Željezni most princa Karla

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Željezni most princa Karla

Željezni most princa Karla premošćuje rijeku Drinu, u Foči, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci[uredi | uredi izvor]

Austro-Ugarska je najprije izgradila drveni most. Današnji željezni most počeo se graditi u junu 1882., a dovršen je i pušten u saobraćaj 22. oktobra 1884. godine. Projektovao ga je austrougarski pionirski natporučnik Krichbamuer. Izveden je kao mostovna konstrukcija sa tri noseća stuba (nekada su to bila četiri), ovalne osnove, izrađene od precizno klesanih kamenih blokova. Dužina mosta iznosi 180 m, a najviša tačka mosta je 9,13 m iznad dna rijeke. Širina stuba u dnu iznosi 4 metra dok se prema vrhu sužava i iznosi 3 metra. Gornja površina mosta je horizontalna i čini je rešetkasta čelična konstrukcija koja je ujedno i ograda mosta.

Most je svojoj namjeni služio sve do 4. maja 1942. godine kada je prilikom povlačenja partizanskih jedinica iz Foče, po naređenju maršala Tita, miniran i srušen. Nakon Drugog svjetskog rata izvršena je njegova sanacija. Most je drugi put porušen u NATO bombardovanju 1995. godine, kada porušen je središnji dio mosta. Njemački vojnici iz SFOR-a izgradili su pontonski most, ali su ga odlaskom iz Foče odnijeli.

Nakon toga oružane snage BiH postavile su takozvanu Bejli konstrukciju koju su postavile oružane snage BiH. Nebrigom i neodržavanjem nastavlja se destrukcija i devastacija, tako da je most u potpunosti izgubio svoju fizičku cjelovitost. Tokom 1941. i 1942. godine, na željeznom mostu u Foči su se desila masovna ubistva velikog broja civila, od kojih su najveći broj bili muslimani.

Željezni most princa Karla proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Džemal Čelić, Mehmed Mujezinović, Sarajevo: Sarajevo - Publishing, 1998. -Stari mostovi u Bosni i Hercegovini.
  • Faruk Muftić, Sarajevo: DES, 2006 -Foča kroz vrijeme.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Željezni most princa Karla". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]