13. SS oružana brdska divizija "Handžar" (hrvatska br. 1)

Stranica je zaštićena. Mogu je mijenjati i premještati samo automatski potvrđeni korisnici.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
13. SS oružana brdska divizija "Handžar" (hrvatska br. 1)
13. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Handschar“ (kroatische Nr. 1)
Oznaka 13. SS oružane brdske divizije "Handžar" (hrvatska br.1)[1]
Aktivna1943–1945
DržavaNacistička Njemačka Treći rajh
GranaWaffen-SS
VrstaGebirgsjäger (brdska divizija)
MotoHandžaru udaraj!
Komandanti
Herbert von Obwurzer
Karl Gustav Sauberzweig
Amblem Handžar divizije

Handžar divizija (13. oružana brdska divizija SS-a Handžar), također i hrvatska br. 1 bila je brdsko-pješačka divizija Waffen-SS-a, oružanog ogranka njemačke nacističke stranke, koja je služila uz Wehrmacht tokom Drugog svjetskog rata, ali nikada nije bila njegov dio. Na poslijeratnom suđenju u Nürnbergu Waffen-SS je proglašen zločinačkom organizacijom zbog velike upletenosti u ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Od marta do decembra 1944. divizija se borila u protupobunjeničkoj kampanji protiv jugoslavenskih partizanskih snaga predvođenim komunistima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, fašističkoj marionetskoj državi Njemačke koja je obuhvatala gotovo cijelu današnju Hrvatsku, cijelu današnju Bosnu i Hercegovinu, te dijelove Srbije.

Divizija je nazvana Handžar po lokalnom borbenom nožu ili maču koji su nosili osmanski policajci tokom perioda dok je regija bila dio Osmanskog Carstva. Bila je to prva nenjemačka divizija Waffen-SS-a, a njezino osnivanje označilo je širenje Waffen-SS-a u multietničku vojnu silu. Divizija se sastojala uglavnom od Bošnjaka, njemačkih i jugoslavenskih Volksdeutsche oficira i dooficira i nekoliko Hrvata. Njezini su pripadnici prisegnuli na vjernost njemačkom Führeru Adolfu Hitleru i hrvatskom vođi Anti Paveliću.

Divizija je kratko vrijeme vodila borbe na području Srema, sjeverno od rijeke Save, da bi potom krenula u sjeveroistočnu Bosnu. Nakon prelaska Save uspostavila je označenu "sigurnosnu zonu" u sjeveroistočnoj Bosni između rijeka Save, Bosne, Drine i Spreče. Nekoliko puta se borila izvan sigurnosne zone i stekla reputaciju brutalnosti i okrutnosti, ne samo tokom borbenih operacija, već i kroz zločine počinjene nad srpskim i jevrejskim civilnim stanovništvom. Krajem 1944. dijelovi divizije nakratko su prebačeni na zagrebačko područje, nakon čega su nenjemački pripadnici počeli masovno dezertirati. Tokom zime 1944–45. upućena je u Baranju, gdje se borila protiv Crvene armije i Bugara na jugu Mađarske i povlačila se kroz nekoliko obrambenih linija dok se nije našla unutar granica Reicha.

Većina preostalih Bošnjaka tada je napustila diviziju i pokušala se vratiti u Bosnu. Ostali su se povukli dalje na zapad, nadajući se da će se predati zapadnim saveznicima. Većina preostalih članova postali su zarobljenici britanske vojske. Kasnije je 38 oficira izručeno Jugoslaviji zbog kaznenih prijava, a 10 ih je likvidirano. Stotine bivših pripadnika divizije borilo se u Građanskom ratu u Mandatornoj Palestini i Arapsko-izraelskom ratu 1948.

Plakat NDH za regrutovanje u Handžar diviziju

Divizijski bataljuni

Kapitulacija

S prodorom Crvene Armije i sve većim ruskim uspjesima, Handžar divizija je premještena na Istočni Front, što je značilo kraj divizije, jer su mnogi vojnici počeli bježati iz vodova nazad u Bosnu i Hercegovinu, ne želeći se boriti u drugim državama.

Handžar Divizija se predala britanskim trupama 8. maja 1945. godine.

Nositelji visokih odlikovanja

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Keegan 1970, str. 138.

Vanjski linkovi