 1½ 1½ 1½ 2 1½ 1½ 2
2½ 2 10 2 21 7 15 Danska
1½ ½ 1 0 1½ 1½ 1½ 0 3½ 0 1½ 2½ 1 1½
2 12 0 17½ 5
- Grupa B
# Država 
+ = - P T 16 Island
2½ 2 3 2½ 3 3½ 2½ 2 4 3 8 0 2 28 18 17 Kanada
1½
3 2 3 3 2 3½ 3½ 3½ 3 7 1 2 28 16 18 Norveška
2 1
2½ 1½ 3 4 2 3½ 3½ 4 6 2 2 27 14 19 Urugvaj
1 2 1½
3 2 3½ 3½ 2½ 3 4 6 2 2 26 14 20 Bugarska
1½ 1 2½ 1
3 4 2½ 3½ 3½ 3 7 3 0 25½ 14 21 Ekvador
1 1 1 2 1
3 2½ 3 3½ 3 5 1 4 21 11 22 Gvatemala
½ 2 0 ½ 0 1
2½ 3 3 3 4 5 1 15½ 9 23 Irska
1½ ½ 2 ½ 1½ 1½ 1½
1½ 2½ 2½ 2 1 7 15½ 5 24 Peru
2 ½ ½ 1½ ½ 1 1 2½
2 2½ 2 6 2 14 6 25 Bolivija
0 ½ ½ 1 ½ ½ 1 1½ 2
2½ 1 8 1 10 3 26 Paragvaj
1 1 0 0 1 1 1 1½ 1½ 1½
0 10 0 9½ 0
Pojedinačne medalje
[uredi | uredi izvor]Na ovoj su olimpijadi po peti put dodjeljivana priznanja za osvojena mjesta koja su kategorizirana po rasporedu (tabla) na kojem je šahista tokom turnira igrao.
Tabla 1 Tabla 2 Tabla 3 Tabla 4 Rezerva 1 José Raúl Capablanca (KUB)11½ / 16
(71,9%) Heinz Foerder (BMP)
Mieczysław Najdorf (POL)11 / 14
(78,6%) Ludwig Engels (NJE)14 / 16
(87,5%) Gunnar Friedemann (EST)12½ / 17
(73,5%) Isaías Pleci (ARG)15 / 19
(78,9%)2 Aleksandar Aljehin (FRA)12½ / 16
(78,1%) Paulino Frydman (POL)13 / 17
(76,5%) Lodewijk Prins (HOL)11 / 16
(68,6%) Zita František (ČIM)12 / 16
(75,0%)3 Vladimirs Petrovs (LAT)13½ / 19
(71,1%) Erik Lundin (ŠVE)10½ / 16
(65,6%) Jacobo Bolbochán (ARG)13 / 19
(68,4%) Teodor Regedziński (POL)8 / 13
(61,5%) Enrique Reed Valenzuela (ČIL)10½ / 16
(65,6%)
Posljedice
[uredi | uredi izvor]Nakon završetka olimijade mnogi igrači se nisu htjeli vratiti u Evropu. Argentinska je vlada ponudila azil, pod uslovom da učestvuju u razvoju šahovskog sporta u Argentini. Tako su slijedeći šahisti ostali u Argenitini: Mieczysław Najdorf, Paulino Frydman, Gideon Ståhlberg, Erich Eliskases, Paul Michel, Ludwig Engels, Albert Becker, Heinrich Reinhardt, Jiří Pelikán, Karel Skalička, Markas Luckis, Movsas Feigins, Ilmar Raud, Moshe Czerniak, Meir Rauch, Victor Winz, Aristide Gromer, Franciszek Sulik, Adolf Seitz, Chris De Ronde, John Francis O'Donovan, Zelman Kleinstein, Sonja Graf i Paulette Schwartzmann.[2] što je za posljedicu imalo pojačanje kvaliteta šaha u Argentini, a selekcije Poljska se nikada više nije oporavila niti osvajala značajnija mjesta na olimpijadama. Pored igrača židovskog porijekla, u Argentini je ostala i čitava ekipa Trećeg rajha.
Pobjednici
[uredi | uredi izvor] Bilans medalja na održanim šahovskim olimpijadama (m) (nakon 8 takmičenja) | |||||
| Plasman | Država |  |
 |
 |
Ukupno |
|---|---|---|---|---|---|
| 1. |  Sjedinjene Američke Države |
4 | 1 | 0 | 5 |
| 2. |  Mađarska |
2 | 2 | 0 | 4 |
| 3. |  Poljska |
1 | 2 | 3 | 6 |
| 4. |  Njemačka |
1 | 0 | 1 | 2 |
| 5. |  Čehoslovačka |
0 | 1 | 1 | 2 |
 Švedska |
0 | 1 | 1 | 2 | |
| 7. |  Danska |
0 | 1 | 0 | 1 |
| 8. |  Engleska |
0 | 0 | 1 | 1 |
 Estonija |
0 | 0 | 1 | 1 | |
| Ukupno | 8 | 8 | 8 | 24 | |
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ↑ Iako se obično naziva Muška divizija, ovaj dio turnira otvoren je i za muškarce i za žene.
- ↑ Zbog početka Drugog svjetskog rata i napada Trećeg rajha na Poljsku 1. septembra 1939. godine, engleska ekipa je napustila turnir.
- 1 2 3 4 Zbog početka Drugog svjetskog rata, mečevi Njemačke protiv Poljske i Francuske, koje su de facto bile u ratu, dogovoren je neriješen rezultat.
- 1 2 Zbog bojkota palestinskog tima uzrokovanog napadom Njemačke na Poljsku, kao i progona Židova u Njemačkoj, dogovoren je neriješen rezultat.
- 1 2 3 4 Pritiskom njemačkog tima na češki tim, mečevi sa Francuskom i Poljskom nisu odigrani, te je dogovoren neriješen rezultat.
- 1 2 Argentinski tim je u znak solidarnosti, te sukoba između njemačkog i palestinskog tima, odlučio registrirati meč sa Palestinom 2:2
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Šahovska olimpijada 1939. na OlimpBaseu
- ↑ "List of players who remained in Argentina in 1939 (notes in Spanish)". Arhivirano s originala, 21. 10. 2009. Pristupljeno 17. 7. 2017.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Šahovska olimpijada 1939. na OlimpBaseu
