Šarena porfirija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Šarena porfirija
(Varijegatna porfirija)
(Mješovita jetrena porfirija)
(Jetrena porfirija)
(Mješovita porfirija)
(Južnoafrička nasljedna porfirija)[1]:525
(Južnoafrička porfirija)[2]
Protoporfirinogen IX
Klasifikacija i vanjski resursi

Šarolika porfirija ili varijegatna porfirija porphyria, poznata još pod nekoliko naziva, je autosomno dominantna porfirija.[3] Može imati akutne (teške, ali obično ne dugotrajne) simptome zajedno sa simptomima koji utječu na kožu. Poremećaj je rezultat niskog nivoa enzima odgovornog za sedmi korak u proizvodnji hema. Hem je vitalna molekula za sve tjelesne organe. To je komponenta hemoglobina, molekule koji nosi kisik u krvi.

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Kada se pojave simptomi, mogu uključivati akutne napade (slično kao akutna intermitentna porfirija) ili oštećenje kože. Akutni napadi obično počinju u odrasloj dobi i uzrokuju bol u trbuhu, povraćanje, proljev i zatvor. Tokom napada, osoba također može doživjeti mišićnu slabost, napade i mentalne promjene kao što su anksioznost i halucinacije. Ove znakove i simptome izazivaju negenetički faktori, kao što su određeni lijekovi, dijeta ili gladovanje, određeni hormoni i stres.

Neki ljudi sa šarolikom porfirijom imaju kožu koja je preosetljiva na sunčevu svetlost (fotosjetljivost). Područja kože izložena suncu razvijaju jake plikove, ožiljke, promjene pigment acije i pojačan rast dlaka. Izložena koža postaje lomljiva i lahko se ošteti.

Rijetko, znaci i simptomi šarene porfirije mogu početi u djetinjstvu ili ranom djetinjstvu. U takvim slučajevima, obično su ozbiljniji od onih koji počinju kasnije u životu.

Genetika[uredi | uredi izvor]

Varijegatna porfirija ima autosomno dominantni obrazac nasljeđivanja.

Šaroliku porfiriju uzrokuju mutacije u genu PPOX.[4] PPOX gen stvara enzim vezan za membranu mitohondrijel koji se zove protoporfirinogen-oksidaza, koji je ključan za hemijski proces koji dovodi do proizvodnje hema. Aktivnost ovog enzima je smanjena za 50 posto kod većine ljudi sa šarolikom porfirijom. U teškim slučajevima koji počinju rano u životu, enzim je gotovo potpuno neaktivan. Negenetski faktori kao što su određeni lijekovi, stres i drugi gore navedeni mogu povećati potražnju za hemom i enzimima potrebnim za stvaranje hema. Kombinacija ove povećane potražnje i smanjene aktivnosti protoporfirinogen-oksidaza remeti proizvodnju hema i omogućava nusproizvodima procesa da se akumuliraju u jetri, izazivajući akutni napad.

Variegatna porfirija se nasljeđuje po autosomno dominantnom obrascu, što znači da se defektni gen nalazi na autosomu, a nasljeđivanje jedne kopije defektnog gena od zahvaćenog roditelja dovoljno je da izazove poremećaj. Teži slučajevi su rezultat nasljeđivanja dvije kopije defektnog gena.

Cijeli PPOX gen ima oko osam kb sa 13 egzona sekvenci. Uspješno je kloniran iz biblioteke cDNK 1995., otkrivajući da je, nakon prerade, dug 477 nukleotida. Ranije se smatralo da se gen PPOX nalazi na hromosomu 14,[5] ali eksperimenti mapiranja (FISH) pokazali su da je blizu regije 1q23.[6] An additional aggravating mutation affecting variegate porphyria can be found at 6p21.3 on the HFE gene.[7]

Klinička, biohemijska i mutacijska studija na osam pacijenata sa švicarskom šarenom porfirijom i njihovim porodicama iz 2006., otkrila je četiri nove mutacije PPOX gena, za koje se vjeruje da su jedinstvene za švicarsku populaciju.[8]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se postavlja pronalaženjem povišenih razina porfirina u urinu, povišenih porfirina u fecesu, izrazito povišenih porfirina u plazmi (patognomski) i pronalaženjem fotosenzitivnih kožnih lezija na kliničkom pregledu.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

U liječenju ovog stanja korištena je transplantacija jetre.[9]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

U Južnoj Africi, prevalencija šarene porfirije je otprilike 1/300.[10] U Finskoj, prevalencija je 1/75.000.[11]

Također je nađena u Argentini,[12] Švedskoj,[13] i Australiji.[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ James, William D, Berger, Timothy G, et al. (2006). Andrews' Diseases of the Skin: clinical Dermatology. Saunders Elsevier. ISBN 978-0-7216-2921-6.
  2. ^ Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. (2007). Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. ISBN 978-1-4160-2999-1.
  3. ^ "porphyria variegata" na Dorland's Medical Dictionary
  4. ^ Frank J, Christiano AM (1998). "Variegate porphyria: past, present and future". Skin Pharmacol. Appl. Skin Physiol. 11 (6): 310–20. doi:10.1159/000029854. PMID 10343202. S2CID 40665725.
  5. ^ Bissbort S, Hitzeroth HW, du Wentzel DP, et al. (juli 1988). "Linkage between the variegate porphyria (VP) and the alpha-1-antitrypsin (PI) genes on human chromosome 14". Hum. Genet. 79 (3): 289–90. doi:10.1007/BF00366255. PMID 3261272. S2CID 27271722.
  6. ^ Roberts AG, Whatley SD, Daniels J, et al. (decembar 1995). "Partial characterization and assignment of the gene for protoporphyrinogen oxidase and variegate porphyria to human chromosome 1q23". Hum. Mol. Genet. 4 (12): 2387–90. doi:10.1093/hmg/4.12.2387. PMID 8634714.
  7. ^ de Villiers JN, Hillermann R, Loubser L, Kotze MJ (august 1999). "Spectrum of mutations in the HFE gene implicated in haemochromatosis and porphyria". Hum. Mol. Genet. 8 (8): 1517–22. doi:10.1093/hmg/8.8.1517. PMID 10401000.
  8. ^ Schneider-Yin X, Minder EI (august 2006). "Swiss patients with variegate porphyria have unique mutations". Swiss Med Wkly. 136 (31–32): 515–9. PMID 16947091. Arhivirano s originala, 15. 1. 2013.
  9. ^ Stojeba N, Meyer C, Jeanpierre C, et al. (juli 2004). "Recovery from a variegate porphyria by a liver transplantation". Liver Transpl. 10 (7): 935–8. doi:10.1002/lt.20136. PMID 15237381.
  10. ^ Arceci, Robert.; Hann, Ian M.; Smith, Owen P. (2006). Pediatric hematolog. Malden, Mass.: Blackwell Pub. ISBN 978-1-4051-3400-2.
  11. ^ Mustajoki, P. (1980). "Variegate porphyria. Twelve years' experience in Finland". The Quarterly Journal of Medicine. 49 (194): 191–203. PMID 7433635.
  12. ^ Rossetti MV, Granata BX, Giudice J, Parera VE, Batlle A (2008). "Genetic and biochemical studies in Argentinean patients with variegate porphyria". BMC Med. Genet. 9: 54. doi:10.1186/1471-2350-9-54. PMC 2467414. PMID 18570668.
  13. ^ Wiman A, Harper P, Floderus Y (august 2003). "Nine novel mutations in the protoporphyrinogen oxidase gene in Swedish families with variegate porphyria". Clin. Genet. 64 (2): 122–30. doi:10.1034/j.1399-0004.2003.00116.x. PMID 12859407. S2CID 38314848.
  14. ^ Rossi E, Chin CY, Beilby JP, Waso HF, Warnich L (septembar 2002). "Variegate porphyria in Western Australian Aboriginal patients". Internal Medicine Journal. 32 (9–10): 445–450. doi:10.1046/j.1445-5994.2002.00274.x. PMID 12380696. S2CID 34572600.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Ovaj članak uključuje tekst iz javnog domena sa linka [http://ghr.nlm.nih.gov Nacionalne medicinske biblioteke SAD-a

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Premećaji metabolizma hema

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Šarena_porfirija&oldid=3391601"