Šator (planina)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šator planina

Šator je planina na zapadu Bosne i Hercegovine koja razdvaja Livanjsko polje od Glamočkog. Najviši vrh je Šator, 1875 m n/v. Ispod samog vrha nalazi se Šatorsko jezero, uz koji se nalazi i hotel, omiljeno izletište ljudi iz okolnih općina.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Šator se ubraja u primorsko područje, zapadnobosanska kraška visoravan, zajedno sa planinama od Osječenice do Veleža. Leži sjeverozapadno-zapadno od Glamoča na udaljenosti 25 km vazdušnom linijom, na istoku od Bosanskog Grahova na udaljenosti 19 km i na istoku od Drvara 29 km. Planina je dobila ime zbog svog piramidalnog oblika, a i zbog bjeline krečnjačkih krševa. Pored Velikog Šatora ističu se i ostali vrhovi: Babina greda (1862 m), Mali Šator (1768 m) i Velika Lisina (1701 m).

Pravac pružanja je paralelan sa ostalim planinama Dinarskog sistema, odnosno sa obalom Jadranskog mora od sjeverozapada prema jugoistoku. U odnosu na susjedne planine, Šator se nalazi južno od planine Jadovnik na koju se veže kod sela Veliko Tičevo, a sjeverozapadno od planina Staretine i Velike Golije, na koju se vezuje kod Bundine kose. Sa zapada Šator je ograničen Bosansko-Grahovskim i Livanjskim poljem, sa istoka Glamočkim poljem. U horizontalnom pogledu Šator je najduži od mjesta zvanog Ružića Draga kod Velikog Tičeva do Marića Naslona kod Staretine u dužini od 26 km, a najširi je u centralnom dijelu između Peulja i Rora u širini od 11 km. Najniža tačka je 920 m i nalazi se u selu Preodac.

Površina planine iznosi ukupno 10.559,25 hektara, i to 9.622,75 pod šumom, a 936,50 hektara zauzimaju razne planinske livade, pašnjaci, vrtače, ponori i goli krš.[1]


Geologija[uredi | uredi izvor]

Po građi i po površinskom obliku Šator je najtipičniji odjeljak Dinarskih planina predstavljen tipičnim dinarskim kršom, često sa pustim, golim i bezvodnim predjelima, a uveliko se vide gromade i litice krečnjačkih slojeva. Godine 1897., među ostalim planinama, pronađeni su glacijalni tragovi i na Šatoru. Šatorsko jezero zagrađeno je ovim morenama, koje su sastavljene od gline, prožete pijeskom i oblucima. Utvrđeno je da su na planini postojala četiri cirka i tri kratka dolinska lednika.[1]

Hidrologija[uredi | uredi izvor]

Ispod najvišeg vrha Velikog Šatora (1872 m) leži poznato Šatorsko jezero glečerskog porijekla na visini 1488 m. Na udaljenosti od 500 m. od jezera nalazi se Bulino vrelo od kojeg nastaje Mlin Potok. Njegovim spajanjem sa Šatorskim Potokom nastaje rijeka Unac , pritoka Une.

Na podnožju sjevernih strmih visova Velikog Šatora postoje tri vrela koja se zovu Jezerce i koja prave potok Mali Palež. Poslije toka od pola kilometra ove vode izgube se u ponoru koji leži u jednoj visokoj ravni.

Južni dio planine potpuno je bez izvora. Bliže sela Rore na ivici šume nalazi se Rorsko Vrelo koje je kaptirano. Postoji Crni Bunar na Crncu, vrelo potoka Štedre, te bezimeno vrelo u šumi kod Borovog Polja.[1]

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Osnovne biljne šumske zajednice su: sastojine bukve i jele. Sastojine smreke se javljaju u posebnim zajednicama vrtača i u mrazištima, ali i u sastojinama bukve i jele. Zajednice bijelog bora ima nešto više u području Preodca i u području potoka Štedre, zatim u Dugom Dolu i oko Tičeva. Bukva se može naći i dosta nisko. Bor krivulj se spušta do jezera (1488 m), a na pašnjacima, gdje je klekovina potisnuta, javlja se omelika. Sjeveroistočne strane padine Šatora najvećim dijelom su šikare graba i klena, manje javora i jasena. Na vlažnim staništima kod Bastasa u podnožju Šatora nalazimo stabla:bijele vrbe, crne johe i bijeli jasen. Nešto više nalazimo stabla: cer, hrast medunac, crni grab, grabić, crni jasen, klen i brojne druge vrste.

Na Šatoru je pronađen runolist (Leontopodium alpinus). Ovaj krasni srebrenobijeli cvijet uspijeva na visokim planinam, ali se od 1933. i Šator navodi kao nalazište.

Šator je nekad bio bogat klekovinom bora (Pinus mugo), ali je ovaj bor stradao u velikom požaru 1947. godine, kada su čitave sastojine do temelja izgorjele.

U zadnje vrijeme na planini posebna pažnja se poklanja lovu. Iako se stanje divljači u Šatoru popravilo, životni uslovi na ovoj planini su smetnja da se razvijaju i žive različite vrste životinjskog svijeta. Tako od zaštićene dlakave divljači nalazi se obični jelen u manjem broju te srne i zečevi, dok je nepoznato stanje s divokozama koje su 1980ih godina unesene na ovu planinu. Prisutan je i velik broj tetrijeba gluhana. Od nezaštićene dlakave divljači nalaze se: lisice, kune zlatice, kune bjelice, vjeverice i puhovi. Od zvjeri u ovom području sreće se vuk, medvjed i odnedavno, ris.[1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "Planine". preodac.org. Pristupljeno 25. 1. 2017. 


Internet-web-browser.svg Nedovršeni članak Šator (planina) koji govori o geografiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.