Šefket Maglajlić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Šefket Maglajlić
Rođenje21. aprila 1912.
Banja Luka, Austrougarska
Smrt29. juna 1983.
NacionalnostBošnjak
Godine aktivnosti1941 - 1952
NagradePartizanska spomenica 1941., Orden bratstva i jedinstva Narodni heroj Jugoslavije

Šefket Maglajlić (Banja Luka, 21. aprila 1912. – Beograd, 29. juna 1983.), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Bosne i Hercegovine i Narodni heroj Jugoslavije.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Poslije završene osnovne škole, u banjalučkoj Fabrici duvana, 1930. godine je završio mašinbravarski zanat. Kao radnik u Fabrici duvana uključio se u radnički pokret i djelovao u sindikalnim organizacijama, radničkim društvima i kulturno-umjetničkom društvu „Pelagić“.

Juna 1931. godine postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a godinu dana kasnije i član Komunističke partije Jugoslavije. Aprila 1934. godine formirao je prvu ćeliju KPJ u Fabrici duvana, i bio njen prvi sekretar.

Poslije Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, radi na pripremama za oružani ustanak. Uhapšen je 22. juna sa grupom komunista, ali, na masovno traženje građana Banja Luke, poslije nekoliko dana, svi su pušteni iz zatvora. Nakon toga prelazi u ilegalu. Formirao je Mjesni komitet KPJ, učestvovao je na formiranju Banjalučkog partizanskog odreda i bio njegov prvi politički komesar.

U septembru 1941. godine radio je na sektoru Jajca, Mrkonjić-Grada i Ribnika, na učvršćivanju i povezivanju partizanskih odreda, a u oktobru je radio na reorganizaciji ustaničkih snaga u velike partizanske formacije u raznim dijelovima Bosanske krajine, kao i na stvaranju partijskih organizacija i rukovodstava na terenu.

Poslije formiranja Okružnog komiteta KPJ za Podgrmeč, postao je njegov sekretar. Za člana Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu izabran je novembra 1942. godine, a 1943. I Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Bosansku krajinu, preuzevši dužnost njegovog sekretara. Učestvovao je kao vjećnik na sva tri zasjedanja Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), kao i na zasjedanjima Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ).

Poslije oslobođenja Jugoslavije, vršio je razne odgovorne partijsko-državne funkcije. Bio je sekretar, a potom i predsjednik Glavnog odbora Saveza sindikata BiH, potpredsjednik Narodne skupštine NR BiH i član Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH, odnosno Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Na Petom kongresu KPJ, održanom jula 1948. godine, izabran je za člana Centralnog komiteta KPJ. Bio je i republički i savezni narodni poslanik, ministar u Vladi NR BiH i potpredsednik Izvršnog vijeća Narodne skupštine SR BiH. Juna 1963. godine izabran je za člana Ustavnog suda Jugoslavije. Od 1971. godine bio je član Savjeta Federacije SFRJ. Umro je 1983. godine.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. kao i drugi jugoslovenskih odlikovanja, među kojima Ordena zasluga za narod, Ordena bratstva i jedinstva i Ordena narodnog heroja, kojim je odlikovan 27. novembra 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Dr NEVENKA PETRIC - I ZVIJEZDE SMO DOSEZALI 3 - VODEĆI KADROVI SREDNJE BOSNE – Šefket Maglajlić, s.40" (PDF). FOTO FUTURA - Beograd 2004. Arhivirano s originala (PDF), 12. 2. 2016. Pristupljeno 9. 2. 2016.