Šerbe

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Postoje dvije vrste iranskog šerbeta (desno) zajedno sa iranskim čajem (lijevo)

Šerbe ili šerbet (Arapski: شربات) je popularno piće u Zapadnoj i Južnoj Aziji i priprema se od voća ili latica cvijeća.[1] Sladak je i servira se hladno. Može se služiti u vidu koncentrata i jede sa kašikom ili se razrijedi s vodom i kreira se piće. Popularne vrste šerbeta sadržavaju jednu ili više od sljedećih sastojaka: sok od ruže, sandalovina, Bael, Gurhal (Hibiscus), Limun, Naranča, Mango, Ananas, i Falsa (Grewia asiatica).

Većinom šerbe se vrlo često pije u domovima u Indiji, Turskoj, Iranu, Arapskom poluotoku, Afganistanu, Pakistanu, i Bangladešu. Šerbedžija je osoba koja prodaje ili poslužuje šerbe iz velikog, karakterističnog bokala.

Porijeklo riječi[uredi | uredi izvor]

Šerbe spravljeno sa sirupom Rooh Afza

Riječ sharbat dolazi iz perzijskog "شربت" "sharbat" i Sherbet iz turskog "şerbet" "šerbet", od kojih oba opet dolaze iz arapskog شربة "sharba" što znači piće, izvedeno od glagola شرب "shariba" piti . Također se zove i "sorbet", što dolazi iz francuskog "sorbet", te od italijanskog "sorbetto", a zasnovano na turskoj riječi "şerbet". Riječ je sinonim za sirup u britanskom engleskom i američkom engleskom. Značenje, pravopis i izgovor razlikuju se među mnogim zemljama. Obično se piše "šerbet", ali u novije vrijeme mijenja ime u "Sherbert".

Priprema[uredi | uredi izvor]

Pravi se od svježeg ili ukuhanog voća i njegova soka (višanja, trešanja, malina...) čemu se obično dodaje limunov sok i kuhani šećer, a čest dodatak su i karanfilčići.

Posebna vrsta je mevludsko i iftarsko šerbe koje se služi na mevludima i iftarima tokom mjeseca Ramazana, a često se i poslužuje u specijalnim prilikama, na svadbama, pri rođenju djeteta, završetku školovanja, zapošljavanju. Ono se pravi od ukuhane kore cimeta i karanfilića koji se procijede i ta se tečnost doda u vodu prethodno ušpinovanu sa šećerom. Služi se gušće, mada neki vole da ga razblaže sa još vode.

Drugi napitci od kuhanog voća[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Molavi, Afshin (2002). Persian Pilgrimages. W. W. Norton & Company. str. 113. ISBN 0-393-05119-6. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)