Željezo(II)-sulfid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Željezo(II)-sulfid
Općenito
Hemijski spojŽeljezo(II)-sulfid
Druga imenaŽeljezo-sulfid, ferični sulfid, željezo-monosulfid
Molekularna formulaFeS
CAS registarski broj1317-37-9
SMILES[Fe+2].[S-2]
InChI1/Fe.S/q+2;-2
Kratki opiscrni prah
Osobine1
Molarna masa87,910 g/mol
Agregatno stanječvrsto
Gustoća4,84 g/cm3
Tačka topljenja1.194 °C
Rastvorljivostnerastvorljiv u vodi
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Željezo(II)-sulfid ili željezo-monosulfid je hemijski spoj sa formulom FeS. U praksi, sulfidi željeza često su nestehiometrijski, sa "manjkom" atoma željeza u rešetki. Željezo(II)-sulfid u prahu je piroforan (spontano se može zapaliti stajanjem u prisustvu zraka).

Hemijske reakcija[uredi | uredi izvor]

Željezo-monosulfid reagira sa hlorovodičnom kiselinom dajući vrlo prodoran miris (miris pokvarenih jaja) otrovnog gasa vodik-sulfida:

FeS + 2 HCl → FeCl2 + H2S

FeS se može dobiti i zagrijavanjem smjese elementarnih željeza i sumpora:

Fe + S → FeS

Miješanjem razblažene sumporne kiseline sa željezo(II)-sulfidom nastaje željezo-oksid, voda i otpušta se sumpor-dioksid:

FeS + H2SO4 --> FeO + H2O + SO2

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

U prirodi, željezo(II)-sulfid se javlja u vidu pirotina, troilita i mackinavita.[1]

Biohemija[uredi | uredi izvor]

Kada se organske materije raspadaju u okruženju s niskim udjelom kisika (hipoksično okruženje), kao što su močvare ili mrtve zone jezera i okeana, bakterije koje reduciraju sulfate koriste dostupne sulfate u vodi kako bi oksidirali organske materije, proizvodeći vodik-sulfid kao otpadnu materiju. Određena količina vodik-sulfida će reagirati sa ionima metala u vodi dajući metalne sulfide, koji nisu rastvorljivi u vodi. Ti metalni sulfidi, među njima i željezo(II)-sulfid, često su crni ili smeđi što dovodi do zamućenja vode. Pirotit je otpadna materija bakterija iz porodice Desulfovibrionales, koje su također bakterije koje reduciraju sulfate.

Naprimjer, kada se jaje kuha duže vrijeme, ponekad se može zapaziti da površina žumanca postaje zelenkasta. To se javlja zbog formiranja željezo(II)-sulfida, koji nastaje kada željezo iz žumanca dođe u dodir sa vodik-sulfidom kojeg otpušta bjelanjce iz jaja pri zagrijavanju.[2] Ova reakcija se odvija mnogo brže kada su jaja koja se kuhaju stara, jer je tada bjelanjak mnogo alkalniji (bazičniji).[3]

Prisustvo željezo-sulfida kao vidljivog crnog taloga na pepton-željezo agaru može se iskoristiti za razlikovanje i dokazivanje mikroorganizama koji proizvode enzime koje metaboliziraju cistein poput cistein-desulfhidraze, kao i onih mikroorganizama koji ih ne proizvode. Pepton-željezo agar sadrži aminokiselinu cistein i hemijski indikator amonij-željezo citrat. Degradacijom cisteina otpušta se gas vodik-sulfid koji odmah reagira sa željezo-citratom dajući željezo(II)-sulfid.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ A. F. Holleman, E. Wiberg, N. Wiberg (2007). Lehrbuch der Anorganischen Chemie. Berlin: de Gruyter. ISBN 978-3-11-017770-1.CS1 održavanje: više imena: authors list (link), str. 1657.
  2. ^ Belle Lowe (1937), "The formation of ferrous sulfide in cooked eggs", Experimental cookery from the chemical and physical standpoint, John Wiley & Sons
  3. ^ Harold McGee (2004). McGee on Food and Cooking. Hodder and Stoughton.