61.
| Godine:
◄◄ | ◄ | 57. | 58. | 59. | 60. | 61. | 62. | 63. | 64. | 65. | ► | ►► |
| Decenije: |
| Vijekovi:
◄ | 1. vijek p. n. e. | 1. vijek | 2. vijek | ► |
| Gregorijanski kalendar | 61 LXI |
| Ab Urbe condita | 814 |
| Asirski kalendar | 4811 |
| Bengalski kalendar | −532 |
| Berberski kalendar | 1011 |
| Budistički kalendar | 605 |
| Burmanski kalendar | −577 |
| Bizantijski kalendar | 5569–5570 |
| Kineski kalendar | 庚申年 (Metalni Majmun) 2757 ili 2697 — do — 辛酉年 (Metalni Pijetao) 2758 ili 2698 |
| Koptski kalendar | −223 – −222 |
| Diskordijanski kalendar | 1227 |
| Etiopijski kalendar | 53–54 |
| Hebrejski kalendar | 3821–3822 |
| Hindski kalendari | |
| - Vikram Samvat | 117–118 |
| - Šaka Samvat | N/A |
| - Kali Juga | 3162–3163 |
| Holocenski kalendar | 10061 |
| Iranski kalendar | 561 BP – 560 BP |
| Islamski kalendar | 578 BH – 577 BH |
| Julijanski kalendar | 61 LXI |
| Korejski kalendar | 2394 |
| Minguo kalendar | 1851 prije Tajvana 民前1851年 |
| Seleukidska era | 372/373 AG |
| Tajlandski solarni kalendar | 603–604 |
Godina 61. (LXI) bila je obična godina koja počinje u četvrtak po julijanskom kalendaru. U svoje vrijeme, bila je poznata kao godina konzulstva Turpilijana i Peta.[1][2][3][4][5][6] (ili, rjeđe, godina 814. Ab Urbe condita).
Oznaka 61 za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je Anno Domini kalendarska era u Evropi postala glavna metoda za imenovanje godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Po mjestu
[uredi | uredi izvor]Rimsko carstvo
[uredi | uredi izvor]- Publije Petronije Turpilijan i Lucije Cezenije Pet postaju rimski konzuli.
- Rimski car Galba postaje guverner rimske provincije Tarakonska Hispanija.
- Sljedeći događaji su se desili u Britaniji 60. ili 61. n. e.:
- Gaj Svetonije Paulin rimski guverner Britanije zauzima ostrvo Mona (Anglesey), posljednje uporište Druida. [7][8]
- Prasutag kralj britskog plemena Iceni (u današnjoj Istočnoj Angliji), umire ostavljajući oporuku u kojoj ovo kraljevstvo predaje u ruke svoje dvije kćerke i cara Nerona. Rimska vojska unatoč ovoj oporuci, pripaja kraljevstvo Icena Rimu, lišavajući plemstvo njihovih nasljednih prava na zemlju i pljačka ovo kraljevstvo. Kraljeva udovica Budika, je bila bičevana i prisiljena da gleda svoje kćeri prilikom njihovog javnog silovanja.[9] Rimski finansijeri, među kojima i Seneka mlađi, zatražili su nazad svoje pozajmice.[10]
- Budika predvodi pobunu Icena protiv rimske vladavine[11] u savezu sa plemenima: Trinovanti, Cornovii, Durotrižani i keltski Briti. Iceni i Trinovanti su prvo uništili glavni grad rimske uprave u Britaniji Kamulodunum (današnji Colchester), zbrisavši pješadiju iz Legio IX Hispana (pod komandom Kvinta Petilija Cerialisa), a zatim su spali Londinium (današnji London) (vjerovatno uništivši London Bridge) i Verulamium (St Albans ), u oba grada masakrirajući hiljade stanovnika. Paulinus pobjeđuje pobunjenike u bici kod Watling Streeta gdje je koristio klin-formaciju, a nakon pobjede nametnuo je velike kazne domaćim Britancima. Uklonjen je sa položaja po zahtjevu koji je pokrenuo Gaj Julije Alpinus Klasicianus (imenovan prokuratorom 61. n. e.)[7] te se romanizacija Britanije nastavlja. Budika se ubrzo sama otrovala [12] ili se razbolila i umrla.[13]
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Who Were the Roman Consuls i How Did They Rule Rome?" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 21. 1. 2017. Pristupljeno 12. 2. 2017.
- ↑ "Roman Consuls | UNRV Roman History". www.unrv.com. Pristupljeno 13. 2. 2024.
- ↑ "Consul | Magistrates, Duties & Powers | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 4. 2. 2024. Pristupljeno 13. 2. 2024.
- ↑ "The Roman Consulship". obo (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2024.
- ↑ "Ab urbe condita". penelope.uchicago.edu. Pristupljeno 13. 2. 2024.
- ↑ Contributor, Visiting (20. 12. 2021). "List of Roman Consuls by Year | The Roman Empire" (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2024.
- 1 2 Palmer, Alan; Veronica (1992). The Chronology of British History. London: Century Ltd. str. 16–20. ISBN 0-7126-5616-2.
- ↑ Tacitus, Annals 14.30.
- ↑ Tacitus, Annals 14.31.
- ↑ Cassius Dio, Roman History 62.2.
- ↑ Williams, Hywel (2005). Cassell's Chronology of World History. London: Weidenfeld & Nicolson. str. 47. ISBN 0-304-35730-8.
- ↑ Tacitus, Annals.
- ↑ Cassius Dio, Roman History.
