Šahovska olimpijada 1954.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 11. šahovska olimpijada)
Jump to navigation Jump to search
Šahovska olimpijada 1954.
(muškarci)
Apollohal.jpg
Apollohal, mjesto održavanja 11. šahovske olimpijade
Mjesto: Amsterdam, Holandija
Datum: 4-25. septembar 1954.
Broj učesnika: 149 iz 26 država
Broj partija: 916
Osvajači medalja
Zlatna medalja Mihail Botvinik
Vasilij Smislov
David Bronštejn
Paul Keres
Jefim Geler
Aleksandar Kotov
Flag of the Soviet Union.svg
Srebrna medalja Miguel Najdorf
Julio Bolbochán
Oscar Panno
Carlos Guimard
Hector Rossetto
Herman Pilnik
Flag of Argentina.svg
Bronzana medalja Vasja Pirc
Svetozar Gligorić
Petar Trifunović
Braslav Rabar
Andrija Fuderer
Aleksandar Matanović
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg
Gtk-go-back-ltr.svg 1952. 1956. Gtk-go-forward-ltr.svg

Jedanesta Šahovska olimpijada 1954., koju je organizirala FIDE i koja se sastojala od otvorenog turnira, održana je od 4 do 25. septembra u Amsterdamu.[1]

Turnir[uredi | uredi izvor]

Mihail Botvinik, dobitnik zlatne medalje na prvoj tabli

Turnir se igrao u Apollohalu u Amsterdamu. Na olimpijadi je nastupilo 26 ekipa sa ukupno 149 šahista, koji su igrali po Bergerovom sistemu. Ukupno su nastupili devetnaestorica velemajstora. te 38-ica međunarodnih majstora. Ukupno je odigrano 916 partija (četiri po meču), timovi su igrali na četiri table, a dva su rezervna igrača bila dozvoljena. Igralo se na dva i po sata sata za prvih 40 poteza, a nakon toga sat vremena za svakih 16 poteza. Glavni sudija bio je Jugoslaven Milan Vidmar sr.[1] U slučaju istog broja osvojenih bodova, odlučivalo je timsko bodovanje (TB), po kojem je za pobjedu tima dodjeljivano 2 boda, za remi 1 bod i poraz nije donosio bodove, zatim broj pobjeda i međusobni odnos (MO).

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Pobjednik je po drugi put uzastopno, nakon olimpijade 1952. bila ekipa Sovjetskog saveza u sastavu: Mihail Botvinik, sa šest pobjede i pet remija, Vasilij Smislov (+6 −0 =6), David Bronštejn (+7 −0 =7), Paul Keres, (+13 −0 =1), Jefim Geler (+4 −1 =2) i Aleksandar Kotov (+4 −2 =0). Drugo mjesto osvojili su ponovo šahisti Argentine: Miguel Najdorf (+7 −1 =7), Julio Bolbochán (+8 −0 =7), Oscar Panno (+3 −3 =7), Carlos Guimard (+3 −1 =2), Hector Rossetto (+3 −2 =3) i Herman Pilnik (+3 −2 =2), a treće, kao i na prethodnoj olimpijadi, šahisti Jugoslavije: Vasja Pirc (+3 −1 =9), Svetozar Gligorić (+4 −2 =8), Petar Trifunović (+3 −1 =8), Braslav Rabar (+1 −3 =4), Andrija Fuderer (+6 −1 =5) i Aleksandar Matanović (+5 −1 =3). Najbolji igrač bio je Paul Keres sa učinkom 96,4% i osvojenih 13½ poena iz 14 partija.

Timovi[uredi | uredi izvor]

# Finale Država Igrači Bodovi TB MO
A 1  Sovjetski Savez Mihail Botvinik, Vasilij Smislov, David Bronštejn, Paul Keres, Jefim Geler, Aleksandar Kotov 34
2  Argentina Miguel Najdorf, Julio Bolbochán, Oscar Panno, Carlos Guimard, Hector Rossetto, Herman Pilnik 27
3  Jugoslavija Vasja Pirc, Svetozar Gligorić, Petar Trifunović, Braslav Rabar, Andrija Fuderer, Aleksandar Matanović 26½
4  Čehoslovačka Luděk Pachman, Miroslav Filip, František Zíta, Jaroslav Šajtar, Jiří Fichtl, Maximilian Ujtelky 24½
5  Zapadna Njemačka Wolfgang Unzicker, Lothar Schmid, Gerhard Pfeiffer, Ludwig Rellstab, Klaus Darga, Erich Joppen 23½
6  Mađarska László Szabó, Gyula Kluger, Gedeon Barcza, Béla Sándor, Ernő Gereben 23
7  Izrael Yosef Porath, Moshe Czerniak, Menachem Oren, Izak Aloni, I. Kniazer 22
8  Holandija Max Euwe, Jan Hein Donner, Nicolaas Cortlever, Lodewijk Prins, Haije Kramer, Theo van Scheltinga 21
9  Engleska Conel Hughes Alexander, Jonathan Penrose, Harry Golombek, Robert Wade, Leonhard William Barden, Peter Clarke 17 7
10  Bugarska Nikolaj Minev, Oleg Neikirh, Zdravko Milev, Aleksandar Cvetkov, Milko Bobotsov, Radko Bobekov 17 6
11  Švedska Gideon Ståhlberg, Erik Lundin, Gösta Stoltz, Bengt-Eric Hörberg, Zandor Nilsson, Royal Goode 15
12  Island Friðrik Ólafsson, Guðmundur Guðmundsson, Guðmundur Pálmason, Guðmundur Ágústsson, Ingi Randver Jóhannsson, Guðmundur Arnlaugsson 13½
B 13  Švicarska Josef Kupper, Maximilian Blau, Erwin Nievergelt, Edwin Bhend, Otto Zimmermann, Edgar Walther 37
14  Kanada Daniel Abraham Yanofsky, Frank Ross Anderson, Paul Vaitonis, Fedor Bohatirchuk, Maurice Fox, Nathan Joseph Divinsky 36 21 3
15  Austrija Karl Robatsch,Alfred Beni, Alexander Prameshuber, Josef Lokvenc, Zoltan Kovács 36 21 1
16  Danska Bent Larsen, Axel Nielsen, Palle Nielsen, E. Verner Nielsen, Harald Enevoldsen, Borge Andersen 34½
17  Italija Enrico Paoli, Giorgio Porreca, Federico Norcia, Francesco Scafarelli, Ugo Calà 28½
18  Kolumbija Miguel Cuéllar Gacharna, Boris De Greiff, Luis Augusto Sánchez, Carmelo Rivera, H. Tejada, G. Hernández 27½
19  Belgija Alberic O'Kelly de Galway, Arthur Dunkelblum, Jozef Gobert, Robert Lemaire, Alfons Franck, Georges Thibaut 27
20  Finska Toivo Salo, Jorma Vesterinen, Olavi Katajisto, Aatos Fred, Matti Rantanen 26½
21  Francuska Ossip Bernstein, Maurice Raizman, André Thiellement, Volf Bergraser, Georges Noradounguian, Sylvain Burstein 26
22  Saarland (protektorat) Otto Benkner, Gerhard Lorson, W. Morena, O. Kastel, Ernst Weichselbaumer, Adolf Haas 24
23  Norveška Otto Morcken, Aage Vestøl, Per Lindblom, Thor Støre, Odd Flater, Wilhelm Ramm 22
24  Grčka Dimitrios Parliaros, Ioannis Anagnostou, Panagiotis Panagopoulos, Paulos Papapavlou 21
25  Irska Brian Patrick Reilly, Terry Kelly, Vincent Maher, James Walsh, William Nash, Enda Rohan 11
26  Luksemburg Charles Doerner, Aloyse Neu, Georges Philippe, Lucien Schneider, Pierre Kremer, J. Jerolim 7

Tabela[uredi | uredi izvor]

Sistem takmičenja bio je sličan 8-oj i 10. šahovskoj olimpijadi. Timovi su bili podijeljeni u četiri grupe i to dvije sa šest ekipa i dvije grupe sa sedam. U podijeli po grupama odlučivao je rejting država, tako da su jači timovi podijeljeni u sve tri grupe kao nositelji. Tri prvoplasirana iz prve runde kvalificirala su se za finalnu rundu grupe A, timovi od četvrtog do šestog, odnosno sedmoga za B finale.

Prva runda[uredi | uredi izvor]

1. Grupa
# Država Sovjetski Savez Holandija Island Austrija Finska Grčka + =
A  Sovjetski Savez Chess kll44.png 2 3 4 4 4 0 1 16½
 Holandija 2 Chess kll44.png 3 3 4 0 1 13
 Island ½ Chess kll44.png 3 3 2 0 11
B  Austrija 1 1 1 Chess kll44.png 3 2 3 0
 Finska 0 1 ½ 1 Chess kll44.png 3 1 4 0
 Grčka 0 ½ 1 Chess kll44.png 0 5 0
Grupa 2
# Država Argentina Bugarska Čehoslovačka Kanada Italija Irska + =
A  Argentina Chess kll44.png 2 2 3 3 4 3 0 2 14
 Bugarska 2 Chess kll44.png 2 3 0 2 13½
 Čehoslovačka 2 2 Chess kll44.png 3 4 3 0 2 13½
B  Kanada 1 Chess kll44.png 2 3 0 10
 Italija 1 ½ 1 Chess kll44.png 1 4 0
 Irska 0 ½ 0 ½ ½ Chess kll44.png 0 5 0
Grupa 3
# Država Izrael Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Švedska Danska Norveška Francuska Saarland (protektorat) + =
A  Izrael Chess kll44.png 3 3 3 3 5 1 0 16
 Jugoslavija Chess kll44.png 2 3 4 1 1 14
 Švedska 1 2 Chess kll44.png 2 4 3 1 2 14
B  Danska 1 2 Chess kll44.png 2 1 3 2 11½
 Norveška 1 Chess kll44.png 2 2 3 1 11
 Francuska 1 ½ 2 Chess kll44.png 3 1 4 1
 Saarland (protektorat) 1 0 2 1 Chess kll44.png 1 4 1 8
Grupa 4
# Država Mađarska Zapadna Njemačka Engleska Švicarska Kolumbija Belgija Luksemburg + =
A  Mađarska Chess kll44.png 3 4 3 4 5 1 0 18
 Zapadna Njemačka Chess kll44.png 3 2 4 4 1 1 16½
 Engleska Chess kll44.png 4 3 3 0 13½
B  Švicarska 1 1 Chess kll44.png 4 3 3 0 13½
 Kolumbija 0 2 Chess kll44.png 4 3 2 1 12½
 Belgija 1 ½ ½ Chess kll44.png 3 2 4 0 9
 Luksemburg 0 0 0 0 0 1 Chess kll44.png 0 6 0 1

Finale A[uredi | uredi izvor]

# Država Sovjetski Savez Argentina Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Čehoslovačka Zapadna Njemačka Mađarska Izrael Holandija Engleska Bugarska Švedska Island + =
1  Sovjetski Savez Chess kll44.png 3 3 2 3 4 10 0 1 34
2  Argentina ½ Chess kll44.png 3 2 3 3 3 8 2 1 27
3  Jugoslavija Chess kll44.png 2 3 3 2 7 2 2 26½
4  Čehoslovačka 1 2 Chess kll44.png 3 2 2 3 5 3 3 24½
5  Zapadna Njemačka 1 1 Chess kll44.png 2 ½ 4 4 3 5 5 1 23½
6  Mađarska 1 2 2 2 Chess kll44.png 1 3 2 2 2 3 2 6 23
7  Izrael 2 1 1 3 Chess kll44.png 3 ½ 3 2 5 4 2 22
8  Holandija ½ 1 2 1 1 Chess kll44.png 3 3 2 4 5 2 21
9  Engleska ½ 1 ½ 1 2 1 Chess kll44.png 1 3 7 1 17
10  Bugarska 1 2 0 2 1 Chess kll44.png 2 7 2 17
11  Švedska ½ 1 ½ 0 2 2 1 3 Chess kll44.png 2 1 7 3 15
12  Island 0 ½ 1 ½ 2 2 Chess kll44.png 0 9 2 13½

Finale B[uredi | uredi izvor]

# Država Švicarska Kanada Austrija Danska Italija Kolumbija Belgija Finska Francuska Saarland (protektorat) Norveška Grčka Irska Luksemburg + =
13  Švicarska Chess kll44.png 3 3 2 3 3 4 1 11 1 1 37
14  Kanada 1 Chess kll44.png 3 2 3 2 3 2 3 4 9 1 3 36
15  Austrija 1 1 Chess kll44.png 3 3 3 2 3 3 3 4 4 10 2 1 36
16  Danska 2 2 1 Chess kll44.png 2 3 3 2 4 7 2 4 34½
17  Italija 1 1 1 2 Chess kll44.png 2 3 1 2 4 3 5 5 3 28½
18  Kolumbija ½ ½ 1 2 Chess kll44.png 2 1 3 4 7 4 2 27½
19  Belgija 2 2 1 1 2 Chess kll44.png 3 2 2 4 4 4 5 27
20  Finska 1 ½ Chess kll44.png 2 4 3 6 6 1 26½
21  Francuska 1 ½ 1 3 3 1 Chess kll44.png 3 3 6 7 0 26
22  Saarland (protektorat) 1 1 2 2 ½ 2 1 Chess kll44.png 1 4 4 3 7 3 24
23  Norveška 0 ½ 1 ½ ½ 1 2 3 Chess kll44.png 4 3 5 7 1 22
24  Grčka 3 2 ½ ½ ½ 2 1 Chess kll44.png 3 3 8 2 21
25  Irska ½ 1 0 0 0 0 0 0 Chess kll44.png 2 11 0 11
26  Luksemburg ½ 0 0 ½ 1 0 0 1 ½ 0 1 1 Chess kll44.png 0 13 0 7

Pojedinačne medalje[uredi | uredi izvor]

Na ovoj su olimpijadi po osmi put dodjeljivana priznanja za osvojena mjesta koja su kategorizirana po rasporedu (tabla) na kojem je šahista tokom turnira igrao.

Tabla 1 Tabla 2 Tabla 3 Tabla 4 1. Rezerva 2. Rezerva
1  Mihail Botvinik (SSSR) 8½ / 11
(77,3%)
 Frank Ross Anderson (KAN) 14 / 17
(82,4%)
 Gedeon Barcza (MAĐ) 12½ / 16
(78,1%)
 Paul Keres (SSSR) 13½ / 14
(96,4%)
 Jefim Geler (SSSR) 5 / 4
(71,4%)
 Sylvain Burstein (FRA) 8½ / 11
(77,3%)
2  Josef Kupper (ŠVI) 10 / 14
(71,4%)
 Julio Bolbochán (ARG) 11 / 15
(76,7%)
 David Bronštejn (SSSR) 10½ / 14
(75,0%)
 Edwin Bhend (ŠVI) 10 / 13
(76,9%)
 Andrija Fuderer (FNRJ) 8½ / 12
(70,8%)
 Walther Edgar (ŠVI) 9½ / 13
(73,1%)
3  Bent Larsen (DAN) 13½ / 19
(71,1%)
 Vasilij Smislov (SSSR) 9 / 12
(75,0%)
 Palle Nielsen (DAN) 11½ / 16
(71,9%)
 Francesco Scafarelli (ITA) 12½ / 17
(73,5%)
 Zoltan Kovács (AUT) 9 / 13
(69,2%)
 Aleksandar Matanović (FNRJ) 6½ / 9
(72,2%)

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Chess Icon.png Bilans medalja na održanim šahovskim olimpijadama (m)[a]
(nakon 11 takmičenja)
Plasman Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Sjedinjene Američke Države 4 1 0 5
2.  Mađarska 2 3 0 5
3.  Sovjetski Savez 2 0 0 2
4.  Poljska 1 2 3 6
5.  Zapadna Njemačka 1 0 2 3
 Jugoslavija 1 0 2 3
7.  Čehoslovačka 0 1 1 2
 Švedska 0 1 1 2
10.  Argentina 0 3 0 3
11.  Danska 0 1 0 1
12.  Engleska 0 0 1 1
Ukupno 11 11 11 33

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Medalja koji su šahisti Trećeg rajha osvojili na Olimpijadi 1939. godine pripisuje se Zapadnoj Njemačkoj

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Šahovska olimpijada 1954. na OlimpBaseu

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]