Idi na sadržaj

676.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 676 g.n.e)
Godine:

◄◄ | | 672. | 673. | 674. | 675. | 676. | 677. | 678. | 679. | 680. |  | ►►

Decenije:

| 640-e | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e |

Vijekovi:

| 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek |

676. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar676
DCLXXVI
Ab Urbe condita1429
Asirski kalendar5426
Bengalski kalendar83
Berberski kalendar1626
Budistički kalendar1220
Burmanski kalendar38
Bizantijski kalendar6184–6185
Kineski kalendar乙亥(Drveni Svinja)
3372 ili 3312
     do 
丙子年 (Vatreni Pacov)
3373 ili 3313
Koptski kalendar392–393
Diskordijanski kalendar1842
Etiopijski kalendar668–669
Hebrejski kalendar4436–4437
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat732–733
 - Šaka Samvat598–599
 - Kali Juga3777–3778
Holocenski kalendar10676
Iranski kalendar54–55
Islamski kalendar56–57
Julijanski kalendar676
DCLXXVI
Korejski kalendar3009
Minguo kalendar1236 prije Tajvana
民前1236年
Seleukidska era987/988 AG
Tajlandski solarni kalendar1218–1219

Godina 676. (DCLXXVI) bila je prijestupna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 676. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Ljeto – Opsada Konstantinopola: Halifa Muavija I šalje svog sina Jazida s muslimanskim pojačanjima u Konstantinopol. Istovremeno, Bizantijci se suočavaju sa slavenskim napadom na Solun i lombardijskim napadima u Italiji.[1]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Dagobert II, sin pokojnog kralja Sigiberta III, postaje (djelimično uz pomoć biskupa Wilfrida) novi vladar Austrazije, nakon što je njegov prethodnik Klodvig III ubijen.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Ethelred od Mersije napada Kent, u pokušaju da nametne vrhovnu vlast i smanji uticaj Kenta u Surreyu i Londonu. Njegova vojska uništava Rochestersku biskupiju [2] (sjedište biskupa u zapadnom Kentu) i pustoše okolna sela.
  • Kralj Escwine od Wessexa umire nakon dvogodišnje vladavine, a nasljeđuje ga Centwine, sin pokojnog kralja Cynegila. On ponovo uspostavlja moć svog anglosaksonskog kraljevstva nad Velšanima.
  • Japanski car Tenmu objavljuje dekret o porezima na feude i zapošljavanju osoba za službu iz vanjskih provincija. Muškarcima istaknutih sposobnosti dozvoljeno je da stupe u službu, čak i ako su iz običnog naroda, bez obzira na njihov rang.
  • Stanovnici poluotoka pod vodstvom Kraljevstva Sile, ustali su protiv kineske dominacije nad Korejom, te uspijevaju prisiliti kineske trupe na povlačenje u Mandžuriju, na sjeveroistoku Kine. Koreja je ujedinjena od strane Sile nakon kineskog povlačenja sjeverno od rijeke Taedong. Sjedište kineskog protektorata premješteno je iz Pjongjanga u Liaoyang, a zatim 677. u Xincheng u Liaoningu.[3]

676 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Aldhelm, anglosaksonski učenjak i pjesnik, osniva Malmesbury Abbey na mjestu pustinjačkog boravišta svog starog učitelja Máela Duba.
  • Æthelred od Mersije osniva manastir u Breedonu na brdu na mjestu Bulwarksa, utvrde iz željeznog doba.
  • 17. juni – Papa Adeodat II umire u Rimu nakon 4 godine vladavine. Nasljeđuje ga Donus kao 78. papa.
  • Cuthbert od Lindisfarnea povlači se u pustinjačko boravište u blizini Holburna, na mjestu koje je danas poznato kao Pećina sv. Cuthberta.

Ekologija

[uredi | uredi izvor]
  • U toku svog boravka na ostrvu Farne, Cuthbert donosi zakon kojim se štiti obična morska patka Gavka (vjerovatno prvi propis o zaštiti ptica na svijetu).[4]
  • 28. januar – Toneri, japanski princ (umro 735.)
  • Ivan Damaski, sirijski monah i svećenik (približan datum)
  • Muhammed el-Bakir, peti šiitski imam (približan datum; umro 733.)
  • 17. juni – Papa Adeodat II
  • Aescwine, kralj Wessexa
  • Klodvig III, kralj Austrazije
  • Le Janvei, kancelar dinastije Tang
  • Mangsong Mangtsen, car Tibeta
  • Vang Bo, kineski pjesnik

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford University Press. ISBN 0-8047-2630-2. p. 326.
  2. Bede (1991). D. H. Farmer (ed.). Ecclesiastical History of the English People. Translated by Leo Sherley-Price. Revised by R. E. Latham. London: Penguin. ISBN 0-14-044565-X. p. 223, book IV, chapter XII.
  3. Victor Cunrui Xiong, Historical Dictionary of Medieval China, vol. 2, Lanham (Md.), Rowman & Littlefield, 2017 (ISBN 978-1-4422-7616-1.
  4. Les moines d'Occident depuis saint Benoît jusqu'à saint Bernard, par le comte de Montalembert. Éditeur Lecoffre, 1867

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]