Šengenska zona

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Šengenska zona
Šengen
Map of the Schengen Area.svg
  Šengenska zona
  De facto države Šengenske zone
  Članice EU koje su se ugovorom obavezale da će se u budućnosti pridružiti Šengenskoj zoni
Datum osnivanja26. mart 1995.
VrstaOtvorena granična zona
StatusAktivna
CiljUkidanje graničnih prijelaza i zajednička vizna politika
Područje utjecajaEvropa
Članstvo
Glavni organ Evropska unija
Budžet$15 triliona[1]
Veb-sajtThe Schengen Visa

Šengenska zona, ili samo Šengen, jeste područje koje obuhvata 26. evropskih zemalja koje su službeno ukinule granične kontrole na međusobnim granicama. Zona uglavnom funkcionira kao jedinstvena jurisdikcija za međunarodna putovanja, sa zajedničkom viznom politikom. Područje je dobilo ime po Šengenskom sporazumu 1985. potpisanom u Schengenu, Luksemburg.

Od 27 država članica Evropske unije, 22 su u Šengenskoj zoni. Od pet članica EU koje nisu dio šengenskog prostora, četiri - Bugarska, Hrvatska, Kipar i Rumunija - zakonski su obvezne pridružiti se u budućnosti; Irska je zadržala mogućnost odbijanja i umjesto toga vodi vlastitu politiku viza. Četiri države članice Evropske asocijacije za slobodnu trgovinu (EFTA): Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska, nisu članice EU, ali su potpisale sporazume u vezi sa Šengenskim sporazumom. De facto, šengenska zona uključuje i tri evropske mikro države - Monako, San Marino i Vatikan - koje održavaju otvorene granice za putnički promet s drugim zemljama članicama Šengena.

Šengensko područje ima gotovo 420 miliona ljudi i površinu od 4.312.099 km2.[2] Oko 1,7 miliona ljudi svakodnevno putuje na posao preko interne evropske granice, a u nekim regijama ti ljudi čine do trećinu radne snage. Svake godine ukupno pređe 1,3 milijarde šengenskih granica. Oko 57 miliona tereta treba da bude prevezeno cestovnim prevozom robe, u vrijednosti od 2,8 milijardi eura svake godine.[3][4][5][6] Smanjenje troškova trgovine zbog Šengena varira od 0,42% do 1,59%, ovisno o geografskom položaju, trgovinskim partnerima i drugim faktorima. Zemlje izvan Šengena također imaju koristi.[7] Države u Šengenu pojačale su graničnu kontrolu sa zemljama koje nisu u zoni.[8]

Historija[uredi | uredi izvor]

Šengenski sporazum potpisalo je 14. juna 1985. godine 5 od 10 država članica EK[9] u gradu Schengen, Luksemburg. Šengensko područje uspostavljeno je odvojeno od Evropskih zajednica, kada se nije mogao postići konsenzus među svim državama članicama EK o ukidanju granične kontrole.

Sporazum je dopunjen 1990. godine Šengenskom konvencijom, koja je predložila ukidanje kontrole na unutrašnjim granicama i zajedničku viznu politiku.[10] Sporazumi i pravila usvojena na osnovu njih bili su u potpunosti odvojeni od struktura EK i doveli su do stvaranja Šengenske zone 26. marta 1995.[2]

Kako je više država članica EU potpisivalo Šengenski sporazum, postignut je konsenzus o njegovom uvođenju u procedure EU. Sporazum i s njim povezane konvencije ugrađeni su u glavne tokove prava Evropske unije Amsterdamskim ugovorom 1997. godine, koji je stupio na snagu 1999. godine. Posljedica toga što je Sporazum dio evropskog prava je da se bilo kakva izmjena i dopuna ili propisi vrše u okviru njegovih procesa, u kojem nisu članice ne-EU.

Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska od 1923. godine upravljaju Zajedničkom putnom zonom (CTA) (s međusobnim putovanjem bez pasoša i slobodom kretanja), ali Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi ukinuti graničnu kontrolu s bilo kojim drugim zemljama i stoga je odustalo od Sporazuma. Iako nije potpisala Šengenskog sporazuma, Irska je uvijek gledala povoljnije na pridruživanje, ali to nije učinila kako bi održala CTA i svoju otvorenu granicu sa Sjevernom Irskom.

Članstvo[uredi | uredi izvor]

  Države članice Evropske unije i Šengenske zone
  Države koje nisu članice Evropske unije, ali jesu Šengenske zone
  Države de facto članice Šengenske zone
  Države članice Zajedničke putne zone
  Države članice Evropske unije koje su se ugovorom obavezale da će se u budućnosti pridružiti Šengenskoj zoni

Trenutne članice[uredi | uredi izvor]

Država Teritorija

(km2)

Stanovništvo

(2018)

Datum
Potpisivanja Implementacije
Austrija 83,871 8,891,388 28. april 1995. 1. decembar 1997.
Belgija 30,528 11,482,178 14. juni 1985. 26. mart 1995.
Češka 78,866 16. april 2003. 21. decembar 2007.
Danska
(izuzimajući Grenlanda i Farskih ostrva)
43,094 5,752,126 19. decembar 1996. 25. mart 2001.
Estonija 45,338 1,322,920 16. april 2003. 21. decembar 2007.
Finska 338,145 5,522,576 19. decembar 1996. 25. mart 2001.
Francuska
(izuzimajući prekomorske teritorije i kolektivitete)
551,695 64,990,511 14. juni 1985. 26. mart 1995.
Njemačka 357,022 83,124,418 26. mart 1995.
Grčka 131,990 10,522,246 6. novembar 1992. 1. januar 2000.
Mađarska 93,030 9,707,499 16. april 2003. 21. decembar 2007.
Island 103,000 336,713 19. decembar 1996.

18 maj 1999.

25. mart 2001.
Italija 301,318 60,627,291 27 novembar 1990. 26. oktobar 1997.
Latvija 64,589 1,928,459 16. april 2003. 21. decembar 2007.
Lihtenštajn 160 37,910 28. februar 2008. 19. decembar 2011.
Litvanija 65,300 2,801,264 16. april 2003. 21. decembar 2007.
Luksemburg 2,586 604,245 14. juni 1985. 26. mart 1995.
Malta 316 439,248 16. april 2003. 21. decembar 2007.
Nizozemska
(izuzimajući Arubu, Curaçao, Sint Maarten i Karipsku Nizozemsku)
41,526 17,059,560 14. juni 1985. 26. mart 1995.
Norveška

(izuzimajući Svalbard)

385,155 5,337,962 19. decembar 1996.

18 maj 1999.

25. mart 2001.
Poljska 312,683 37,921,592 16. april 2003 21. decembar 2007
Portugal 92,391 10,256,193 25. juni 1991 26. mart 1995.
Slovačka 49,037 5,453,014 16. april 2003, 21. decembar 2007.
Slovenija 20,273 2,077,837
Španija
(i sa teritorijama Ceuta i Melilla)
505,990 46,692,858 25. juni 1991. 26. mart 1995.
Švedska 449,964 9,971,638 19. decembar 1996. 25. mart 2001
Švicarska 41,285 8,525,611 26. oktobar 2004. 12 decembar 2008
Evropska unija Šengenska zona 4,189,111 417,597,460 14. juni 1985. 26. mart 1995.

De facto članice[uredi | uredi izvor]

Države koje nisu članice Šengena, ali još uvijek imaju otvorene granice
Država Teritorija

(km2)

Stanovništvo

(2018)

Monako 2.1 38,682
San Marino 61.2 33,785
Vatikan 0.49 801

Buduće članice[uredi | uredi izvor]

Država / Teritorija Teritorija

(km2)

Stanovništvo

(2018)

Pristupila EU Ciljani datum odluke o pridruživanju države Prepreke
Bugarska 110,994 7,051,608 1. januar 2007. Što je prije moguće Ne postoji konsenzus u Vijeću Evropske unije za pravosuđe i unutrašnje poslove kroz izvještaje Mehanizma za saradnju i verifikaciju (CVM) da bi se zemlja trebala pridružiti Šengenskoj zoni, uprkos ispunjavanju formalnih kriterija za pristupanje.
Hrvatska 56,594 4,156,405 1. juli 2013. Politička pitanja poput graničnog spora sa Slovenijom mogla bi ugroziti proces pristupanja. Međutim, slovenski premijer Janez Janša podržava pristupanje Hrvatske Šengenskoj zoni, a hrvatski premijer Andrej Plenković nada se da će ta odluka biti na dnevnom redu Vijeća tijekom slovenskog predsjedavanja EU. Vijeće mora donijeti formalnu odluku nakon što je Komisija zaključila da zemlja ispunjava tehničke kriterije za pristupanje 22. oktobra 2019. Portugalsko predsjedavanje i povjerenica Ylva Johansson obavijestili su Vijeće da je Hrvatska uspješno završila postupak ocjenjivanja za Šengen 13. marta 2021. godine. Obaveze Hrvatske su da sada pripremi sve što je potrebno da Vijeće EU usvoji političku odluku o članstvu u Šengen. Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je 25. maja 2021. da bi se zemlja mogla pridružiti Šengenskoj zoni do 2022. godine.
Kipar 9,251 1,189,265 1. maj 2004. Ne postoji zvanični datum Asimetrični granični režim, uzrokovan Kiparskim sporom.
Rumunija 238,391 19,506,114 1. januar 2007. Što je prije moguće Ne postoji konsenzus u Vijeću Evropske unije za pravosuđe i unutrašnje poslove kroz izvještaje Mehanizma za saradnju i verifikaciju (CVM) da bi se zemlja trebala pridružiti Šengenskoj zoni, uprkos ispunjavanju formalnih kriterija za pristupanje.
Gibraltar

(UK)

6.8 33,718 N/A Nije određen formalni datum EU i UK pregovaraju o sporazumu ili drugom aranžmanu za primjenu na Gibraltaru, na osnovu sporazuma postignutog između Velike Britanije i Španije 31. decembra 2020. Gibraltar nije suverena država, pa prema međunarodnom pravu Velika Britanija djeluje u ime Gibraltara.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Za bilo koje dvije države u Šengenu, ukupna trgovina između njih povećava se za približno 0,1% godišnje. Ista količina povećanja trgovine ponovo se postiže za svakih 1% godišnjeg povećanja imigracije između zemalja. U prosjeku, na svakoj granici uklanjanje kontrola ekvivalentno je uklanjanju carine od 0,7%, a uštede na trgovinskom putu rastu s brojem pređenih unutrašnjih granica. Zemlje izvan šengenske zone također imaju koristi.[7]

Oko 1,7 miliona ljudi svakodnevno putuje na posao preko evropske granice, a u nekim regijama ti ljudi čine do trećinu radne snage. Na primjer, 2,1% radnika u Mađarskoj radi u drugoj zemlji, prvenstveno Austriji i Slovačkoj. Svake godine ukupno pređe 1,3 milijarde šengenskih granica. Oko 57 miliona tereta treba da bude prevezeno cestovnim prevozom robe, u vrijednosti od 2,8 milijardi eura svake godine. Trgovina robom pogođena je snažnije od trgovine uslugama, a pad troškova trgovine varira od 0,42% do 1,59%, ovisno o geografskom položaju, trgovinskim partnerima i drugim faktorima.[7]

Policijska i pravosudna saradnja[uredi | uredi izvor]

Da bi se suprotstavio potencijalno otežavajućim efektima ukidanja granične kontrole na nedokumentiranu imigraciju i prekogranični kriminal, Šengenska pravna stečevina sadrži kompenzacijske policijske i pravosudne mjere.[11] Glavni među njima je Šengenski informativni sistem (SIS),[11] baza podataka kojom upravljaju sve države EU i Šengena i koja je do januara 2010. sadržala više od 30 miliona unosa, a do januara 2014. više od 50 miliona unosa, prema dokument koji je Vijeće Europske unije objavilo u junu 2015.[12] Oko 1 milion prijava odnosi se na osobe, od kojih 72% nije smjelo ući i boraviti u šengenskoj zoni. Samo 7% osoba navedenih u SIS bazi podataka su nestale osobe.

Velika većina unosa podataka u SIS, oko 49 miliona, odnosi se na izgubljene ili ukradene predmete. Evropsko vijeće izvještava da su vlasti u 2013. godini otkrile prosječno 43 ukradena vozila dnevno koristeći SIS bazu podataka.[12]

Spisak organa EU koji imaju pristup SIS-u objavljuje se svake godine u Službenom listu Evropske unije. Na dan 24. juna 2015. godine, 235 vlasti mogu koristiti SIS bazu podataka.[13] SIS bazom podataka operativno upravlja EU-LISA.[14]

Šengenski sporazum također omogućava policajcima iz jedne države učesnice da prate osumnjičene preko granica kako u žustroj potrazi,[15] i da nastave sa posmatračkim operacijama, kao i za pojačanu međusobnu pomoć u krivičnim stvarima.[16]

Šengenska konvencija sadržavala je i mjere kojima je cilj pojednostaviti izručenje između zemalja učesnica, ali one su sada uvrštene u sistem evropskog naloga za hapšenje.[17]

Pravne osnove[uredi | uredi izvor]

Odredbe u ugovorima o Evropskoj uniji[uredi | uredi izvor]

Pravna osnova za Šengen u ugovorima o Europskoj uniji ubačena je u Rimskom ugovoru, članom 2. tačkom 15. Ugovora iz Amsterdama. Ovim je umetnut novi naslov pod nazivom "Vize, azil, imigracija i druge politike povezane sa slobodnim kretanjem osoba" u ugovor, koji je trenutno numeriran kao naslov IV, i koji sadrži članove 61 do 69.[18] Lisabonski ugovor bitno mijenja odredbe članova iz naslova, preimenuje naslov u "Područje slobode, sigurnosti i pravde" i dijeli ga na pet poglavlja, nazvanih "Opće odredbe", "Politike granične kontrole, azila i imigracije". "," Pravosudna saradnja u građanskim stvarima "," Pravosudna saradnja u krivičnim stvarima "i" Policijska saradnja".[19]

Šengenski sporazum i Šengenska konvencija[uredi | uredi izvor]

Šengenska zona prvobitno je imalo pravnu osnovu izvan tadašnje Evropske ekonomske zajednice, uspostavivši ga kao podskup država članica Zajednice koristeći dva međunarodna sporazuma:

  • Šengenski sporazum iz 1985. - Sporazum između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Zapadne Njemačke i Francuske o postupnom ukidanju provjera na njihovim zajedničkim granicama.
  • Šengenska konvencija iz 1990. godine - Konvencija o primjeni Šengenskog sporazuma od 14. juna 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Njemačke i Francuske o postupnom ukidanju provjera na njihovim zajedničkim granicama.

Nakon što su Ugovorom iz Amsterdama ugrađeni u glavno tijelo Zakona Evropske unije, Šengenski sporazum i Konvencija objavljeni su u Službenom listu Europskih zajednica odlukom Vijeća.[20] Kao rezultat, Sporazum i Konvencija mogu se izmijeniti i dopuniti po propisima EU.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "IMF World Economic Outlook (WEO), April 2016 - knoema.com". Knoema.
  2. ^ a b "Šengenska zona" (PDF).
  3. ^ "Briefing European Parliamentary Research Service" (PDF).
  4. ^ "The Future of Schengen". Human Rights Documents Online. Pristupljeno 12. 6. 2021.
  5. ^ Pardijs, Susi Dennison, Dina (14. 4. 2016). "The Future of Schengen – European Council on Foreign Relations". ECFR (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 6. 2021.
  6. ^ "Putting up barriers". The Economist. 6. 2. 2016. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 12. 6. 2021.
  7. ^ a b c "Evidence from the European Schengen Agreement" (PDF).
  8. ^ "Migrantska kriza".
  9. ^ "BBC World Service - The New Europe: Fortress Europe". www.bbc.co.uk. Pristupljeno 12. 6. 2021.
  10. ^ "Schengen area - Immigration Services & Residence Permits (ISRP)". www.immigration-residency.eu. Pristupljeno 12. 6. 2021.
  11. ^ a b "EUR-Lex - l33020 - EN - EUR-Lex". eur-lex.europa.eu. Pristupljeno 12. 6. 2021.
  12. ^ a b Union, Publications Office of the European (28. 5. 2015). "Schengen : your gateway to free movement in Europe". op.europa.eu (jezik: engleski). doi:10.2860/56411. Pristupljeno 12. 6. 2021.
  13. ^ "EUR-Lex - 52015XC0624(01) - EN - EUR-Lex". eur-lex.europa.eu. Pristupljeno 12. 6. 2021.
  14. ^ "eu-LISA".
  15. ^ "Schengen: Controversial EU free movement deal explained". BBC News (jezik: engleski). 24. 4. 2016. Pristupljeno 12. 6. 2021.
  16. ^ Naslov 3, Poglavlje 2 Šengenskog sporazuma.
  17. ^ Izvorno sadržano u članovima 59 do 66 Šengenske konvencije.
  18. ^ Article 2(15) of the Amsterdam Treaty (OJ C 340, 10 November 1997).
  19. ^ Article 2(63) to (68) of the Lisbon Treaty (OJ C 306, 17 December 2007, p. 57).
  20. ^ Council Decision (1999/435/EC) of 20 May 1999 concerning the definition of the Schengen acquis for the purpose of determining, in conformity with the relevant provisions of the Treaty establishing the European Community and the Treaty on European Union, the legal basis for each of the provisions or decisions which constitute the acquis (OJ L 176, 10 July 1999, p. 1).