Šiveluč
| Šiveluč | |
|---|---|
 Pogled na Šiveluč s Međunarodne svemirske stanice (10. juli 2007) | |
| Najviša tačka | |
| Visina | 3.307 m |
| Istaknutost | 3.168 m |
| Izoliranost | 80 km |
| Koordinate | 56°39′12″N 161°21′42″E / 56.65333°N 161.36167°E |
| Geografija | |
  Šiveluč | |
| Država/Pokrajina | Kamčatski kraj |
| Lanac | Istočni hrbat |
| Geologija | |
| Vrsta planine | Stratovulkan |
| Vulkanskiluk/pojas | Ključevska vulkanska grupa |
| Posljednja erupcija | Od 1999. do 2021 (u toku, non-stop)[1] |
| Penjanje | |
| Normalna ruta | Osnovni uspon po stijenama / snijegu |
Šiveluč je najsjeverniji aktivni stratovulkan na ruskom poluostrvu Kamčatki, na dalekom istoku zemlje. Dio je Istočnog hrpta. Zajedno s Karimskim, najaktivniji je od svih vulkana na Kamčatki te jedan od najvećih među njima.[2]
Historija
[uredi | uredi izvor]Počeo se formirati prije 60.000–70.000 godina i imao je najmanje 60 velikih erupcija tokom holocena.[2] U toj eri najintenzivniji periodi vulkanizma – uključujući česte velike i umjerene erupcije – bili su oko 6500–6400. p. n. e., 2250–2000. p. n. e. i 50–650. Ovo se podudara s vrhuncem aktivnosti drugih vulkana na Kamčatki. Trenutni aktivni period počeo je oko 900. p. n. e. Otad se velike i umjerene erupcije smjenjuju u intervalima od 50 do 400 godina.[3] Katastrofične erupcije dogodile su se 1854. i 1957, kada se veliki dio vulkanske kupole urušio i uzrokovao razornu lavinu.[4]
Najskorija erupcija Mladog Šiveluča počela je 15. augusta 1999. i još traje (zaključno s 2021).[2] Dana 27. februara 2015. vulkan je erumpirao izbacujući približno 9 km u atmosferu pepeo, koji je prešao Beringovo more i dospio na Aljasku.[5]
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]
Šiveluč pripada Ključevskoj vulkanskoj grupi.[4] Sastoji se od tri elementa: stratovulkana Stari Šiveluč, drevne kaldere te aktivnog Mladog Šiveluča, s približnom nadmorskom visinom 2.800 m.[6] To je stratovulkan sastavljen od naizmjeničnih slojeva stvrdnutog pepela, stvrdnute lave i vulkanskih stijena.[7]
Naselje najbliže Šiveluču jesu Ključi, udaljeni 50 km.[8] Ono je dovoljno malo da se može brzo obaviti evakuacija u slučaju veće erupcije.[4]
Galerija
[uredi | uredi izvor]
Aktivnost 6. novembra 2012.
Toplotni potpis piroklastičnog toka na Šiveluču u januaru 2011.
Ova satelitska slika u pseudobojama prikazuje ostatke velikog piroklastičnog toka na padinama Šiveluča
Aktivnost 7. septembra 2010.
Aktivnost 13. februara 2010.
Aktivnost 3. oktobra 2009.
Aktivnost 9. maja 2004.
Aktivnost (crvena tačka) 17. septembra 2002.
Šiveluč otpušta mali stub pare
,_2012-11-06.png)
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Shiveluch volcano" (jezik: engleski). 19. 2. 2018.
- 1 2 3 "Sheveluch". Global Volcanism Program. Smithsonian Institution. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ↑ "Holocene Eruptive History of Shiveluch Volcano, Kamchatka Peninsula, Russia". Geofizička monografija. 2007. Arhivirano s originala, 14. 9. 2012. Pristupljeno 20. 9. 2009.
- 1 2 3 "Kamchatka volcano Shiveluch emitted a 7-km column of ash". Vesti.ru. 27. 4. 2009. Pristupljeno 20. 9. 2009.
- ↑ "Alaska flights canceled over ash from Russian volcano". Pristupljeno 1. 3. 2015.
- ↑ Holocene Volcanoes in Kamchatka / Shiveluch
- ↑ "Shiveluch Volcano". NASA. 29. 3. 2007. Pristupljeno 20. 9. 2009.
- ↑ "Klyuchi: Russia". Geographic.org. Pristupljeno 3. 4. 2011.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Veb-kamera Arhivirano 5. 11. 2021. na Wayback Machine koja prati Šiveluč
- Aktivnost Šiveluča Arhivirano 5. 11. 2021. na Wayback Machine na zvaničnom sajtu Instituta za vulkanologiju i seizmologiju
- Članak Arhivirano 18. 5. 2022. na Wayback Machine o vulkanu na zvaničnom sajtu navedenog instituta
- Šiveluč[mrtav link] na Globalnom vulkanističkom programu
- Šiveluč na VolcanoLiveu
- Članak o Šiveluču (ru)
- Satelitska slika (Google Maps)