Idi na sadržaj

681.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 681 ne.)
Godine:

◄◄ | | 677. | 678. | 679. | 680. | 681. | 682. | 683. | 684. | 685. |  | ►►

Decenije:

| 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e |

Vijekovi:

| 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek |

681. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar681
DCLXXXI
Ab Urbe condita1434
Asirski kalendar5431
Bengalski kalendar88
Berberski kalendar1631
Budistički kalendar1225
Burmanski kalendar43
Bizantijski kalendar6189–6190
Kineski kalendar庚辰(Metalni Zmaj)
3377 ili 3317
     do 
辛巳年 (Metalni Zmija)
3378 ili 3318
Koptski kalendar397–398
Diskordijanski kalendar1847
Etiopijski kalendar673–674
Hebrejski kalendar4441–4442
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat737–738
 - Šaka Samvat603–604
 - Kali Juga3782–3783
Holocenski kalendar10681
Iranski kalendar59–60
Islamski kalendar61–62
Julijanski kalendar681
DCLXXXI
Korejski kalendar3014
Minguo kalendar1231 prije Tajvana
民前1231年
Seleukidska era992/993 AG
Tajlandski solarni kalendar1223–1224

Godina 681. (DCLXXXI) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 681. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bizantijsko-bugarski rat: Car Konstantin IV je potpisom ugovora između Bizantijskog Carstva i Bugara kojim se de jure priznaje postojanje bugarske države u Meziji i platiti novac za zaštitu kako bi izbjegao daljnje prodore u bizantijsku Trakiju.[1] Posljedično, Konstantin stvara pokrajinu Trakija Bizantijskog carstva (smještenu na jugoistočnom Balkanu).[2]
  • Jesen – Izbija vojna pobuna u Anadolskoj pokrajini (današnja Turska). Bizantijska vojska maršira prema Hrizopolju i šalje delegaciju preko Helespontskog tjesnaca u Konstantinopol, zahtijevajući da dva brata ostanu suvladari uz Konstantina IV.[3]
  • Septembar/novembar – Konstantin IV osakaćuje svoju braću Heraklija i Tiberija, kako ne bi mogli vladati. Naređuje da se njihovi likovi više ne pojavljuju na kovanicama i da se njihova imena uklone iz službene dokumentacije.[4]
  • Konstantin IV pristaje na kompromis i nagovara vojsku da se vrati u kasarne u Anadoliji. Poziva vođe pobune da dođu u Konstantinopol i konsultuju Senat o tome kako provesti uslove. Po njihovom dolasku, on hapsi vođe i objesi ih u Sici.[5]

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Muslimanska arapska vojska predvođena Uqbom ibn Nafijem stiže u Maroko, prije nego što su je Berberi prisilili da se vrati u Cirenu.[6] Uqba je, stigavši u Kairouan krajem godine, krenuo na zapad sa svojim trupama i zarobio Koceilu, kršćanskog berberskog poglavicu vođu plemena Aurebas, blizu Tlemcena. Navodno je stigao do Tangera, gdje je vladao kršćanski princ Julian. Koceila je uspio pobjeći i pregrupirati berberske trupe. Dozvolio je Uqbi da napreduje na zapad bez napada, samo da bi ga iznenadio po povratku (683.).[7]
  • Armenci, Kavkaski Albanci i Iberci dižu pobunu protiv Emevijskog halifata (približan datum).

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 9. januar – Dvanaesti sabor u Toledu: Kralj Ervig od Vizigota inicira sabor na kojem provodi različite mjere protiv Jevreja. Zakoni protiv nasilja nad robovima su ukinuti. Propisano je da seJevreji odreknu svoje vjere u roku od godinu dana.[8] Španski Jevreji su svoje vjerske običaje držali u tajnosti i skrivali ih (kripto-judaizam). Slijedili su kršćansku vjeru i otvoreno nosili kršćanska imena, ali su svoju religiju slavili u pećinama i podrumima. I dalje su obrezivali sinove i tajno izgovarali hebrejske blagoslove na vjenčanjima i sahranama. Spremno su živjeli u selima. Ako bi bili uhvaćeni u činjenju poštovanja Šabata ili Velikog posta Jom Kipura, bili bi privedeni pravdi i pogubljeni. Međutim, judaizam je uspio preživjeti između 670. i 710. godine.
  • Ervig prisiljava vlasnike da desetinu svojih robova dovedu u vojsku naoružani.[9]

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Æthelwalh od Sussexa daje Wilfridu, prognanom biskupu Yorka, zemlju u Selseyu da osnuje katedralu, nazvanu Selsey Abbey.
  • Kralj Ecgfrith od Northumbrije traži da monasi iz Monkwearmoutha osnuju novi manastir u Jarrowu (ili 682. godine).
  • U Japanu je pod carem Tenmuom započeo Asuka Kijomihara zakonik.
  • Kutluk Kan se pobunio i osnovao Drugi turkijski kaganat.
  • Kusakabe, drugi sin Tenmua, postao je prijestolonasljednik.
  • Sinmun postao kralj koreanskog kraljevstva Sila.

681 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 10. januar – Papa Agato umire u Rimu od kuge nakon dvogodišnje vladavine, tokom koje je nagovorio Konstantina IV da ukine porez koji se do tada naplaćivao prilikom posvećenja novoizabranog pape.
  • 16. septembar – Šesti ekumenski sabor (vidi 680.) završava u Konstantinopolu. Sabor potvrđuje pravoslavne doktrine Halkedonskog sabora iz 451. godine i osuđuje monotelitizam. Tokom sabora, sirijski svećenik u propovijedi osuđuje pobjedu Bugara predvođenih Asparuhom u Meziji nad Bizantijskim Carstvom[4]. On prvi put spominje bugarsku državu čiji je glavni grad tada uspostavljen u Pliski (danas Aboba, blizu Šumena).
  • Fudživara no Fusasaki, japanski savjetnik (umro 737.)
  • Pei Jaoqing, kancelar dinastije Tang (umro 743.)
  • 10. januar – Papa Agato
  • Ebroin, gradonačelnik palate Neustria (ili 680.)
  • Hao Čudžun, general dinastije Tang (r. 607.)
  • Džajavarman I, kralj Čenla (Kambodža)
  • Munmu, kralj Sille (Koreja)[7]
  • Kraljica Džaui, pratilac koreanske kraljice
  • Kraljica Munmjeong, pratilac koreanske kraljice

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Norwich, John Julius (1990). Byzantium: The Early Centuries. Penguin. ISBN 0-14-011447-5. p. 326.
  2. Kazhdan, Alexander Petrovich, ed. (1991). The Oxford Dictionary of Byzantium. New York and Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-504652-6. p 501.
  3. Bury, John Bagnall (1889). A History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene. Vol. II. London: Macmillan. p. 308.
  4. Bellinger, Alfred Raymond; Grierson, Philip (1968). Catalogue of the Byzantine coins in the Dumbarton Oaks Collection and in the Whittemore Collection. Dumbarton Oaks. OCLC 847177622. p. 513.
  5. Bury 1889, p. 309.
  6. Tucker, Spencer C., ed. (2010). A Global Chronology of Conflict. Vol. I: Ca. 3000 BCE–1499 CE. ISBN 978-1-85109-672-5. p. 205.
  7. Histoire de l'Afrique septentrionale par Ernest Mercier. Adamant Media Corporation, 1891 (ISBN 978-1-4212-5345-9)
  8. a géographie du pouvoir dans l'Espagne visigothique, par Céline Martin. Presses Univ. Septentrion, 2003 (ISBN 978-2-85939-815-6)
  9. Mahomet et Charlemagne, par Henri Pirenne. Presses universitaires de France, 1992.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]