Nerv lica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Živac lica)
Jump to navigation Jump to search
Nerv lica
(Nervus facialis)
Cranial nerve VII.svg
Lobanjski nerv VII
Gray790.png
Nervi skalpa, lica i vratne strane
Identifikatori
Gray's p.901
MeSH A08.800.800.120.250
Dorlands
/Elsevier
n_05/12565770
TA A14.2.01.099
FMA 50868
Anatomska terminologija

Nerv lica ili līčni nerv/živac – odomaćena tuđica facialislat. nervus facialis) – je sedmi moždani živac ili jednostavno VII. Izlazi iz moždanog stabla između ponsa i produžene moždine, a kontrolira mišiće izraza lica i funkcije u prenošenje osjećaja okusa siz dvije prednje trećine jezika i usne šupljine. |Također opskrbljuje preganglijska parasimpatička vlakna na nekoliko glavenih i vratnih ganglija.[1][2][3][4]

Građa i organizacija[uredi | uredi izvor]

Put facijalnog nerva se može podijeliti u šest segmenata.

  1. Unutarlobanjski (cisternski) segment;
  2. Meatusni segment (mozak –slušni kanal);
  3. Labirintni segment (unutrašnji slušni kanala – koljenasta ganglija);
  4. Bubni segmentu (koljenastog ganglija – piramidna eminencija);
  5. Mastoidni segment (piramidalna eminencija – stilomastoidni otvor);
  6. Oblikusni segment (stilomastoidni otvor – pojava parotidne grane).

Motorni dio facijalisa izlazi iz jezgra facijalisa u pons, a senzorni i parasimpatički dijelovi facijalisa izlaze iz srednjeg živca. Od mozga, motorni i senzorni dijelovi facijalisa se udružuju i prolaze kroz zadnju lobanjsku jamu prije ulaska u petrozni dio sljepoočne kosti, preko unutrašnjeg ušnog kanala. Po izlasku iz unutrašnjeg ušnog kanala, nerv onda vodi krivudavo kroz kanal lica, koji je podijeljen u segmente lavirinta, bubne opne i mastoidnog područja.

Labirintni segment je vrlo kratak, a završava gdje facijalis formira traku koja je poznata kao geniculum facijalisa ( "genu" = koljeno), koji sadrži koljenastu gangliju za senzorne nerve tijela. Prva grana facijalisa, veliki površinski petrozni živac, nastaje ovdje iz koljenaste ganglije. Veliki petrozni živac prolazi kroz pteroigoidni kanal i sinapsu u pterigonepčanoj gangliji. Postsinapsna vlakna velikog petroznog živca inerviraju suzne žlijezde.

U bubnom segmentu, facijalis prolazi kroz bubnu šupljinu, medijalno do nakovnja.

Piramidna eminencija je druga traka facijalisa, gdje nerv vodi prema dolje ka mastoidnom segmentu. U sljepoočnom dijelu kanala lica, nerv daje stapedij i chorda tympani. Chorda tympani inervira vlakna čula okusa, na dvije prednje trećine jezika, kao i sinapse sa podviličnoj gangliji. Postsinapsna vlakna iz submandibulske ganglije inerviraju podjezične i podvilične žlijezde.

Preko izlaza iz stilomastoidnog otvora, facijalis daje zadnji ušni ogranak. Facijalis zatim prolazi kroz parotidnu žlijezdu, koju ne inervira, i formira parotidn pleksus, koji se dijeli u pet grana koje inerviraju mišiće koji formiraju izraz lica (sljepooča, jagodična, bukalna, mandibulska marginalna, vratna).[5][6]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Facijalis živac za lice, mimički živac, koji uz motorna vlakna za mišiće lica ima i vlakna za inervaciju suzne žlijezde, kao i pridružena okusna vlakna za bočni dio jezika. Jezgro facijalisa je u području srednjeg dijela moždanog stabla (ponsa). Među moždanim nervina, ovaj nerv ima osobenu poziciju u inervaciji, jer njegova upala ili ozljeda izaziva perifernu paralizu sa oduzetošću svih mišića lica iste strane. Najčešća varijanta takve oduzetosti je Bellova paraliza. Ozljeda iznad njegovog jezgra uzrokuju paralizu samo donje polovine lica oko usta. To se označava kao centralna paraliza ili pareza facijalisa. Uzrok te razlike je djelomično ukrštanje nadređenih vlakana za čelo i očne kapke, koja polaze iz područja moždane kore .

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  4. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. </ref <ref name=<“Korene“>Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  5. ^ Gupta, Sachin; Francine Mends; Mari Hagiwara; Girish Fatterpekar; Pamela C. Roehm (2013). "Imaging the Facial Nerve: A Contemporary Review". Radiology Research and Practice 2013: –248039. ISSN 2090-1941. doi:10.1155/2013/248039. Pristupljeno 2015-02-07. 
  6. ^ PhD, Richard S. Snell MD (2011). Clinical Anatomy by Regions (Ninth iz.). Philadelphia, Pa.; London: LWW. ISBN 9781451110326. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Lobanjski nervi