Idi na sadržaj

679.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 679. n.e)
Godine:

◄◄ | | 675. | 676. | 677. | 678. | 679. | 680. | 681. | 682. | 683. |  | ►►

Decenije:

| 640-e | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e |

Vijekovi:

| 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek |

679. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar679
DCLXXIX
Ab Urbe condita1432
Asirski kalendar5429
Bengalski kalendar86
Berberski kalendar1629
Budistički kalendar1223
Burmanski kalendar41
Bizantijski kalendar6187–6188
Kineski kalendar戊寅(Zemljani Tigar)
3375 ili 3315
     do 
己卯年 (Zemljani Zec)
3376 ili 3316
Koptski kalendar395–396
Diskordijanski kalendar1845
Etiopijski kalendar671–672
Hebrejski kalendar4439–4440
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat735–736
 - Šaka Samvat601–602
 - Kali Juga3780–3781
Holocenski kalendar10679
Iranski kalendar57–58
Islamski kalendar59–60
Julijanski kalendar679
DCLXXIX
Korejski kalendar3012
Minguo kalendar1233 prije Tajvana
民前1233年
Seleukidska era990/991 AG
Tajlandski solarni kalendar1221–1222

Godina 679. (DCLXXIX) bila je redovna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. Oznaka 679. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Car Konstantin IV potpisuje mirovni sporazum, nominalnog trajanja od 30 godina, s halifom Muavijom I iz Emevijskog halifata. Konstantin plaća godišnji danak od 3.000 (nomismata) funti zlata, 50 konja i 50 robova. Arapski garnizoni su povučeni iz svojih baza na bizantijskim obalama, uključujući Kretu i Kizik.[1][2][3]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Hazari su stigli do Crnog mora. Potisnuli su Bugare pred sobom, koji su se naselili u delti Dunava.[4] Konstantin IV je zatim pokrenuo kombinovanu kopnenu i pomorsku ekspediciju protiv Bugara, iskrcavši svoje trupe u delti (679-680). Bizantijska vojska je poražena i Bugari su prešli Dunav, predvođeni svojim kanom Asparuhom, ušli u Meziju i zauzeli crnomorske luke poput Odese. Konstantin IV im je ustupio ovu teritoriju i platio im danak. Bugari su se pomiješali sa Slavenima, čiji su jezik usvojili.[5]
  • 23. decembar – Kralj Dagobert II ubijen je u lovačkoj nesreći, blizu Stenay-sur-Meusea (Ardeni), vjerovatno po naređenju Pipina od Herstala, gradonačelnika palate Austrazije.[6] Nasljeđuje ga Teodorik III, koji postaje jedini vladar Franačkog Kraljevstva.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Æthelred od Mercije ženi se princezom Osthryth, sestrom kralja Ecgfritha od Northumbrije (približan datum).

Srednja Amerike

[uredi | uredi izvor]
  • Nuun Ujol Čaak, ajav grada Maja Tikal, je preminuo, nakon svog konačnog poraza od Bʼalaj Čan Kʼaviila, tokom Drugog Tikal-Calakmul rata.

679 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Sabor u Duvnu koji je ujedinio provincije Dalmacije u prisustvu izaslanika pape Agatona i bizantijskog cara Konstantina IV: osnivanje dvije odvojene biskupije za Hrvate i Srbe.[7]
  • Adomnán, crkveni advokat, postaje opat manastira Iona Abbey, koji se nalazi na ostrvu Iona (današnja Škotska).
  • 2. oktobar – Leodegar, biskup Autuna, mučen je i pogubljen od strane neustrijskih plemića u Fécampu (Normandija).
  • Sima Zhen, kineski historičar (umro 732.)
  • Zaharije, papa Katoličke crkve (umro 752.)
  • 23. jun – Æthelthryth, kraljica Northumbrije
  • 2. oktobar, Leodegar, biskup Autuna
  • 23. decembar – Dagobert II, kralj Austrazije
  • Ælfwine, kralj Deire (približan datum)
  • Cenn Fáelad mac Ailella, irski učenjak
  • Dai Zhide, kancelar dinastije Tang
  • Sigebert IV, franački princ (približan datum)
  • Xu Juši, kancelar dinastije Tang

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Haldon, John F. (1990). Byzantium in the Seventh Century: The Transformation of a Culture (revised ed.). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-31917-1. p. 84.
  2. Lilie, Ralph-Johannes (1976). Die byzantinische Reaktion auf die Ausbreitung der Araber. Studien zur Strukturwandlung des byzantinischen Staates im 7. und 8. Jhd [Byzantine Reaction to the Expansion of the Arabs. Studies on the Structural Change of the Byzantine State in the 7th and 8th Cent.] (in German). Munich: Institut für Byzantinistik und Neugriechische Philologie der Universität München. OCLC 797598069. pp. 81–82.
  3. Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 0-8047-2630-2. p. 327.
  4. Éric Limousin, 100 fiches d'histoire du moyen âge : Byzance et le monde musulman, Editions Bréal, 2005, 286 p. (ISBN 978-2-7495-0558-9
  5. Alain Ducellier, Michel Kaplan, Bernadette Martin et Françoise Micheau, Le Moyen Âge en Orient, Hachette Éducation, 2012, 352 p. (ISBN 978-2-01-140095-6
  6. E. Vagandard (1902), "Revue des Questions Historiques", pp. 63–67
  7. Prospetto cronologico della storia della Dalmazia. Éditeur Tip. Fratelli Battara, 1863.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]