Idi na sadržaj

Šimo Ešić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Šimo Ešić
Rođenje (1954-02-06) 6. februar 1954 (72 godine)
Zanimanjenovinar i pisac za djecu

Šimo Ešić (Breze kod Tuzle, 6. feburar 1954) je bosanskohercegovački i hrvatski novinar i dječiji autor.

Sin je Kate (domaćice), i oca Ive (rudara), kao i 7. dijete po redu. Završio je studije jezika i književnosti 1976.[1] Ešić je na popisu izborne lektire u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u udžbenicima za osnovnu školu u BiH i Hrvatskoj. Knjige su mu prevođene na slovenski, makedonski i albanski, a pjesme i priče na poljski, njemački, švedski, italijanski, mađarski, bugarski i turski jezik.[1]

Ešić je član Saveza pisaca Jugoslavije (sada: Društvo književnika Bosne i Hercegovine) od 1974, član Udruženja pisaca Njemačke od 1998. i član Društva hrvatskih književnika od 2012. Sa grupom mladih pisaca 1982. osniva izdavačku kuću "Drugari" i vodi je do 1992. sa I. V. Rorić. U Njemačku dolazi 1991, a 1993. sa M. Vranić i I. V. Rorić osniva izdavačku kuću "Bambi", koja kasnije nastavlja rad pod imenom "Bosanska riječ - Das bosnische Wort". Od 1975. radio je kao novinar u Radio Tuzli, a od 1976. do 1988. kao novinar u Radio Sarajevu. Potom je dvije godine bio urednik biblioteke "Krug radosti" u izdavačkoj kući "Univerzal", a od 1990. ima status slobodnog književnika. Živi kao slobodni umjetnik u Njemačkoj i u Tuzli. Knjigom "Rudarev kućerak" zastupljen je u kompletima "Dječja književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 20 knjiga" i "Hrvatska književnost za djecui i mladež u 25 knjiga", a knjigama "Vezena torbica", "Bijeli svijet, šareni svijet" i "Vrelo ljepote" u lektiri za 3, 4. i 5. razred osnovne škole u BiH.

Zastupljen je, također, i u brojnim izborima i antologijama. Osnivač je književne manifestacije "Oktobarska poetska drugovanja", koja je u Tuzli održavana od 1972. do 1991, te festivala dječje pjesme "Majski cvijet" (sa Vinkom Krajtmajerom i Branislavom Štumfom), koji je u Tuzli održavan od 1975. do 1990. Osnovao je i NVO Društvo prijatelja knjige "Mali princ" i Međunarodni dječiji festival "Vezeni most", koja se u Tuzli održava od 2004. i na kojoj se dodjeljuje nagrada "Mali princ" za najbolju dječju knjigu u regionu i istoimena nagrada za stvaralački doprinos razvoju dječje književnosti u Bosni i Hercegovini.

U književnosti se javlja 1969. prvom zbirkom pjesama "Zdravica na kraju djetinjstva", nakon koje slijede:

  • Enci menci na kamenci (sa i. V. Rorić), 1970.
  • Vezena torbica, 1973. i 1997.
  • Razglednice grada, 1974. (sa s. Jankovićem)
  • Rudarev kućerak, 1979, 1983, 1984, 1986, 1988, 1989, 1990, 1995. i 2012. (nagrada za najbolju knjigu za * djecu u bosni i hercegovini)
  • Pola igra, pola zbilja, 1980. i 2005.
  • Buntovno selo na dlanu, 1981.
  • Drugari (sa i. V. Rorić, t. Bjelkić, m. Odalović i d. Radulović), 1982.
  • Garavo sunce, 1983.
  • Šuma, 1985.
  • Šta li mrda iza brda, 1985. i 1988.
  • Putovanka, 1986, 1987, 1988. i 1988.
  • Čik dopuni, čik pogodi (sa i. V. Rorić), 1986.
  • Dodir zavičaja (sa i. V. Rorić i a. Musić), 1986. 1987.
  • Pričaonica (sa i. V. Rorić), 1987.
  • Bijeli svijet, šareni svijet, 1997.
  • Prvarica, 1999.
  • Zrnce sreće, 2007.
  • Mislilice i štoštaljke, 2008.
  • Vrelo ljepote – Antologija bosanskohercegovačke poezije za djecu, 2008, 2009, 2010, 2012. i 2013.
  • Kako se crta sunce, 2010. i 2012.
  • Prva ljubav treći put, 2011, 2012. i 2013.
  • Izmislionica u selu pričevac, 2013.

Prevodi knjiga na druge jezike:

  • Barndomens trolldom, švedski, 1986.
  • Begegnung mit dem Heimat, njemački, 1987.
  • Tregime per naten e mire, albanski, 1988.
  • Kako nasmijati mamo, slovenski, 1990.
  • Dve srca, makedonski, 1991.
  • Weiße Welt, bunte Welt, njemački, 1997. i 1999.
  • White World, Coloured World, engleski, 2000.
  • Beli svet, pisani svet, slovenski, 2009.
  • Parno them, kotorvalo them, romski, 2009.
  • Mondo bianco, mondo variopinto, talijanski, 2009.
  • Bota e bardhe dhe laramane, albanski, 2009.
  • Beliot i šaren svet, makedonski, 2009.
  • Die erste Liebe zum dritten Mal, njemački, 2009. i 2017.
  • Vezana torbička, bugarski, 2013.
  • Kako se crta sonce, makedonski, 2013.
  • Als die Tage keine Namen hatten, 2017.
  • So wuchsen wir auf, 2017.
  • ТАК МЫ ЖИЛИ, prevod na ruski, 2018.
  • Так ми й росли, prevod na ukrajinski, 2018.
  • Vit värld, färgglad värld, švedski, 2020.
  • Philip in Closets, 2023.
  • HOW TO TEACH PEOPLE NOT TO SQUASH EVEN AN ANT, 2023.
  • Цветко, makedonski, 2025.
  • Die Abenteuer der Eichel Ruhelos, 2026.
  • Le avventure di Ghiandino Birichino, 2026.

Prijevodi i prepjevi knjiga sa drugih jezika:

  • Aleksandar Popovski: Uzlet (sa Lj. Mitić), 1987.
  • Nedžati Zekerija: Gdje je zeleno, 1988.
  • Neža Maurer: Tražio sam kukavicu, 1989.
  • Mustafa Spahiu: Moja livada, 1988.
  • Vidoe Podgorec: Divlji raj (sa Lj. Mitić), 1997.

Radio-igre:

  • Zeleni šeširić, 1974.
  • Amela, 1980.

Pozorišni komadi:

  • Tajna sehare, 1986, 1993, 1994, 1997.
  • Igra do igre, 1987.
  • Oživjele stvari, 1990.
  • Hoću da se igram, (sa V. Kerošević) 1997, 1998, 1999. i 2000.

Udžbenici i priručnici:

  • Lijepe riječi – Radna svesta za lektiru za 1. i 2. razred osn. škole (sa I. Džibrić), 2003, 2004. i 2005.
  • Mali svijet – Čitanka za 3. razred osnovne škole (sa Z. Hasićem), 2003, 2004, 2005. i 2006.
  • Potraga za blagom – Čitanka za 2. razred devetogidsnje osnovne škole (sa J. Iličić, S. Mitrović i I. Pejić), 2005, 2006. i 2007.
  • Čarolija malog svijeta – Čitanka za 4. razred devetogodišnje osnovne škole (sa J. Iličić i Z. Hasićem), 2007. i 2008.

Nagrade i priznanja:

[uredi | uredi izvor]
  • Plaketa časopisa Radost, Zagreb, 1970.
  • Nagrada Radio Zagreba za radio igru Zeleni šeširić, 1973.
  • Nagrada za poeziju, Mladi maj, Zaječar, 1973.
  • Nagrada za kratku priču Televizija Zagreb, 1974.
  • Nagrada za najbolju pjesmu na festivalu u Zaboku, 1976.
  • Nagrada za poeziju na festivalu u Vrbasu, 1977.
  • Zlatna plaketa Majski cvijet, 1979.
  • Nagrada za Rudarev kućerak, najbolju dječju knjigu u BiH, 1979.
  • Nagrada za kratku priču Vesele sveske, 1980, 1981. i 1982.
  • Spomen plaketa grada Tuzle, 1980.
  • Plaketa Vesele sveske, 1982.
  • Pobjednička pjesma festivala Mali šlager Sarajevo, 1983.
  • Statua Zlatno slavejče, Skoplje, 1985.
  • Nagrada za najbolju reportažu na jugoslovenskom festivalu radija, 1986.
  • Vijenac stare masline za doprinos razvoju dječje književnosti, Bar, 2006.
  • Nagrada za najbolji tekst na dječjem festivalu u Brčkom, 2006.
  • Nagrada Udrženja izdavača i knjižara BiH - Najbolji urednik, 2007.
  • Nagrada za kulturni angažman u dijaspori, Povelja Kulina bana, Manheim, 2007.
  • Nominacija za nagradu Astrid Lindgren, Stockholm, 2008. (najveća nagrada za dječju književnost u svijetu)
  • Nagrada "Nasiha Kapidžić-Hadžić", Banja Luka, 2009. (nagrada za sveukupno stvaralaštvo za djecu)
  • Nagrada "Zlatno Gašino pero", Lazarevac, za stvaralački doprinos vedrini djetinjstva, 2011.
  • Nagrada Udruženja izdavača i knjižara za životno djelo u književnosti, (za knjigu "Kako se crta sunce"), Sarajevo, 2011.
  • Nagrada Udruženja izdavača i knjižara za najbolje dizajniranu knjigu "Kako se crta sunce", Sarajevo, 2011.
  • Nagrada Zlatna tuzlanska plaketa, (najveće društveno priznanje grada Tuzle), Tuzla, 2011.
  • Nagrada "Crikveničko sunce", Crikvenica, 2012.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 "Šimo Ešić biografija | Moja Lektira". www.mojalektira.com. Pristupljeno 5. 4. 2025.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]