678.
Izgled
(Preusmjereno sa 678 g.n.e)
| Godine:
◄◄ | ◄ | 674. | 675. | 676. | 677. | 678. | 679. | 680. | 681. | 682. | ► | ►► |
| Decenije:
◄ | 640-e | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e | ► |
| Vijekovi: |
| Gregorijanski kalendar | 678 DCLXXVIII |
| Ab Urbe condita | 1431 |
| Asirski kalendar | 5428 |
| Bengalski kalendar | 85 |
| Berberski kalendar | 1628 |
| Budistički kalendar | 1222 |
| Burmanski kalendar | 40 |
| Bizantijski kalendar | 6186–6187 |
| Kineski kalendar | 丁丑年 (Vatreni Vo) 3374 ili 3314 — do — 戊寅年 (Zemljani Tigar) 3375 ili 3315 |
| Koptski kalendar | 394–395 |
| Diskordijanski kalendar | 1844 |
| Etiopijski kalendar | 670–671 |
| Hebrejski kalendar | 4438–4439 |
| Hindski kalendari | |
| - Vikram Samvat | 734–735 |
| - Šaka Samvat | 600–601 |
| - Kali Juga | 3779–3780 |
| Holocenski kalendar | 10678 |
| Iranski kalendar | 56–57 |
| Islamski kalendar | 58–59 |
| Julijanski kalendar | 678 DCLXXVIII |
| Korejski kalendar | 3011 |
| Minguo kalendar | 1234 prije Tajvana 民前1234年 |
| Seleukidska era | 989/990 AG |
| Tajlandski solarni kalendar | 1220–1221 |
Godina 678. (DCLXXVIII) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 678. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Bizantijsko carstvo i Emevijski halifat
[uredi | uredi izvor]- 27. juli – Opsada Soluna (676–678) završava povlačenjem Slavena.
- Jesen – Opsada Konstantinopola: Car Konstantin IV suočava se s arapskom opsadom u direktnom sukobu. Bizantijska flota, opremljena grčkom vatrom, uništava muslimansku flotu kod Sillyona,[1][2][3] čime se okončava arapska prijetnja Bizantiji i prisiljava Jazida (sina halife Muavije I) da prekine opsadu na kopnu i moru. Pobjeda također oslobađa snage koje su upućene da prekinu dvogodišnju opsadu Soluna od strane lokalnih slavenskih plemena.
Britanija
[uredi | uredi izvor]- Kralj Æthelred od Mersije pobjeđuje nortumbrijsku vojsku pod kraljem Ecgfrithom u bici kod rijeke Trent. Nadbiskup Teodor pomaže u rješavanju razlika između njih dvojice, a Æthelred pristaje platiti veregildu (krvarinu) kako bi izbjegao bilo kakvo ponovno neprijateljstvo (približan datum).
678 u temama
[uredi | uredi izvor]Religija
[uredi | uredi izvor]- U Japanu se planira nacionalno obožavanje bogova neba i zemlje. Car Tenmu 7. aprila održava proricanje s ciljem odlaska u Palatu apstinencije i pokušava odabrati svoju kćer Tōči za Saiō kako bi je natjerao da služi bogovima. Međutim, Tōči se iznenada razboli i umire. Sahranjena je 10. maja na mjestu koje bi moglo biti Ako (prefektura Hjōgo).
- Wilfrid, biskup Yorka, je na vrhuncu moći i posjeduje ogromna imanja širom Northumbrije. Nakon što je odbio da pristane na podjelu svoje biskupije, Ecgfrith i Theodore, nadbiskup Canterburyja, protjerali su ga iz Northumbrije. On odlazi u Rim kako bi se žalio papi protiv svog smjene; međutim na putu vjetrovi ga tjeraju na obalu Frizije, gdje počinje propovijedati evangelizaciju.[4]
- 11. april – Papa Donus umire u Rimu, nakon vladavine od 1 godine i 160 dana. Nasljeđuje ga Agato I, koji postaje 79. papa. On je prvi papa koji je prestao plaćati danak caru Konstantinu IV nakon izbora.
- Hramski kompleks Beomeosa u Geumjeong-guu (današnja Južna Koreja) izgrađen je za vrijeme vladavine kralja Munmua od Sille.
- Hildebert III, merovinški franački kralj i sin Teodorika III
- Hildebrand I, vojvoda od Burgundije (um. 751.)
- Kʼinič Ahkal Moʼ Nahb III, vladar Maja Palenquea
- 11. april – Papa Donus
- 3. maj – Toči, japanska princeza
- Abdulah ibn Amir - (r. 626.) islamski vojskovođa i guverner Bosre (647 – 656)
- Ælfwine, kralj Deire (približan datum)
- Aiša bint Ebu-Bekr, Muhammedova supruga
- Arbogast, biskup Strazbura
- Nathalan, škotski biskup
- Wechtar, langobardski vojvoda od Furlanije
- Zhang Venguan, kancelar dinastije Tang (r. 606.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Lilie, Ralph-Johannes (1976). Die byzantinische Reaktion auf die Ausbreitung der Araber. Studien zur Strukturwandlung des byzantinischen Staates im 7. und 8. Jhd [Byzantine Reaction to the Expansion of the Arabs. Studies on the Structural Change of the Byzantine State in the 7th and 8th Cent.] (in German). Munich: Institut für Byzantinistik und Neugriechische Philologie der Universität München. OCLC 797598069. pp. 78–79.
- ↑ Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 0-8047-2630-2. pp. 326–327.
- ↑ Mango, Cyril; Scott, Roger (1997). The Chronicle of Theophanes Confessor. Byzantine and Near Eastern History, AD 284–813. Oxford University Press. ISBN 0-19-822568-7. p. 494.
- ↑ Histoire Universelle de l'Esglise Catholique, tome 10, par René François Rohrbacher. Publié par Gaume frères, 1857