Šefik Bešlagić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Šefik Bešlagić

Šefik Bešlagić (Gornja Tuzla, 6. 4. 1908 - Sarajevo, 19.11. 1990), kulturni historičar.

Šefikov otac Agan bio je učitelj, a majka Devleta, rođena Mulalić, domaćica. Osnovnu školu završio je u Doboju, nižu gimnaziju u Tuzli, a Učiteljsku školu u Sarajevu 1928. Bio je učitelj u Žeravcu kod Dervente i u Gračanici u periodu 19291935. Pohađao je Višu pedagošku školu Zagrebu na umjetničkoj grupi predmeta 1935-1937, gdje je i diplomirao. Kao nastavnik građanskih škola radio je u Drnišu, Konjicu i Tuzli u periodu 1938-1943. Od 1943. Bešlagić je u partizanima na raznim dužnostima (komandant bataljona Tuzlanskog odreda, komandant mjesta u Gornjoj Tuzli i Gračanici, saobraćajni ofcir III korpusne vojne oblasti, okružni organ Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njihovih pomagača). Imao je čin kapetana I klase. Za doprinos antifašističkoj borbi nagrađen je sa više odlikovanja i priznanja. U toku rata odlikovan je Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda, a poslije rata Ordenom rada II reda i Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.


Poslije Drugog svjetskog rata Bešlagić je povjerenik Sreskog, Okružnog i Oblasnog odbora u Doboju i Tuzli. Obavljao je funkciju direktora Gimnazije u Doboju (1947-1949). Bio je inspektor u Ministarstvu prosvjete i Ministarstvu za nauku i kulturu Narodne republike Bosne i Hercegovine do 1952. Na mjestu direktora Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti/Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine je u periodu 1952-1967, kada, po vlastitoj želji, odlazi u penziju. Više godina je urednik časopisa Naše starine, u kojemu je podrobno opisao spomenike u dolini Neretve (područje Jablaničkog jezera), Raškoj Gori i Drežnici, te na Kupreškom i Duvanjskom polju.


Bešlagić se konstantno usavršavao. Vanredno je studirao na Filozofskom fakultetu Beogradu 1949-1950. Godine 1955. dobio je zvanje stručnog saradnika, 1959. zvanje savjetnika, a 1961. zvanje višeg stručnog saradnika. Za naučni rad u proučavanju materijalne kulture Bosne i Hercegovine nagrađivan je visokim priznanjima svoga vremena, Dvadesetsedmojulskom nagradom Bosne i Hercegovine za 1972. i nagradom ‘Veselin Masleša’ za naučnoistraživački rad. Dobitnik je Plakete grada Sarajeva, Plakete grada Doboja i Povelje Turističkog saveza Bosne i Hercegovine. Bio je predsjednik Društva konzervatora Jugoslavije. Sahranjen je na gradskom groblju Bare u Sarajevu.


Preokupacija Bešlagićevog interesa je kamen, djelo ljudskog stvaralaštva u kamenu. To su stećci, nišani, stolice i korita, pretežno nadgrobni spomenici, ali i natpisi, načini zrade, simbolika ukrašavanja, pripadnost, rasprostranjenost, evidentiranje, konzerviranje, zaštita i upotrebna vrijednost kamena. Višegodišnja tematska specijaliziranost rezultirala je ostvarenjima koja ga svrstavaju među najpoznatije historičare materijalne kulture Bosne i Hercegovine. Bešlagić se zalagao za zaštitu materijalnih spomenika kao integralne kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Najveći domet ostvario je obimnim kataloškim pregledom stećaka iz 1971. i sintezom o stećcima iz 1982.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Kupres (1954),
  • Stećci na Blidinju (1959),
  • Kalinovik (1962),
  • Grborezi (1964),
  • Popovo (1966),
  • Stećci Centralne Bosne (1967),
  • Stećci - Kataloško-topografski pregled (1971),
  • Stećci i njihova umjetnost (1971),
  • Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini 1978,
  • Stećci - kultura i umjetnost (1982),
  • Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine (1985)
  • Leksikon stećaka (2004),

Literatura o životu i djelu Šefika Bešlagića[uredi | uredi izvor]

  • Esad Kurtović, Bibliografija Šefika Bešlagića (1908-1990.) (Djelo posvećeno izučavanju materijalne kulture), Hercegovina 15-16, Mostar 2003, 215-233. [1]
  • Admira Fejzagić, Tajne stećaka, (Razgovor sa Šefikom Bešlagićem, dobitnikom ovogodišnje nagrade SOUR “Veselin Masleša” za naučnoistraživački rad), Oslobođenje 41/12942, Sarajevo 2.7. 1984, 6.
  • Zdravko Kajmaković, Bešlagić Šefik, “Likovna enciklopedija Jugoslavije 1, (A-J)”, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb 1984, 119.
  • Nada Miletić, Bešlagić Šefik, AL BiH, Tom I, ZM, Sarajevo 1988, 62.
  • Smail Tihić, Bešlagić Šefik, EJ 1, JLZ, 2. izdanje, Zagreb 1980, 613-614.
  • Đuro Tošić, Bešlagić Šefik, “Enciklopedija srpske istoriografije (Priredili Sima Ćirković i Rade Mihaljčić)”, Knowledge, Beograd 1997, 278-279.
  • ... Bešlagić Šefik, “Hrvatski leksikon I (A-K)”, Naklada Leksikon i Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1996, 92.
  • ... Bešlagić Šefik, “Hrvatski opći leksikon (A-Ž)”, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1996, 93.
  • Naše starine, [2]
  • Epitaf neumornom istraživaču, [3]
  • Šefik Bešlagić i stećci [[4]]