Idi na sadržaj

678.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 678 g.n.e)
Godine:

◄◄ | | 674. | 675. | 676. | 677. | 678. | 679. | 680. | 681. | 682. |  | ►►

Decenije:

| 640-e | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e |

Vijekovi:

| 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek |

678. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar678
DCLXXVIII
Ab Urbe condita1431
Asirski kalendar5428
Bengalski kalendar85
Berberski kalendar1628
Budistički kalendar1222
Burmanski kalendar40
Bizantijski kalendar6186–6187
Kineski kalendar丁丑(Vatreni Vo)
3374 ili 3314
     do 
戊寅年 (Zemljani Tigar)
3375 ili 3315
Koptski kalendar394–395
Diskordijanski kalendar1844
Etiopijski kalendar670–671
Hebrejski kalendar4438–4439
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat734–735
 - Šaka Samvat600–601
 - Kali Juga3779–3780
Holocenski kalendar10678
Iranski kalendar56–57
Islamski kalendar58–59
Julijanski kalendar678
DCLXXVIII
Korejski kalendar3011
Minguo kalendar1234 prije Tajvana
民前1234年
Seleukidska era989/990 AG
Tajlandski solarni kalendar1220–1221

Godina 678. (DCLXXVIII) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 678. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo i Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • 27. juli – Opsada Soluna (676–678) završava povlačenjem Slavena.
  • Jesen – Opsada Konstantinopola: Car Konstantin IV suočava se s arapskom opsadom u direktnom sukobu. Bizantijska flota, opremljena grčkom vatrom, uništava muslimansku flotu kod Sillyona,[1][2][3] čime se okončava arapska prijetnja Bizantiji i prisiljava Jazida (sina halife Muavije I) da prekine opsadu na kopnu i moru. Pobjeda također oslobađa snage koje su upućene da prekinu dvogodišnju opsadu Soluna od strane lokalnih slavenskih plemena.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Æthelred od Mersije pobjeđuje nortumbrijsku vojsku pod kraljem Ecgfrithom u bici kod rijeke Trent. Nadbiskup Teodor pomaže u rješavanju razlika između njih dvojice, a Æthelred pristaje platiti veregildu (krvarinu) kako bi izbjegao bilo kakvo ponovno neprijateljstvo (približan datum).

678 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • U Japanu se planira nacionalno obožavanje bogova neba i zemlje. Car Tenmu 7. aprila održava proricanje s ciljem odlaska u Palatu apstinencije i pokušava odabrati svoju kćer Tōči za Saiō kako bi je natjerao da služi bogovima. Međutim, Tōči se iznenada razboli i umire. Sahranjena je 10. maja na mjestu koje bi moglo biti Ako (prefektura Hjōgo).
  • Wilfrid, biskup Yorka, je na vrhuncu moći i posjeduje ogromna imanja širom Northumbrije. Nakon što je odbio da pristane na podjelu svoje biskupije, Ecgfrith i Theodore, nadbiskup Canterburyja, protjerali su ga iz Northumbrije. On odlazi u Rim kako bi se žalio papi protiv svog smjene; međutim na putu vjetrovi ga tjeraju na obalu Frizije, gdje počinje propovijedati evangelizaciju.[4]
  • 11. april – Papa Donus umire u Rimu, nakon vladavine od 1 godine i 160 dana. Nasljeđuje ga Agato I, koji postaje 79. papa. On je prvi papa koji je prestao plaćati danak caru Konstantinu IV nakon izbora.
  • Hramski kompleks Beomeosa u Geumjeong-guu (današnja Južna Koreja) izgrađen je za vrijeme vladavine kralja Munmua od Sille.
  • Hildebert III, merovinški franački kralj i sin Teodorika III
  • Hildebrand I, vojvoda od Burgundije (um. 751.)
  • Kʼinič Ahkal Moʼ Nahb III, vladar Maja Palenquea
  • 11. april – Papa Donus
  • 3. maj – Toči, japanska princeza
  • Abdulah ibn Amir - (r. 626.) islamski vojskovođa i guverner Bosre (647 – 656)
  • Ælfwine, kralj Deire (približan datum)
  • Aiša bint Ebu-Bekr, Muhammedova supruga
  • Arbogast, biskup Strazbura
  • Nathalan, škotski biskup
  • Wechtar, langobardski vojvoda od Furlanije
  • Zhang Venguan, kancelar dinastije Tang (r. 606.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Lilie, Ralph-Johannes (1976). Die byzantinische Reaktion auf die Ausbreitung der Araber. Studien zur Strukturwandlung des byzantinischen Staates im 7. und 8. Jhd [Byzantine Reaction to the Expansion of the Arabs. Studies on the Structural Change of the Byzantine State in the 7th and 8th Cent.] (in German). Munich: Institut für Byzantinistik und Neugriechische Philologie der Universität München. OCLC 797598069. pp. 78–79.
  2. Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 0-8047-2630-2. pp. 326–327.
  3. Mango, Cyril; Scott, Roger (1997). The Chronicle of Theophanes Confessor. Byzantine and Near Eastern History, AD 284–813. Oxford University Press. ISBN 0-19-822568-7. p. 494.
  4. Histoire Universelle de l'Esglise Catholique, tome 10, par René François Rohrbacher. Publié par Gaume frères, 1857

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]