Ḫaldi
Ḫaldi (
dKhal-di, ) je vrhovno božanstvo u urartskoj religiji. Kao državni bog Urartua od kralja Išpuinija, Ḫaldi bdije nad kraljevstvom i prati vojsku kada ide u bitku. Kraljevi se pretvaraju da vode svoje pohode u njegovo ime.
Historija
[uredi | uredi izvor]
Ḫaldi izvorno nije urartski bog, već gradski bog Muṣaṣira. Teoforična imena koja sadrže komponentu Ḫaldi dokumentirana su od srednjeasirskog razdoblja.[1] Salvini ističe da najstariji poznati urartski natpisi u Tušpi u Vanu ne spominju Ḫaldi.[2] On pripisuje uvođenje kulta Ḫaldija u Išpuiniju od Urartua i to vidi kao svoj "najvažniji politički čin". Grad Ḫaldi (Ḫaldei pātare), prepoznat je po natpisima kralja Menua u Güzak na jezeru Van i natpisima na Kaisaranu na Keşiş Gölü.[3] U natpisima na Yazılıtaşu iz Menue spominje se grad zvan Khaldirilukhi u Diauekhe, koji je Menua, zajedno s Baltuliḫi "oteo" od Diaueḫe i uključio u svoje carstvo. Sagona želi pratiti ime Ḫaldiriluḫi do boga Ḫaldija i locira grad, poput Diakonoffa i Kashkaija,[4] na jezeru Çıldır Gölü.[5] Ovo bi bio dokaz obožavanja Khaldıja izvan Urartua. Ephʾal pretpostavlja da je Khaldī također imao hram u ZʾTR-u u Kraljevsto Manejaca.[6] Rusa I je sagradio tvrđavu pod nazivom Khaldi-ei URU na strmoj stijeni iznad Nor Bayezita.[7].
Kult
[uredi | uredi izvor]Khaldījevo kultno štovanje jasno nadmašuje kultno štovanje svih drugih bogova, kako u broju njemu posvećenih hramova tako i u njemu posvećenim ponudama. Na primjer, u natpisu Meher Kapısı natpisu[8] spominje se: 17 goveda, 34 ovce, šest janjaca. Za sljedećeg najvišeg boga, boga vremena Teišeba, žrtvuje se samo šest goveda i dvanaest ovaca; velika većina bogova prima samo jednu kravu i dvije ovce. Na temelju nalaza iz hrama Ayanıs, Çilingiroglu (2004) pretpostavlja da je žito također ponuđeno Haldijima.
Haldi je štovan u hramovima tornja (susi). Asirski prikaz hrama u Musaṣiru.[9] prikazuje veliko koplje s obje strane vrata, možda prikaz Šuri.
Ikonografija
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Paul E. Zimansky, Archaeological enquiries into ethno-linguistic diversity in Urartu. In: Robert Drews (Hrsg.), Greater Anatolia and the Indo-Hittite Language family (Washington: Institute for the Study of Man, 2001), 18
- ↑ Miroslav Salvini: Die Einwirkung des Reiches Urartu auf die politischen Verhältnisse auf dem Iranischen Plateau. In: Ricardo Eichmann/Hermann Parzinger (Hrsg.), Migration und Kulturtransfer (Bonn 2001) 345
- ↑ Diakonoff und Kashkai, Répertoire Géographique des Textes Cuneiformes. Bd. 9, Geographical names according to Urartian Texts. Wiesbaden, Dr. Ludwig Reichert 1981, 38, UKN 301
- ↑ Répertoire Géographique des Textes Cuneiformes. Bd. 9, Geographical names according to Urartian Texts. Wiesbaden, Ludwig Reichert 1981, 39
- ↑ Antonio Sagona/Claudia Sagona, Archaeology at the North-East Anatolian frontier, I. A historical geography and a field survey of the Bayburt province Ancient Near Eastern Studies 14, Louvain Peeters 2004, 29
- ↑ Israel Ephʾal, The Bukân Aramaic inscription: historical considerations. Israel Exploration Journal 49, 1999, 120
- ↑ Г.А. Меликишвили, Урартские клинообразные надписи. Москва: Издательство АН СССР, 1960, Nr. 256
- ↑ Friedrich Wilhelm König: Handbuch der chaldischen Inschriften. Archiv für Orientforschung. Beiheft 8, Graz 1957. ISBN 3-7648-0023-2, Inschrift Nr. 10
- ↑ M. P. E. Botta/M. E. Flandin, Monument de Ninive Bd 2, pl. 141