Idi na sadržaj

Šahovska olimpijada 1950.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Šahovska olimpijada 1950.
(muškarci)
Mjesto:Dubrovnik, FNRJ
Datum:20. august - 11. septembar 1950.
Broj učesnika:84 iz 16 država
Broj partija:480
Osvajači medalja
Zlatna medalja Svetozar Gligorić
Vasja Pirc
Petar Trifunović
Braslav Rabar
Milan Vidmar (junior)
Stojan Puc
Srebrna medalja Miguel Najdorf
Julio Bolbochán
Carlos Guimard
Hector Rossetto
Herman Pilnik
Bronzana medalja Samuel Reshevsky
Herman Steiner
Israel Albert Horowitz
Kramer G. Shainswit
Larry Evans
1939. 1952.

Deveta Šahovska olimpijada 1950., koju je organizirala FIDE i koja se sastojala od otvorenog turnira, održana je od 20. augusta do 11. septembra u Dubrovniku.[1]

Turnir

[uredi | uredi izvor]

Turnir se igrao u Umjetničkoj dvorani u Dubrovniku. Na olimpijadi je nastupilo 16 ekipa sa ukupno 84 šahista, koji su igrali po Bergerovom sistemu. Ukupno su nastupili četvorica velemajstora: Miguel Najdorf, Samuel Reshevsky, Max Euwe i Savielly Tartakower, te 23-ica međunarodnih majstora. Ukupno je odigrano 480 partija (četiri po meču), a timovi su igrali na četiri table, a dva su rezervna igrača bila dozvoljena. Igralo se na dva i po sata sata za prvih 40 poteza, a nakon toga sat vremena za svakih 16 poteza. Glavni sudija bio je Austrijanac Hans Kmoch[1] U slučaju istog broja osvojenih bodova, odlučivalo je timsko bodovanje, po kojem je za pobjedu tima dodjeljivano 2 boda, za remi 1 bod i poraz nije donosio bodove, zatim broj pobjeda i međusobni odnos.

Organizacija

[uredi | uredi izvor]

Zbog Drugog svjetskog rata, nakon 8. šahovske olimpijade održane 1939. godine, te hladnoratovskih političkih zaoštravanja, slijedeća olimpijada je održana tek 11 godina kasnije. Jugoslavenski šahovski savez se na kongresu FIDE 1948. u švedskom Saltsjöbadenu prijavio za organizaciju. Zbog političkog sukoba sa Sovjetskim savezom i Rezolucije Informbiroa, Sovjetski savez je zaprijetio bojkotom, ukoliko se olimpijada održi u Jugoslaviji, što je i ostvareno, a na ollimpijadi nisu nastupile ni ostale članice Varšavskog pakta. Reprezentacija Engleske nije nastupila zbog poklapanja termina sa nacionalnim prvenstvom Engleske.

Rezultati

[uredi | uredi izvor]

Pobjednik je po prvi put bila ekipa Jugoslavije u sastavu: Svetozar Gligorić sa devet pobjeda, dva poraza i četiri remija, Vasja Pirc (+2 −2 =5), Petar Trifunović (+8 −1 =4), Braslav Rabar (+8 −0 =2), Milan Vidmar jun. (+4 −0 =2) i Stojan Puc (+1 −1 =0). Drugo mjesto osvojili su šahisti Argentine: Miguel Najdorf (+8 −0 =6), Julio Bolbochán (+9 −0 =5), Carlos Guimard (+4 −2 =4), Hector Rossetto (+4 −1 =7) i Herman Pilnik (+6 −1 =3), a treće Zapadne Njemačke: Wolfgang Unzicker (+9 −1 =4), Lothar Schmid (+7 −1 =4), Gerhard Pfeiffer (+4 −1 =6), Ludwig Rellstab (+3 −2 =6) i Hans-Hilmar Staudte (+6 −3 =3). Najbolji igrači bili su Braslav Rabar i Larry Melvyn Evans sa učinkom 90,0% i osvojenih 9 poena iz 10 partija.

Timovi

[uredi | uredi izvor]
#DržavaIgračiBodovi
1 FNRJSvetozar Gligorić, Vasja Pirc, Petar Trifunović, Braslav Rabar, Milan Vidmar jun., Stojan Puc45½
2  ArgentinaMiguel Najdorf, Julio Bolbochán, Carlos Guimard, Hector Rossetto, Herman Pilnik43½
3  Zapadna NjemačkaWolfgang Unzicker, Lothar Schmid, Gerhard Pfeiffer, Ludwig Rellstab, Hans-Hilmar Staudte40½
4 SAD Samuel Reshevsky, Herman Steiner, Israel Albert Horowitz, George Shainswit, George Kramer, Larry Evans40
5  NizozemskaMax Euwe, Theo van Scheltinga, Lodewijk Prins, Nicolaas Cortlever, Haije Kramer, Jan Hein Donner37
6  BelgijaAlberic O'Kelly de Galway, Arthur Dunkelblum, Devos, Georges Thibaut, Karl Van Schoor32
7  AustrijaAlfred Beni, Hans Busek, Hans Müller, Karl Palda, Hans Lambert31½
8  ČileMariano Castillo, Rodrigo Flores, René Letelier, Alejandro Seisdedos Maccioni30½
9  FrancuskaSavielly Tartakower, Nicolas Rossolimo, Claude Hugot, Stefan Kesten, Chantal Chaudé de Silans, Robert Crépeaux28½
10  FinskaEero Böök, Kaarle Ojanen, Reino Niemi, Ilmari Niemelä, Soini Helle, Harras Heikinheimo28
11  ŠvedskaKristian Sköld, Inge Johansson, Allan Bergkvist, Nils Bergkvist, Sture Lindquist, Åke Stenborg27½
12  ItalijaVincenzo Castaldi, Vincenzo Nestler, Giorgio Porreca, Alberto Giustolisi, Giuseppe Primavera25
13  DanskaChristian Poulsen, Jens Enevoldsen, Eigil Pedersen, Moises Kupferstich, Hartvig Nielsen22
14  PeruEsteban Canal, Julio Súmar, Mario Vinces Zapata, Felipe Pinzón Solis21½
15  NorveškaErling Myhre, Aage Vestøl, Otto Morcken, Harry Kongshavn, Haakon Opsahl15
16  GrčkaFotis Mastihiadis, Panagiotis Panagopoulos, Aristides Zografakis, Ioannis Boulahanis, Aristogeiton Othoneos12

Tabela

[uredi | uredi izvor]
#DržavaSocijalistička Federativna Republika JugoslavijaArgentinaZapadna NjemačkaSjedinjene Američke DržaveNizozemskaBelgijaAustrijaČileFrancuskaFinskaŠvedskaItalijaDanskaPeruNorveškaGrčka+=-PT
1 FNRJ 3 2 3 2 2 3 3 4 4 4 4 4 11 1 3 45½
2 ARG 2 4 3 3 4 3 12 2 1 43½
3 FRG 1 2 3 3 3 4 3 3 2 4 11 2 2 40½
4 SAD 2 2 2 2 3 3 4 11 0 4 40
5 NED 1 2 2 2 2 4 4 8 3 4 37
6 BEL 1 0 2 2 3 3 3 7 6 2 32
7 AUT 2 1 2 2 2 3 5 6 4 31½
8 ČIL 2 1 ½ 2 2 2 3 4 2 5 5 5 30½
9 FRA ½ 1 2 2 2 2 2 ½ 1 2 4 5 6 28½
10 FIN 1 1 2 1 ½ 3 2 3 5 8 2 28
11 ŠVE 1 ½ 0 2 ½ 2 3 2 3 2 4 7 4 27½
12 ITA 0 ½ 1 1 ½ 1 1 3 2 6 8 1 25
13 DEN 0 0 1 1 ½ ½ 2 2 1 2 3 3 9 3 22
14 PER 0 ½ 2 1 1 2 2 1 ½ 2 3 2 1 9 5 21½
15 NOR 0 ½ ½ 0 0 ½ 0 ½ 1 2 2 1 1 2 11 2 15
16 GRČ 0 1 0 ½ 0 1 ½ 2 ½ ½ ½ 2 ½ 0 13 2 12

Pojedinačne medalje

[uredi | uredi izvor]

Na ovoj su olimpijadi po šesti put dodjeljivana priznanja za osvojena mjesta koja su kategorizirana po rasporedu (tabla) na kojem je šahista tokom turnira igrao.

Tabla 1Tabla 2Tabla 3Tabla 41. Rezerva2. Rezerva
1  Miguel Najdorf (ARG)
 Wolfgang Unziker (Z NJE)
11 / 14
(78,6%)
 Jacobo Bolbochán (ARG)11½ / 14
(82,1%)
 Petar Trifunović (FNRJ)10 / 13
(76,9%)
 Braslav Rabar (FNRJ)9 / 10
(90,0%)
 Herman Pilnik (ARG)7½ / 10
(75,0%)
 Larry Melvyn Evans (SAD)9 / 10
(90,0%)
2  Nicolas Rossolimo (FRA)
 Lothar Schmidt (Z NJE)
9 / 12
(75,0%)
 Lodewijk Prins (HOL)6½ / 10
(65,0%)
 Nicolaas Cortlever (HOL)8½ / 11
(77,3%)
 Hans Lambert (AUT)8 / 12
(66,7%)
 Jan Donner (HOL)4½ / 8
(56,3%)
3  Samuel Herman Reshevsky (SAD)8 / 11
(77,3%)
9 / 12
(75,0%)
 Gerhard Pfeifer (Z NJE)7 / 11
(63,6%)
 Nils Bergkvist (ŠVE)
 Héctor Decio Rossetto (ARG)
7½ / 12
(62,5%)
 George Kremer (SAD)
 Hans Hilmar Staudte (Z NJE)
7½ / 12
(62,5%)

Pobjednici

[uredi | uredi izvor]
Bilans medalja na održanim šahovskim olimpijadama (m)[a]
(nakon 9 takmičenja)
Plasman Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Sjedinjene Američke Države 4 1 0 5
2.  Mađarska 2 3 0 5
3.  Poljska 1 2 3 6
4.  Zapadna Njemačka 1 0 2 3
5.  Jugoslavija 1 0 0 0
6.  Čehoslovačka 0 1 1 2
 Švedska 0 1 1 2
8.  Danska 0 1 0 1
 Argentina 0 1 0 1
10.  Engleska 0 0 1 1
Ukupno 9 9 9 27

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. Medalja koji su šahisti Trećeg rajha osvojili na Olimpijadi 1939. godine pripisuje se Zapadnoj Njemačkoj

Reference

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]