Široka fascija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Široka fascija
Gray431.png
Ovalna fosa. (Fascia lata obilježena na dnu lijevo)
Gray430-en.svg
Iliotibijski trakt.
Detalji
LatinskiFascia lata
Identifikatori
Gray'sp.468
TAA04.7.03.002
FMA13902
Anatomska terminologija

Široka fascija (lat. fascia lata) je duboka fascija bedra. Obuhvata mišiće bedara i formira vanjsku granicu fascijske dijelove bedara koji su interno razdvojeni međumišićnim pregradam. Fascia lata je zadebljana na svojoj bočnoj strani, gde formira iliotibijski trakt, strukturu koja teče do tibije i služi kao mesto vezanja mišića.[1]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Široka fascija je ugrađena u cijelo bedro, ali varira u debljini u različitim dijelovima. Deblja je u gornjem i bočnom dijelu bedara, gdje prima vlaknastu ekspanziju mišića gluteus maximus, a gdje je tensor fasciae latae umetnut između njegovih slojeva; vrlo je tanka iza i na gornjem i srednjem dijelu, gdje prekriva aduktora i ponovo postaje jača oko koljena, primajući vlaknasta proširenja tetive mišića biceps femoris bočno, od sartoriusa medijalno, i od quadriceps femoris ispred.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Fascia lata okružuje mišiće tenzore fasciae latae. To je vlaknasta ovojnica koja potkožno okružuje bedro. Ovo opkoljavanje mišića omogućava da se mišići čvrsto povežu.

Iznad i iza[uredi | uredi izvor]

Fascia lata je pričvršćena, iznad i iza (tj. proksimalno i posteriorno), na stražnjoj strani sakruma i trtične kosti; bočno, do ilijumskog grebena; ispred, do ingvinalni ligamentingvinalnog ligamanta i do gornjeg ramusa pubisa; i medijalno, do donjeg pubisnog ramusa, do donjeg ramusa i kvrge ishiuma, te donje granice sarkotuberoznog ligamnta.

Iz vezanosti za ilijumski greben prelazi preko mišića gluteus medius do gornje granice gluteus maximus, gde se dijeli na dva sloja, od kojih jedan prolazi površinski, a drugi ispod ovog mišića; na donjoj granici mišića dva sloja se ponovno ujedinjuju.

Bočno[uredi | uredi izvor]

Lateralno, fascia lata prima veći dio tetive umetanja gluteus maximusa i postaje proporcionalno zadebljana.

Dio fascije lata pričvršćen na prednji dio ilijusnog grebena i koji odgovara hvatištu tenzora fasciae latae proteže se niz bočnu stranu bedara kao dva sloja, jedan površinski i drugi ispod ovog mišića; na donjem kraju mišića ta dva sloja se ujedinjuju i formiraju jak pojas, nakon što su prvo dobili ubacivanje mišića.

Taj se pojas nastavlja prema dolje pod imenom iliotibijski pojas i vezan je za bočni kondilus tibije.

Dio iliotibijskog pojasa koji se nalazi ispod tensor fasciae latae produžen je prema gore kako bi se pridružio bočnom dijelu kapsule zgloba kuka.

Ispod[uredi | uredi izvor]

Ispod, fascia lata je pričvršćena na sve istaknute tačke oko koljenskog zgloba, to jest [kondilus]]a femura i tibije i glave fibule.

S obje strane koljenske zdjelice ojačan je poprečnim vlaknima iz donjih dijelova velikih mišića (tri od četiri kvadricepsa) koji su pričvršćeni i podržavaju ovu kost.

Od njih su bočni jači, a kontinuirani su s iliotibijskim pojasevima.

Duboka površina fascia lata daje dvije snažne intermuskularne septe koje su pričvršćene cijelom dužinom linea aspera i njenim produženjima iznad i ispod; razdvaja se bočnim intermuskularnim pregradama, a jača od ova dvije, koji se proteže od umetanja gluteus maximus do lateralnih kondilusa, razdvaja vastus lateralis ispred kratke glave biceps femoris iza i daje djelimično hvatište ovim mišićima; medialni intermuskularni septum je tanji i odvaja vastus medialis od aduktora.

Pored ovih, postoje i brojne manj esepte, koja odvajaju pojedine mišiće, a svaka ih stavlja u poseban omotač.

Duboka fascija nogu[uredi | uredi izvor]

Duboka fascija potkoljenice nastavak je bočnr fascije.[2]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Transplantacija[uredi | uredi izvor]

Od 1920-ih godina fasciae latae umrlih davatelje koristile su se u rekonstruktivnoj hirurgiji. U 1999. očuvane široke fascije odobrene su od FDA kao tkivni proizvod dizajniran za zamjenu područja izgubljene fascije ili kolagena.[3]

Fascia lata normalno obavlja funkciju obavijanja i zatezanja mišića u bedru. Zbog ove funkcije je korištena kao transplantat za pacijente s paralizom lica. Fascia lata nudi potporu mišićima koji čine lice i ta podrška povećava oporavak mišića lica. Hirurzi koriste fasciju lata kao neku vrstu praćke za lice kako bi poduprli paralizirano lice i vezali fasciju oko središta donje usne, ugla usta i središta gornje usne.[4]

Mali dio fascije lata, izrezan kroz kožni rez manji od centimetra na donjoj bočnoj strani bedara, koristi se za rekonstrukciju bubnjića u ušima pri operaciji timpanoplastike. oVeći dio koristi se u operaciji nosne endoskopske baze lobanje.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Nazvana je po velikim dimenzijama. "Latus" daje u superlativu "Latissimus" što znači najširi ili najšire.[5]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak sadrži tekst u javnom vlasništvu sa stranice 468  20. izdanja Grayeve anatomije (1918)

  1. ^ Moore, KL; Dalley, AF; Agur, AM (2013). Clinically Oriented Anatomy (7th izd.). Lippincott Williams & Wilkins. str. 532. ISBN 978-1-4511-8447-1.
  2. ^ Anatomy.med Archived septembar 9, 2006, na Wayback Machine
  3. ^ Burres S (October 1999). "Preserved particulate fascia lata for injection: a new alternative". Dermatol Surg. 25 (10): 790–4. doi:10.1046/j.1524-4725.1999.99118.x. PMID 10594581. Arhivirano s originala, 2013-01-05.
  4. ^ Gillies, H. D. (1934). "Experiences with fascia lata grafts in the operative treatment of facial paralysis". Proc R Soc Med. 27 (10): 1372–1382. PMC 2205492. PMID 19989927.
  5. ^ Diab, M (1999). Lexicon of Orthopaedic Etymology. Amsterdam: Harwood Academic Publishers. ISBN 978-9057025976.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]