Žarnjaci

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Žarnjaci
(Cnidaria)
Monterey Aquarium Jellyfish.jpg
Šablon:Taksonomija
Regnum: Životinje (Animalia)
Phylum: Cnidaria
Klase

Anthozoa
Cubozoa
Hydrozoa
Scyphozoa


Žarnjaci ili knidarije (lat. Cnidaria) su jedno od dva koljena Coelenterata (dupljari) (polipi i meduze). To su višećelijske životinje, koje imaju zrakastu (radijalnu) ili bilateralnu simetriju. Mjehurastog su oblika, a središnja duplja ima funkciju crijeva. Preko otvora ima vezu sa spoljašnjom sredinom, koji služi i za ulazak hrane i za izbacivanje nesvarenih otpadaka.[1][2]

Žarnjaci su se, geohronološki gledano, pojavili u kambriju, prije više od 500 miliona godina. Poznato je oko 9000 vrsta ovih životinja, koje uglavnom žive u moru. Dupljari se javljaju u dva oblika kao polipi i kao meduze.

Polipi su pričvsščeni za podlogu, kao što je slatkovodne obična (Hydra vulgaris) i zelena hidra (Hydra viridis). Meduze slobodno plutaju. Kod oba ova tipa životnog ciklusa, usta su uokvirena prstenom pipaka sa žarnim ćelijama - knidoblastima, koji služe za odbranu i za lov, paraliziranjem plijena. U svom biološkom razvoju, mnogi dupljari imaju smjenu oblika polipa i meduze.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

  1. Spolno razmnožavanje rezultira izlijeganjem larvr, koja se zove – planula. Ona se pričvrsti za čvrstu podlogu polipa, koji nabuja pa iz njega izraste veći broj polipa ili meduza. Meduza se razmnožava spolno pa tako nastaje više polipa.
  2. Bespolno razmnožavanje] se odvija pupljenjem

Podjela[uredi | uredi izvor]

  1. Hidroidni polipi i meduze;
  2. Prave meduze;
  3. Koralni polipi.[3]

Hidroidni polipi i meduze (Hidrozoa)[uredi | uredi izvor]

Mnoge hidrozoe karakterizira smjena oblika polipa i meduza, a većinom su morske životinje. Među njima su hidroidi i raskošni mileporini ili mileporni ("hiljaduporni") korali. Svojim krečnjačkim skeletima u plićacima tropskih mora grade koralne sprudove i ostrva – atole. Grabljivice su koje nastanjuju okeanske širine. Poznate su:

  • Portugalska krstarica – Physalia physalis, koja živi u tropskim morima, a ima vazdušni mjehur;
  • Purpurni mornar - Velella ima spljošten plovni mjehur sa uspravnim jedrom. Plutajući pipcima love neopreznu ribu. Otrovi žarnih ćelija opasni su i za čovjeka. Česti su na obali Floride, odakle pomoću Golfske struje i zapadnih vjetrova mogu dospjeti sve do juga Velike Britanije.

Prave meduze (Scifozoa)[uredi | uredi izvor]

Scifozoe poznate su kao prave meduze. Imaju životni ciklus u kojem preovladava stadij meduze. Velićina im je oko 2 cm do 2 m i žive u svim morima. Od stadija meduze polipi hidrozoa se, između ostalog, razlikuju po divnim bojama.

Ovoj grupi pripadaju:

  • Velika mediteranska meduza, Rhyzostoma pulmo i Pulagia noctiluco.

Koralni polipi antrozoa[uredi | uredi izvor]

Ove cvjetolike životinje su polipi. Dijele se na:

  1. šestozračne(heksokoralija), koje imaju broj pipaka djeljiv sa šest;
  2. osmozračne (oktokoralija) – imaju osam pipaka.

Heksakoralije[uredi | uredi izvor]

Heksakoralije uključuju morske sase i kamene korale. Morske sase su solitarne životinie koje se drže pričvršćeno za stijenu, a mogu se osloboditi i preći na drugo mjesto. Kao usisnu kupu koriste sbazni disk. Poznate su:

  • bradavičasta morska sasa (Bunodactis verrucosa) i
  • cjevasta morska sasa (Ceriaanthus fliforimis).

Korali su obično poznati kao madrepori (šupljikavci). Žive u kolonijama sem mediteranske Coriophilia clava, koja je solitarna. Kolonijalni madreporni korali obrazuju sprudove – atole koji su stanište mnogih vrsta, po čemu se svrstavaju u morske ekosisteme sa najvećom bioraznolikošću.

Oktokoralije[uredi | uredi izvor]

Oktokoralije žive u kolonijama. Poznati su

  1. Pravi crveni koral (Coralium rubrum);
  2. Rožnati korali(Gorgonia) iz Mediterana i japanskih voda;

Crveni korali imaju krečnjački skelet, dok su ostali rožnati.

Penatularije obrazuju mehke kolonije – morsko perje. Izgledaju kao guščja pera pobodena u dno mora, kao naprimjer, Penallula phosporea.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Matoničkin I., Habdija I., Primc-Habdija (2010): Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata. Školska knjiga. Zagreb, ISBN: 978-953-0-30825-1.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]