Idi na sadržaj

712.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 712. ne.)
Godine:

◄◄ | | 708. | 709. | 710. | 711. | 712. | 713. | 714. | 715. | 716. |  | ►►

Decenije:

| 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

712. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar712
DCCXII
Ab Urbe condita1465
Asirski kalendar5462
Bengalski kalendar119
Berberski kalendar1662
Budistički kalendar1256
Burmanski kalendar74
Bizantijski kalendar6220–6221
Kineski kalendar辛亥(Metalni Svinja)
3408 ili 3348
     do 
壬子年 (Vodeni Pacov)
3409 ili 3349
Koptski kalendar428–429
Diskordijanski kalendar1878
Etiopijski kalendar704–705
Hebrejski kalendar4472–4473
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat768–769
 - Šaka Samvat634–635
 - Kali Juga3813–3814
Holocenski kalendar10712
Iranski kalendar90–91
Islamski kalendar93–94
Julijanski kalendar712
DCCXII
Korejski kalendar3045
Minguo kalendar1200 prije Tajvana
民前1200年
Seleukidska era1023/1024 AG
Tajlandski solarni kalendar1254–1255

Godina 712. (DCCXII) bila je prijestupna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 712. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bugari pod Tervelom, vladarom (kaganom) Bugarskog Carstva, napadaju Trakiju i stižu do gradskih zidina Konstantinopola [1]. Okršaji se nastavljaju do 716. godine; car Filipik prebacuje bizantijsku vojsku iz Opsikionske pokrajine u Maloj Aziji da nadgleda Balkansko poluostrvo.

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Emevijsko osvajanje Hispanije: Iz Sjeverne Afrike, Musa ibn Nusajr se iskrcava u Iberiji (El-Andaluz) s vojskom od 18.000 Arapa i Berbera. Pridružuje se islamskom osvajanju i zauzima grad Sevilju (Andaluzija), gdje nailazi na žestok otpor nakon tromjesečne opsade.
  • Arapske snage pod vodstvom Qutaybe ibn Muslima osvajaju Horezm i Samarkand (moderni Uzbekistan). Arapi su stigli do Taškenta i Fergane (712-714), čiji je kralj pobjegao u Kašgar i molio kinesku pomoć.[2]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Februar – Kralj Ansprand umire, a nasljeđuje ga njegov sin Liutprand kao vladar Langobarda. Tokom njegove vladavine, Liutprand postaje najveći od langobardskih kraljeva. Kovanice i dokumenti s njegovog dvora u Paviji potvrđuju utisak snažnog i efikasnog monarha.[3]
  • 8. septembar – Car Rui Zong abdicira nakon kratke vladavine u korist svog 27-godišnjeg sina Xuan Zonga, koji preuzima carski tron ​​dinastije Tang (Kina).
  • Xuan Zong ponovo uspostavlja kontrolu nad dolinama Oxus i Jaxartes. Tokom svoje vladavine pobjeđuje arapsku vojsku koja je napadala, u nizu kampanja u Fergani.[4]
  • Kralj Dae Džo-jeong iz Balhaea (Koreja) nastavlja plaćanje danaka dinastiji Tang. Narod Tai je prisiljen prihvatiti kineski suverenitet (približan datum).

712. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Umro je Enes ibn Malik, poznati ashab (rođen 611. ili 612.). Smatran je posljednjim istaknutim Muhamedovim ashabom koji je umro, nadživjevši Muhameda za 80 godina.[5] Anas je umro 93. godine po Hidžri (712. godine nove ere) u Basri u dobi od 103 (lunarne) godine.[6] [7]

Književnost

[uredi | uredi izvor]
  • Završen je Kojiki (Zapis drevnih vremena), najstarije poznate knjige koja prepričava mitsku historiju Japana.[8]
  • Abdullah ibn Ali, muslimanski general (približan datum)
  • Du Fu, kineski pjesnik (umro 770.)
  • Rupert od Bingena, svetac zaštitnik (umro 732.)
  • Enes ibn Malik, poznati ashab (rođen 611. ili 612.)
  • Zejnul-Abidin, četvrti šiitski imam i praunuk Muhammeda (približan datum)
  • Ansprand, kralj Langobarda
  • Aripert II, kralj Langobarda (ili 711.)
  • Bran ua Máele Dúin, kralj Uí Ceinnselaiga (Irska)
  • Cú Cherca mac Fáeláin, kralj Osraigea (Irska)
  • Fazang, kineski budistički patrijarh (rođen 643.)
  • Idwal Iwrch, kralj Gwynedda (Wales)
  • Khri ma lod, carica Tibetanskog Carstva
  • Vindicianus, biskup Cambraija (približan datum)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Andreas Papadopoul Bretos La Bulgarie ancienne et moderne. BiblioBazaar, LLC, 2008 (ISBN 978-0-559-02172-5 et 9780559021725)
  2. René Grousset, L’empire des steppes, Attila, Gengis-Khan, Tamerlan, Paris, Payot, 1938, quatrième édition, 1965, 669.
  3. Lombard (people), Encyclopædia Britannica
  4. Spencer C. Tucker (2010). A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle (p. 208). ISBN 978-1-85109-667-1
  5. Canan, İbrahım (1995). "Enes b. Mâlik". TDV Encyclopedia of Islam, Vol. 11 (Elbi̇stan – Eymi̇r) (in Turkish). Istanbul: Turkiye Diyanet Foundation, Centre for Islamic Studies. pp. 234–235. ISBN 978-975-389-438-8.
  6. T. P. Hughes, 1885/1999, Dictionary of Islam, New Delhi: Rupa & Co.
  7. "سير أعلام النبلاء » ومن صغار الصحابة » أنس بن مالك" (in Arabic). Retrieved 15 October 2013.
  8. Masumi Shibata Le Kojiki: chronique des choses anciennes. Maisonneuve & Larose, 1997 (ISBN 978-2-7068-1275-0)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]