Šahovska olimpijada 1950.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Šahovska olimpijada 1950.
(muškarci)
Mjesto:Dubrovnik, FNRJ
Datum:20. august - 11. septembar 1950.
Broj učesnika:84 iz 16 država
Broj partija:480
Osvajači medalja
Zlatna medalja Svetozar Gligorić
Vasja Pirc
Petar Trifunović
Braslav Rabar
Milan Vidmar (junior)
Stojan Puc
Flag of SFR Yugoslavia.svg
Srebrna medalja Miguel Najdorf
Julio Bolbochán
Carlos Guimard
Hector Rossetto
Herman Pilnik
Flag of Argentina.svg
Bronzana medalja Samuel Reshevsky
Herman Steiner
Israel Albert Horowitz
Kramer G. Shainswit
Larry Evans
Flag of Germany.svg
Gtk-go-back-ltr.svg 1939. 1952. Gtk-go-forward-ltr.svg

Deveta Šahovska olimpijada 1950., koju je organizirala FIDE i koja se sastojala od otvorenog turnira, održana je od 20. augusta do 11. septembra u Dubrovniku.[1]

Turnir[uredi | uredi izvor]

Turnir se igrao u Umjetničkoj dvorani u Dubrovniku. Na olimpijadi je nastupilo 16 ekipa sa ukupno 84 šahista, koji su igrali po Bergerovom sistemu. Ukupno su nastupili četvorica velemajstora: Miguel Najdorf, Samuel Reshevsky, Max Euwe i Savielly Tartakower, te 23-ica međunarodnih majstora. Ukupno je odigrano 480 partija (četiri po meču), a timovi su igrali na četiri table, a dva su rezervna igrača bila dozvoljena. Igralo se na dva i po sata sata za prvih 40 poteza, a nakon toga sat vremena za svakih 16 poteza. Glavni sudija bio je Austrijanac Hans Kmoch[1] U slučaju istog broja osvojenih bodova, odlučivalo je timsko bodovanje, po kojem je za pobjedu tima dodjeljivano 2 boda, za remi 1 bod i poraz nije donosio bodove, zatim broj pobjeda i međusobni odnos.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Zbog Drugog svjetskog rata, nakon 8. šahovske olimpijade održane 1939. godine, te hladnoratovskih političkih zaoštravanja, slijedeća olimpijada je održana tek 11 godina kasnije. Jugoslavenski šahovski savez se na kongresu FIDE 1948. u švedskom Saltsjöbadenu prijavio za organizaciju. Zbog političkog sukoba sa Sovjetskim savezom i Rezolucije Informbiroa, Sovjetski savez je zaprijetio bojkotom, ukoliko se olimpijada održi u Jugoslaviji, što je i ostvareno, a na ollimpijadi nisu nastupile ni ostale članice Varšavskog pakta. Reprezentacija Engleske nije nastupila zbog poklapanja termina sa nacionalnim prvenstvom Engleske.

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Pobjednik je po prvi put bila ekipa Jugoslavije u sastavu: Svetozar Gligorić sa devet pobjeda, dva poraza i četiri remija, Vasja Pirc (+2 −2 =5), Petar Trifunović (+8 −1 =4), Braslav Rabar (+8 −0 =2), Milan Vidmar jun. (+4 −0 =2) i Stojan Puc (+1 −1 =0). Drugo mjesto osvojili su šahisti Argentine: Miguel Najdorf (+8 −0 =6), Julio Bolbochán (+9 −0 =5), Carlos Guimard (+4 −2 =4), Hector Rossetto (+4 −1 =7) i Herman Pilnik (+6 −1 =3), a treće Zapadne Njemačke: Wolfgang Unzicker (+9 −1 =4), Lothar Schmid (+7 −1 =4), Gerhard Pfeiffer (+4 −1 =6), Ludwig Rellstab (+3 −2 =6) i Hans-Hilmar Staudte (+6 −3 =3). Najbolji igrači bili su Braslav Rabar i Larry Melvyn Evans sa učinkom 90,0% i osvojenih 9 poena iz 10 partija.

Timovi[uredi | uredi izvor]

# Država Igrači Bodovi
1 FNRJ Svetozar Gligorić, Vasja Pirc, Petar Trifunović, Braslav Rabar, Milan Vidmar jun., Stojan Puc 45½
2  Argentina Miguel Najdorf, Julio Bolbochán, Carlos Guimard, Hector Rossetto, Herman Pilnik 43½
3  Zapadna Njemačka Wolfgang Unzicker, Lothar Schmid, Gerhard Pfeiffer, Ludwig Rellstab, Hans-Hilmar Staudte 40½
4 SAD Samuel Reshevsky, Herman Steiner, Israel Albert Horowitz, George Shainswit, George Kramer, Larry Evans 40
5  Nizozemska Max Euwe, Theo van Scheltinga, Lodewijk Prins, Nicolaas Cortlever, Haije Kramer, Jan Hein Donner 37
6  Belgija Alberic O'Kelly de Galway, Arthur Dunkelblum, Devos, Georges Thibaut, Karl Van Schoor 32
7  Austrija Alfred Beni, Hans Busek, Hans Müller, Karl Palda, Hans Lambert 31½
8  Čile Mariano Castillo, Rodrigo Flores, René Letelier, Alejandro Seisdedos Maccioni 30½
9  Francuska Savielly Tartakower, Nicolas Rossolimo, Claude Hugot, Stefan Kesten, Chantal Chaudé de Silans, Robert Crépeaux 28½
10  Finska Eero Böök, Kaarle Ojanen, Reino Niemi, Ilmari Niemelä, Soini Helle, Harras Heikinheimo 28
11  Švedska Kristian Sköld, Inge Johansson, Allan Bergkvist, Nils Bergkvist, Sture Lindquist, Åke Stenborg 27½
12  Italija Vincenzo Castaldi, Vincenzo Nestler, Giorgio Porreca, Alberto Giustolisi, Giuseppe Primavera 25
13  Danska Christian Poulsen, Jens Enevoldsen, Eigil Pedersen, Moises Kupferstich, Hartvig Nielsen 22
14  Peru Esteban Canal, Julio Súmar, Mario Vinces Zapata, Felipe Pinzón Solis 21½
15  Norveška Erling Myhre, Aage Vestøl, Otto Morcken, Harry Kongshavn, Haakon Opsahl 15
16  Grčka Fotis Mastihiadis, Panagiotis Panagopoulos, Aristides Zografakis, Ioannis Boulahanis, Aristogeiton Othoneos 12

Tabela[uredi | uredi izvor]

# Država Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Argentina Zapadna Njemačka Sjedinjene Američke Države Nizozemska Belgija Austrija Čile Francuska Finska Švedska Italija Danska Peru Norveška Grčka + = - P T
1 FNRJ Chess kll44.png 3 2 3 2 2 3 3 4 4 4 4 4 11 1 3 45½
2 ARG Chess kll44.png 2 4 3 3 4 3 12 2 1 43½
3 FRG 1 2 Chess kll44.png 3 3 3 4 3 3 2 4 11 2 2 40½
4 SAD 2 Chess kll44.png 2 2 2 3 3 4 11 0 4 40
5 NED 1 2 Chess kll44.png 2 2 2 4 4 8 3 4 37
6 BEL 1 0 Chess kll44.png 2 2 3 3 3 7 6 2 32
7 AUT 2 1 2 Chess kll44.png 2 2 3 5 6 4 31½
8 ČIL 2 1 ½ 2 Chess kll44.png 2 2 3 4 2 5 5 5 30½
9 FRA ½ 1 2 2 2 2 2 Chess kll44.png ½ 1 2 4 5 6 28½
10 FIN 1 1 2 1 Chess kll44.png ½ 3 2 3 5 8 2 28
11 ŠVE 1 ½ 0 2 ½ 2 3 Chess kll44.png 2 3 2 4 7 4 27½
12 ITA 0 ½ 1 1 ½ 1 1 Chess kll44.png 3 2 6 8 1 25
13 DEN 0 0 1 1 ½ ½ 2 2 1 Chess kll44.png 2 3 3 9 3 22
14 PER 0 ½ 2 1 1 2 2 1 ½ 2 Chess kll44.png 3 2 1 9 5 21½
15 NOR 0 ½ ½ 0 0 ½ 0 ½ 1 2 2 1 1 Chess kll44.png 2 11 2 15
16 GRČ 0 1 0 ½ 0 1 ½ 2 ½ ½ ½ 2 ½ Chess kll44.png 0 13 2 12

Pojedinačne medalje[uredi | uredi izvor]

Na ovoj su olimpijadi po šesti put dodjeljivana priznanja za osvojena mjesta koja su kategorizirana po rasporedu (tabla) na kojem je šahista tokom turnira igrao.

Tabla 1 Tabla 2 Tabla 3 Tabla 4 1. Rezerva 2. Rezerva
1  Miguel Najdorf (ARG)
 Wolfgang Unziker (Z NJE)
11 / 14
(78,6%)
 Jacobo Bolbochán (ARG) 11½ / 14
(82,1%)
 Petar Trifunović (FNRJ) 10 / 13
(76,9%)
 Braslav Rabar (FNRJ) 9 / 10
(90,0%)
 Herman Pilnik (ARG) 7½ / 10
(75,0%)
 Larry Melvyn Evans (SAD) 9 / 10
(90,0%)
2  Nicolas Rossolimo (FRA)
 Lothar Schmidt (Z NJE)
9 / 12
(75,0%)
 Lodewijk Prins (HOL) 6½ / 10
(65,0%)
 Nicolaas Cortlever (HOL) 8½ / 11
(77,3%)
 Hans Lambert (AUT) 8 / 12
(66,7%)
 Jan Donner (HOL) 4½ / 8
(56,3%)
3  Samuel Herman Reshevsky (SAD) 8 / 11
(77,3%)
9 / 12
(75,0%)
 Gerhard Pfeifer (Z NJE) 7 / 11
(63,6%)
 Nils Bergkvist (ŠVE)
 Héctor Decio Rossetto (ARG)
7½ / 12
(62,5%)
 George Kremer (SAD)
 Hans Hilmar Staudte (Z NJE)
7½ / 12
(62,5%)

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Chess Icon.png Bilans medalja na održanim šahovskim olimpijadama (m)[a]
(nakon 9 takmičenja)
Plasman Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Sjedinjene Američke Države 4 1 0 5
2.  Mađarska 2 3 0 5
3.  Poljska 1 2 3 6
4.  Zapadna Njemačka 1 0 2 3
5.  Jugoslavija 1 0 0 0
6.  Čehoslovačka 0 1 1 2
 Švedska 0 1 1 2
8.  Danska 0 1 0 1
 Argentina 0 1 0 1
10.  Engleska 0 0 1 1
Ukupno 9 9 9 27

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Medalja koji su šahisti Trećeg rajha osvojili na Olimpijadi 1939. godine pripisuje se Zapadnoj Njemačkoj

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Šahovska olimpijada 1950. na OlimpBaseu

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]