Idi na sadržaj

662.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 662. n. e.)
Godine:

◄◄ | | 658. | 659. | 660. | 661. | 662. | 663. | 664. | 665. | 666. |  | ►►

Decenije:

| 630-e | 640-e | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e |

Vijekovi:

| 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek |

662. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar662
DCLXII
Ab Urbe condita1415
Asirski kalendar5412
Bengalski kalendar69
Berberski kalendar1612
Budistički kalendar1206
Burmanski kalendar24
Bizantijski kalendar6170–6171
Kineski kalendar辛酉(Metalni Pijetao)
3358 ili 3298
     do 
壬戌年 (Vodeni Pas)
3359 ili 3299
Koptski kalendar378–379
Diskordijanski kalendar1828
Etiopijski kalendar654–655
Hebrejski kalendar4422–4423
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat718–719
 - Šaka Samvat584–585
 - Kali Juga3763–3764
Holocenski kalendar10662
Iranski kalendar40–41
Islamski kalendar41–42
Julijanski kalendar662
DCLXII
Korejski kalendar2995
Minguo kalendar1250 prije Tajvana
民前1250年
Seleukidska era973/974 AG
Tajlandski solarni kalendar1204–1205

Godina 662. (DCLXII) bila je redovna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. Oznaka 662. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Godepert ratuje protiv svog brata Perctarita. Traži pomoć Grimoalda I, vojvode od Beneventa, koji ga ubija; potom njegov sin Raginpert bježi. Grimoald uzurpira prijestolje i postaje vladar Lombardskog kraljevstva. Perctarit je prognan i traži utočište u Galiji i Britaniji.
  • Franci iskorištavaju lombardijski građanski rat i napadaju sjevernu Italiju, ali ih Grimoald I pobijedi. Kralj Klotar III daje Austraziju svom najmlađem bratu Hilderiku II. On je podignut na štitu svojih ratnika i proglašen kraljem Austrazije.[1]
  • Basilej Konstans II odlučio je povratiti Italiju od Langobarda. Iskrcao se u Tarentu u proljeće 663. godine i ojačao položaj Bizantije na jugu poluotoka.[2]

Emevijski Halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Muslimansko osvajanje: Arapske snage Emevijskog Halifata nastavljaju napad i osvajanje perzijskih zemalja i počinju se kretati prema istočnim i sjevernim zemljama, prema Velikom Horasanu (Iran) i Putu svile duž Transoksane.
  • Zijad ibn Ebu Sufjan, muslimanski general i član klana Emevida, imenovan je za guvernera Iraka (Basre) i bivših perzijskih provincija (približan datum).
  • Halifa Mu'avija je poslao svoje trupe da osvoje Magreb. Ipak, nije mogao savladati otporu Bizantinaca, te su se Arapi povukli u Tripolitaniju sa svojim plijenom (661-663).[3]

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Swithelm od Essexa preobraćen je u kršćanstvo i kršten od strane Cedda, na dvoru kralja Æthelwalda od Istočne Anglije, koji djeluje kao njegov pokrovitelj. Istočna Anglija je možda imala neku vrstu vrhovne vlasti nad Essexom u to vrijeme (približan datum).

662 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 13. august – Maksim Ispovjednik, bizantijski monah i teolog, umro je u egzilu u Lazici (današnja Gruzija), na jugoistočnoj obali Crnog mora.
  • 22. juni – Rui Zong, car dinastije Tang (umro 716.)
  • Ali ibn Husejn (ali-Ekber), unuk Ali ibn Ebu-Taliba (umro 680.)
  • Kakinomoto no Hitomaro, japanski pjesnik (približan datum)
  • Kusakabe, japanski prijestolonasljednik (umro 689.)
  • Odile od Alzasa, franačka opatica (približan datum)
  • Rumwold od Buckinghama, anglosaksonski princ i svetac
  • 13. august – Maksim Ispovjednik, bizantijski teolog
  • Godepert, kralj Langobarda
  • Rumwold od Buckinghama, anglosaksonski princ i svetac
  • Lai Dži, službenik dinastije Tang (r. 610.)
  • Qais Abdurašid od kojeg potiču svi Paštuni prema lokalnom paštunskom folkloru [4]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Patrick J. Geary, "Before France & Germany, the Creation & Transformation of the Merovingian World". (New York, Oxford: Oxford University Press, 1988), p. 180
  2. Histoire du Bas-Empire, par Charles Le Beau, Hubert Pascal Ameilhon, De l'imprimerie de Firmin Didot, 1830
  3. Bernard Lugan, Les guerres d'Afrique : Des origines à nos jours, Artège, 2013, 300 p. (ISBN 978-2-268-08344-5,
  4. Kriti M. Shah, "The Pashtuns, the Taliban, and America’s Longest War", Asian Survey, Vol. 57, Number 6 (2017) pp. 981–1007

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]