Šahovska olimpijada 1956.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Šahovska olimpijada 1956.
(muškarci)
Pozorište Crvene Armije u Moskvi, mjesto održavanja Šahovske olimpijade
Mjesto:Moskva, Sovjetski savez
Datum:31. august - 25. septembar 1956.
Broj učesnika:197 iz 34 država
Broj partija:1220
Osvajači medalja
Zlatna medalja Mihail Botvinik
Vasilij Smislov
Paul Keres
David Bronštejn
Mark Tajmanov
Jefim Geler
Srebrna medalja Svetozar Gligorić
Aleksandar Matanović
Borislav Ivkov
Nikola Karaklajić
Borislav Milić
Božidar Đurašević
Bronzana medalja László Szabó
Gedeon Barcza
Pál Benkő
György Szilágyi
Miklós Bély
Lajos Portisch
1954. 1958.

Dvanaesta Šahovska olimpijada 1956, koju je organizirala FIDE i koja se sastojala od otvorenog turnira, održana je od 31. augusta do 25. septembra u Moskvi.[1]

Turnir[uredi | uredi izvor]

Bent Larsen, dobitnik zlatne medalje na prvoj tabli

.

Turnir se igrao u Pozorištu Crvene Armije u Moskvi. Na olimpijadi je nastupilo 34 ekipe sa ukupno 197 šahista, koji su igrali po Bergerovom sistemu. Ukupno su nastupili dvadestorica velemajstora. te 35-ica međunarodnih majstora i odigrano je 1220 partija (četiri po meču), a timovi su igrali na četiri table, dva su rezervna igrača bila dozvoljena. Igralo se na dva i po sata sata za prvih 40 poteza, a nakon toga sat vremena za svakih 16 poteza. Glavni sudija bio je Rus Igor Bondarevski i Finac Ari Ilmakunnas [1] U slučaju istog broja osvojenih bodova, odlučivalo je timsko bodovanje (TB), po kojem je za pobjedu tima dodjeljivano 2 boda, za remi 1 bod i poraz nije donosio bodove, zatim broj pobjeda i međusobni odnos (MO).

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Pobjednik je po treći put uzastopno, nakon olimpijade 1952. i 1954. bila ekipa Sovjetskog saveza u sastavu: Mihail Botvinik sa šest pobjede i sedam remija, Vasilij Smislov (+5 −1 =7), Paul Keres, (+7 −0 =5), David Bronštejn (+9 −0 =4), Mark Tajmanov (+6 −0 =5) i Jefim Geler (+7 −2 =1). Drugo mjesto osvojili su šahisti Jugoslavije: Svetozar Gligorić (+6 −3 =7), Aleksandar Matanović (+7 −0 =9), Nikola Karaklajić (+4 −1 =4), Borislav Milić (+3 −0 =6) i Božidar Đurašević (+4 −0 =2). Treće mjesto osvojili su šahisti Mađarske: László Szabó (+6 −1 =10), Gedeon Barcza (+9 −2 =5), Pál Benkő (+6 −1 =8), György Szilágyi, (+4 −4 =1), Miklós Bély, (+4 −2 =5) i Lajos Portisch (+4 −0 =0). Najbolji igrač bio je David Bronštejn sa učinkom 84,6% i osvojenih 11 poena iz 13 partija.

Timovi[uredi | uredi izvor]

# Finale Država Igrači Bodovi TB MO
A 1.  Sovjetski Savez Mihail Botvinik, Vasilij Smislov, Paul Keres, David Bronštejn, Mark Tajmanov, Jefim Geler 31
2.  Jugoslavija Svetozar Gligorić, Aleksandar Matanović, Borislav Ivkov, Nikola Karaklajić, Borislav Milić, Božidar Đurašević 26½ 17
3.  Mađarska László Szabó, Gedeon Barcza, Pál Benkő, György Szilágyi, Miklós Bély, Lajos Portisch 26½ 16
4.  Argentina Miguel Najdorf, Julio Bolbochán, Oscar Panno, Herman Pilnik, Raúl Sanguineti, Bernardo Wexler 23
5.  Zapadna Njemačka Wolfgang Unzicker, Lothar Schmid, Klaus Darga, Gerhard Pfeiffer, Walter Niephaus, Rudolf Teschner 22 12
6.  Bugarska Nikola Padevski, Nikolaj Minev, Atanas Kolarov, Georgi Tringov, Aleksandar Cvetkov, Zdravko Milev 22 10
7.  Čehoslovačka Miroslav Filip, Luděk Pachman, Jan Šefc, Josef Rejfíř, Ladislav Alster, Jaroslav Ježek 20½
8.  Engleska Harry Golombek, Jonathan Penrose, Robert Wade, Stuart Milner-Barry, Peter Clarke, Alan Phillips 20
9.  Švicarska Max Blau, Edwin Bhend, Edgar Walther, Dieter Keller, Hans Johner 19 9
10.  Danska Bent Larsen, Christian Poulsen, Eigil Pedersen, Aage Ingerslev, Axel Nielsen, Jens Enevoldsen 19 8
11.  Rumunija Ion Bălănel, Victor Ciocâltea, Octav Troianescu, Bela Soós, Theodor Ghiţescu, Mihai Rădulescu 19 7
12.  Izrael Moshe Czerniak, Yosef Porath, Izak Aloni, Menachem Oren, Yosef Dobkin, Shlomo Smiltiner 15½

Tabela[uredi | uredi izvor]

Sistem takmičenja bio je sličan 8-oj, 10-oj i 11. šahovskoj olimpijadi. Timovi su bili podijeljeni u četiri grupe i to dvije sa osam ekipa i dvije grupe sa devet. U podijeli po grupama odlučivao je rejting država, tako da su jači timovi podijeljeni u sve tri grupe kao nositelji. Tri prvoplasirana iz prve runde kvalificirala su se za finalnu rundu grupe A, timovi od četvrtog do šestog za B finale, a od sedmog do osmog, odnosno devetog u C finale.

Prva runda[uredi | uredi izvor]

1. Grupa
# Država Sovjetski Savez Bugarska Švicarska Poljska Švedska Norveška Portoriko Saarland (protektorat) + − =
A  Sovjetski Savez 2½ 2½ 4 3 4 4 3½ 7 0 0 23½
 Bugarska 1½ 3 2½ 2½ 3 3½ 3½ 6 1 0 19½
 Švicarska 1½ 1 3½ 2 3 4 3 4 2 1 18
B  Poljska 0 1½ ½ 3 3 3 4 4 3 0 15
 Švedska 1 1½ 2 1 2½ 3 3½ 3 3 1 14½
 Norveška 0 1 1 1 1½ 2 2½ 1 5 1 9
C  Portoriko 0 ½ 0 1 1 2 2½ 1 5 1 7
 Saarland (protektorat) ½ ½ 1 0 ½ 1½ 1½ 0 7 0 5½
2. Grupa
# Država Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Izrael Danska Nizozemska Austrija Francuska Mongolija Škotska + − =
A  Jugoslavija 2½ 3 3½ 3½ 3 4 4 7 0 0 23½
 Izrael 1½ 1½ 2 3 2½ 4 3½ 4 2 1 18
 Danska 1 2½ 2 2 2 4 3 3 1 3 16½
B  Nizozemska ½ 2 2 2½ 3 3 3 4 1 2 16
 Austrija ½ 1 2 1½ 1½ 2½ 4 2 4 1 13
 Francuska 1 1½ 2 1 2½ 1½ 3 2 4 1 12½
C  Mongolija 0 0 0 1 1½ 2½ 2½ 2 5 0 7½
 Škotska 0 ½ 1 1 0 1 1½ 0 7 0 5
3. Grupa
# Država Argentina Zapadna Njemačka Engleska Island Čile Finska Indija Luksemburg Irska + − =
A  Argentina 2½ 1½ 2 3½ 2½ 4 4 4 6 1 1 24
 Zapadna Njemačka 1½ 2½ 2 2½ 3 4 3½ 4 6 1 1 23
 Engleska 2½ 1½ 2 2½ 3½ 4 3 3½ 6 1 1 22½
B  Island 2 2 2 1 2½ 3 4 4 4 1 3 20½
 Čile ½ 1½ 1½ 3 2½ 1½ 3½ 3½ 4 4 0 17½
 Finska 1½ 1 ½ 1½ 1½ 2 3½ 3 2 5 1 14½
C  Indija 0 0 0 1 2½ 2 3½ 3½ 3 4 1 12½
 Luksemburg 0 ½ 1 0 ½ ½ ½ 2½ 1 7 0 5½
 Irska 0 0 ½ 0 ½ 1 ½ 1½ 0 8 0 4
4. Grupa
# Država Mađarska Rumunija Čehoslovačka Istočna Njemačka Kolumbija Belgija Filipini Grčka Iran + − =
A  Mađarska 2½ 2 2 2 3½ 3½ 3½ 4 5 0 3 23
 Rumunija 1½ 2 2½ 2½ 2½ 3½ 4 3 6 1 1 21½
 Čehoslovačka 2 2 2 2½ 2 4 3 4 4 0 4 21½
B  Istočna Njemačka 2 1½ 2 1 2½ 3 4 2½ 4 2 2 18½
 Kolumbija 2 1½ 1½ 3 2 1½ 4 2½ 3 3 2 18
 Belgija ½ 1½ 2 1½ 2 3 2½ 1½ 2 4 2 14½
C  Filipini ½ ½ 0 1 2½ 1 1½ 3 2 6 0 10
 Grčka ½ 0 1 0 0 1½ 2½ 3 2 6 0 8½
 Iran 0 1 0 1½ 1½ 2½ 1 1 1 7 0 8½

Druga runda[uredi | uredi izvor]

Finale A
# Država Sovjetski Savez Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Mađarska Argentina Zapadna Njemačka Bugarska Čehoslovačka Engleska Švicarska Danska Rumunija Island + − =
1  Sovjetski Savez 2½ 1½ 2½ 3 2½ 3½ 4 3 3½ 2½ 2½ 10 1 0 31
2  Jugoslavija 1½ 2 2 2½ 3 2½ 2½ 3 3 2 2½ 7 1 3 26½
3  Mađarska 2½ 2 1½ 2 2 2½ 2 3 2½ 2½ 4 6 1 4 26½
4  Argentina 1½ 2 2½ 1½ 1½ 3 2½ 2 1½ 1½ 3½ 4 5 2 23
5  Zapadna Njemačka 1 1½ 2 2½ 2½ 1½ 2 1½ 2½ 2½ 2½ 5 4 2 22
6  Bugarska 1½ 1 2 2½ 1½ 2 1½ 3 2½ 1½ 3 4 5 2 22
7  Čehoslovačka ½ 1½ 1½ 1 2½ 2 2 1½ 2 3 3 3 5 3 20½
8  Engleska 0 1½ 2 1½ 2 2½ 2 2½ 1½ 2½ 2 3 4 4 20
9  Švicarska 1 1 1 2 2½ 1 2½ 1½ 2 2 2½ 3 5 3 19
10  Danska ½ 1 1½ 2½ 1½ 1½ 2 2½ 2 3 1 3 6 2 19
11  Rumunija 1½ 2 1½ 2½ 1½ 2½ 1 1½ 2 1 2 2 6 3 19
12  Izrael 1½ 1½ 0 ½ 1½ 1 1 2 1½ 3 2 1 8 2 15½
Finale B
# Država Austrija Island Švedska Belgija Finska Kolumbija Nizozemska Istočna Njemačka Francuska Čile Poljska Norveška + − =
13  Austrija 2 0 2 3 2½ 3½ 3 3 3 2½ 3½ 8 1 2 28
14  Island 2 2 1½ 2 3 3 3½ 3 2½ 3 1½ 6 2 3 27
15  Švedska 4 2 2½ 2½ 3½ 2½ 1½ 3 1½ 2 1½ 6 3 2 26½
16  Belgija 2 2½ 1½ 3 2 1 1½ 2 3 2½ 2½ 5 3 3 23½
17  Finska 1 2 1½ 1 3 1½ 2½ 3 3 2 2 4 4 3 22½
18  Kolumbija 1½ 1 ½ 2 1 2 2½ 2½ 2 3 3 4 4 3 21
19  Nizozemska ½ 1 1½ 3 2½ 2 3 2 3 1½ 1 4 2 5 21
20  Istočna Njemačka 1 ½ 2½ 2½ 1½ 1½ 1 1½ 3 2½ 3 5 6 0 20½
21  Francuska 1 1 1 2 1 1½ 2 2½ 1½ 2 4 2 6 3 19½
22  Čile 1 1½ 2½ 1 1 2 1 1 2½ 2½ 3 4 6 1 19
23  Poljska 1½ 1 2 1½ 2 1 2½ 1½ 2 1½ 2½ 2 6 3 19
24  Norveška ½ 2½ 2½ 1½ 2 1 3 1 1 1 1½ 3 7 1 16½
Finale C
# Država Filipini Saarland (protektorat) Indija Iran Portoriko Mongolija Škotska Grčka Irska Luksemburg + − =
25  Filipini 1½ 1½ 3½ 3 2½ 2 3 3 4 6 2 1 24
26  Saarland (protektorat) 2½ 2 2½ 2 2 2½ 3 2½ 4 6 0 3 23
27  Indija 2½ 2 2 3½ 1½ 1½ 2½ 3 2 4 2 3 20½
28  Iran ½ 1½ 2 1½ 2½ 3 1½ 3 3½ 4 4 1 19
29  Portoriko 1 2 ½ 2½ 2 3 3 2 2½ 4 2 3 18½
30  Mongolija 1½ 2 2½ 1½ 2 2 2 2 3 2 2 5 18½
31  Škotska 2 1½ 2½ 1 1 2 2½ 2 3 3 3 3 17½
32  Grčka 1 1 1½ 2½ 1 2 1½ 3 3½ 3 5 1 17
33  Irska 1 1½ 1 1 2 2 2 1 1½ 0 6 3 13
34  Luksemburg 0 0 2 ½ 1½ 1 1 ½ 2½ 1 7 1 9

Pojedinačne medalje[uredi | uredi izvor]

Na ovoj su olimpijadi podeveti put dodjeljivana priznanja za osvojena mjesta koja su kategorizirana po rasporedu (tabla) na kojem je šahista tokom turnira igrao.

Tabla 1 Tabla 2 Tabla 3 Tabla 4 1. Rezerva 2. Rezerva
1  Bent Larsen (DAN) 14 / 18
(77,8%) 		 Andreas Dückstein (AUT) 13 / 17
(76,5%) 		 Paul Keres (SSSR) 9½ / 12
(79,2%) 		 David Bronštejn (SSSR) 11 / 13
(84,6%) 		 Raúl Sanguineti (ARG) 9 / 11
(81,8%) 		 Jefim Geler (SSSR) 7½ / 10
(75,0%)
2  Mihail Botvinik (SSSR) 9½ / 13
(73,1%) 		 Aleksandar Matanović (FNRJ)
 Gedeon Barcza (MAĐ)		 11½ / 16
(71,9%) 		 Borislav Ivkov (FNRJ) 12 / 16
(75,0%) 		 Radolfo Tan Cardos (FIL) 13 / 17
(76,5%) 		 Peter Hugh Clarke (ENG) 9½ / 12
(79,2%) 		 Lennart Ljungqvist (ŠVE) 7 / 10
(70,0%)
3  Friðrik Ólafsson (ISL) 13 / 18
(72,2%) 		 Baldur Möller (ISL) 11 / 16
(68,8%) 		 Georgi Tringov (BUG) 9 / 12
(75,0%) 		 Mark Tajmanov (SSSR) 8½ / 11
(77,3%) 		 Zdravko Milev (BUG) 9 / 13
(69,2%)

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Bilans medalja na održanim šahovskim olimpijadama (m)[a]
(nakon 12 takmičenja)
Plasman Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Sjedinjene Američke Države 4 1 0 5
2.  Mađarska 2 3 1 6
3.  Sovjetski Savez 3 0 0 3
4.  Poljska 1 2 3 6
5.  Jugoslavija 1 1 2 4
6.  Zapadna Njemačka 1 0 2 3
7.  Čehoslovačka 0 1 1 2
 Švedska 0 1 1 2
10.  Argentina 0 3 0 3
11.  Danska 0 1 0 1
12.  Engleska 0 0 1 1
Ukupno 12 12 12 36

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Medalja koji su šahisti Trećeg rajha osvojili na Olimpijadi 1939. godine pripisuje se Zapadnoj Njemačkoj

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Šahovska olimpijada 1956. na OlimpBaseu

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Portal iconPortal Šah
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Šahovska_olimpijada_1956.&oldid=2931650"