Župa Mel
Župa Mel je bila srednjovjekovna administrativna jedinica rednjovjekovne Bosne, vjerovatno u slivu rijeke Ugar, u graničnom području današnjih općina Travnik i Skender-Vakuf. Vjerovatni centar joj je bio na lokaciji današnjeg sela Melina.
Međutim, prema historijskoj karti, koju je rekonstruirao Marko Vego, Župa Mel nalazila se oko izvorišnog toka Vrbasa.
Historija[uredi | uredi izvor]
Iako se Župa Mel pominje u gotovo svim srednjovjekovnim dokumentima o historiji Donjih Kraja i Kraljevine Bosne, njena lokacija do nedavno nije ni naslućivana, niti se time neko ozbiljno bavio. Prvu preciziranu pretpostavku o tome objavila je Jelena Mrgić-Radojčić, locirajući ovu župu u srednji tok Ugra, između župa Vrbanja, Zemunik i Lašva. Moguće da je do tog zaključka došla jednostavnim popunjavanjem praznina među župama poznatih granica, a svakako i analogijom sa današnjim toponimima datog područja i njihovim jezičkim korijenima. Iako je njena hipoteza poduprta prihvatljivom logikom, ostaje da buduća istraživanje verificiraju ove zanimljive navode.[1][2]
U dostupnim izvorima, Župa Mel se po prvi puta pominje 1244., u povelji (buli) Bele IV, prema kojoj je u ovoj župi postojala crkva Svetog Kuzme i Damjana. Tragajući za korijenom naziva župe, ranija lingvistička istraživanja su pokazala da ima indo-evropski korijen mel-, što znači "pojavljivati se, štrčati", iz čega je izvedena albansko-rumunska riječ mal (=brijeg) i slavenski glagol mЫěti. Tako je otvorena je mogućnost da se ova osnova uporedi sa nekim današnjim nazivima uzvisina, kao što su Malovan (Bosna), Maljen i Povlen (planine u sjeverozapadnoj Srbiji) i Maljevac u Polimlju. Mrgić-Radojčić misli da se naziv župe Mel "sačuvao u nazivu sela Imljani" (≈Mljani). Nakon šireg nabrajanja asocijativnih toponima koji podsjećaju na visove, crkve i svećenike, ona tek tada dolazi do pretpostavke da je centar Župe Mel mogao biti u današnjem selu Melina, u kojem se nalaze ostaci utvrde grada Korlač (ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjeg Vitovlja i Dobretića. Može biti indikativno da u tom kraju još uvijek žive potomci porodice Melić.
Mel se povezuje i sa područjem nekadašnje nahije Vrhovine, na planinskom području između Banja Luke i Jajca, s obje obale Vrbasa, uključujući i srednji tok Ugra, sa Skender Vakufom, Imljanima i Melinom. Centar Vrhovina je bio u Skender Vakufu, koji je, prema provjerljivim podacima osnovan 1660. godine, a ranije ime mu nije zapisano.[3]
Južno od Imljana, pri ušću Ilomske u Ugar, na Korićanskim stijenama nekada je postojao i grad Oštrec ili Oštrc. Na Gostilju (između Vitovlja i Turbeta) bio je stari grad Tisac, o čijim ostacima nema zabolježenih podataka. Selo "Korićane" je navedeno u popisu sa kraja 16. stoljeća. Nahija Vrhovine je prvi put popisana u defteru iz 1528-130, uključujući 8 naselja, sa 180 kuća. Taj popis je napravljen neposredno nakon pada Jajačke Banovine.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Мргић-Радојчић Ј. (2002): Доњи Краји – Крајина средњовековне Босне. Филозофски факултет, Београд, ISBN 868026959X.
- ^ Hadžijahić M. (1970): O nekim lokalitetima iz povelje Bele IV od 20. jula 1244. godine. Radovi ANUBiH, 35: 289-291.
- ^ Handžić A. (1975): O formiranju nekih gradskih naslja u Bosni u XVI vijeku. POF, 25: 166-167.